Šest jednostavnih savjeta kako izbjeći prazničko prejedanje!

13:29


Ovih dana oko mene priče o domjencima, kolačima, izlascima, adventu, kuhanom vinu, kobasama. Zbog čega se mi toliko veselimo iću i piću? Kada nam je dosta? Zbog čega ne možemo reći ne, stati na trećem kolaču? 




Davanje hrane je jedna od prvih interakcija koje imamo u životu. Događa se između nas i majke. Ono osigurava preživljavanje djeteta koje u potpunosti ovisi  o osobama oko sebe da mu daju hranu. Kvaliteta ovog odnosa ima utjecaj na to kako osoba reagira kasnije u životu, i upravo davanje hrane može biti usko povezano s regulacijom emocija do početka do kraja životnog vijeka.

Hrana je jedna od temeljnih ljudskih potreba i ima fiziološki i psihološki učinak na nas. 

Prehrambene navike prelaze granicu naših nutritivnih potreba i ublažavanja gladi. Obitelj, prijatelji kulturno nasljeđe oblikuju odabir hrane koju volimo. Nudeći hranu možemo iskazivati ljubav, biti dobar domaćin ili izražavati svoja vjerska uvjerenja.

Od najranije dobi povezujemo hranu s umirenjem i društvenom interakcijom. 


Dokazano je kada  jedemo smanjujemo osjećaj nemoći, depresije, osjećaja gubitka kontrole. Smanjujemo  stres, povećavam osjećaj užitka. Hrana ima sposobnost pojačanja pozitivnog utjecaja pri povezivanju sa situacijama, sadržajima i ljudima.

Sjetim se samo koliko sam voljela pizzu i koliko mi je bila potrebna kad sam osjetila tjeskobu u sebi. Pizza je za mene značila radost. Tako sam je doživljavala jer sam odlazila u pizzeriju kada sam bila prepuna radosti, zabave, ugode. Osjećala sam se sretno. Kada sam osjetila miris i okus pizze sjetila sam se svoga djetinjstva i ponovo bila u emociji koju sam tada osjećala. Tako sam ja liječila svoju tjeskobu. Pizzama. 

Praznici, advent, mirisi, ljudi, okusi, sve u nama budi sidra koja imamo iz nekih prijašnjih vremena. 

Sidra koja nam aktiviraju osjećaje u nama koje sada želimo probuditi. Naravno mi nismo svjesni toga i krećemo na adventski pohod. Cijeli mjesec hedonističkog uživanja, gdje pod opravdanjem samog  prosinca popuštamo sve kočnice.

I prosinac prođe i nađemo se u mjesecu kada se lampice gase. Zagreb je okupan maglom i sivilom. Ljudi je manje na cesti i sve je nekako usporeno, meni tužno. I mi smo tu s par kilograma viška (pa, ipak je bio Božić) i ponovo krećemo i pohod na čarobnu riječ DIJETA. 



Nađemo se u začaranom krugu.  Zapravo ne postoji idealno vrijeme  “za jesti bolje”. Nije to ni sutra, ni ponedjeljak, a ni siječanj.
Život je pomalo lud.  RollerCoaster. S onim što imamo ovog trenutka napravimo najbolju stvar za sebe! Upravo ovdje, upravo sada. Ovdje možemo početi.

Zapitajte sebe: Što vi dobijate kada se prejedate sada u prosincu? Što za vas znači to prazničko prejedanje? Što vam ono onemogućuje da dobijete ili osjećate? Kako on rješava problem koji imate? I koji smisao on ima za vas? 





Možda je ovo trenutno preizazovno i to je OK. Za sve postoji vrijeme.

Eh,  da nam se začarani krug  ne bi desio i ove godine, slijedi nekoliko natuknica kako izbjeći blagdansko prejedanje. Ako i dođe do toga, ne brinite se. Za sve postoji rješenje. U siječnju kreće moj program zdravog odnosa prema hrani i svome tijelu (o njemu više drugom prilikom). Izbor uvijek postoji. Sami smo odgovorni za odluke koje donesemo, ili ne donesemo. 

1. Nemojte preskakati obroke. Pojedite ručak iako idete na prijem navečer. Tako nećete pregladnjeti i dovesti se u situaciju da se prejedete.

2. Jedite sporije. Kada je švedski stol vama nadohvat ruke, zasigurno čete pojesti više.

3. Uzmite mali tanjur, odaberite što vam izgleda najprivlačnije.  Uživajte u vašem odabiru tako da svaki zalogaj prožvačete.  Jedite puno povrća.

4. Pijte vodu: znamo zaboraviti to! Naše tijelo većinom je voda. 

5.  Otpustite kočnice i dozvolite sebi da uživate u hrani tako da ste svjesni što jedete i kojeg okusa je.

6. Duge šetnje okićenim središtima vašeg grada, djelovat će blagotvorno na vaše tijelo i vaš duh. 


Upravo hodanja i šetnje nam fali. Ovo vrijeme je idealno da stvorite novu naviku za sebe, a da ni ne osjetite da nešto morate. Jer kada se mora onda je teško, zar ne?

Uživajte u praznicima, obitelji, druženju i prisjetite se u svemu važan balans. Sreća je u nama (a ne u onome što pojedemo ili popijemo!).

Čaroban završetak 2017 godine Vam želim i da se u narednoj družimo još više i s novim temama. Imate cijelu novu godinu da je učinite onakvom kakvom želite i da sebi poželite #SamoNajbolje ZaMene.

Piše: Dubravka Fazlić

Dubravka Fazlić je Life & Wingwave Coach, NLP savjetnik i NLP trener. U životu uživa u promjenama. Rođena je u Zagrebu. Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Poslovni put njene obitelji obilježio je i jedan dio njenog života, tako da se bavila proizvodnjom kruha, ugostiteljstvom i konzaltingom. Velika želja i osjećaj da je njen poslovni i životni put van okvira u kojima jeste, dovela ju je do toga da je završila edukaciju za NLP savjetnika, NLP trenera, Wingwave Coach-a i Life Coach-a. Danas je spojila svoje dvije ljubavi: rad sa ljudima i proizvodnju hrane. Drži edukacije i seminare na temu emocionalnog prejedanja, edukacije za start up poduzetnike i na temu komunikacijskih vještina, stress menadžmenta i konflikta. Posebno zadovoljstvo joj predstavlja individualni rad s klijentima. Uživa  u stjecanju novih znanja i vještina, čitanju knjiga, šetnjama. Opušta je izrada zdravih slastica i meditacija. Trenutno se educira za Nutrition Coach-a i NLP terapeuta. Nova je suradnica i kolumnistica Arabella (Sretna Žena) MagazinaViše o njenim edukacijama, seminarima i treninzima možete saznati na internet stranici www.dubravkafazlic.com . Pratite je na Facebook-u i Instagram-u.

Mogli bi vam se svidjeti i ovi članci

0 komentari