Skoro niti jedna žena ne može bez nje: Najbolja prijateljica

12:18


I ja sam od djetinjstva imala svoju najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne. Dok smo bile mlađe igrale se zajedno, kasnije kao pubertetljke i tinejdžerke djelile zajedničke priče, iskustva, tajne, garderobu… 


Zajedno se kikotale na korzu krišom gledajući na dječake. Ona se počela sa 17 godina zabavljati sa svojim sadašnjim mužem, ali ni to nije bila nikakva prepreka. Znale smo se u dušu, kako kažu. Kasnije su nam se putevi počeli razilaziti.zbog razičitih studija, ali bile smo još uvijek bliske. Mene je moj životni put vodio sve dalje od Bosne preko Slovenije pa do Holandije. U našoj zemlji se izdešavalo sve što se dešavalo  i dok sam boravila u Sloveniji skoro dvije godine nije bila nikakva komunikacijska veza moguća sa Bosnom, i tako je bio prekinut i naš kontakt. 

Nedostajala mi je u svim momentima, da podjelimo radost i tugu, u momentima kada sam osjećala da me niko ne razumije.Kada mi je trebao neko s kim ću pričati o sreći, brizi, radosti i o problemim, onako otvoreno bez da se bojim da će taj neko pogrešno razumjeti.
Falio mi je neko ko me poznaje u dušu.

Pisala sam dnevnik koji je imao njeno ime, pa sam tako za sebe održavala neku telepatsku vezu s njom.

Kasnije su moji odlasci i posjete u Bosni bili kratkotrajni i svodilo se uglavnom na najužu familiju. Meni je poslije rata u Bosni svaki susret sa nekim iz mog djetinjstva ili mladalačkih dana bio bolan i strašljiv. Nisam znala koliko je koga sav taj haos u Bosni ranio duševno ili tjelesno, tako da nisam ponovo tražila ljude koji mi nedostaju. bojala sam se njihove boli. iz tog istog razloga se nisam usudila potražiti niti moju najbolju prijateljicu. 

Poslije 20 godina smo se slučajno srele u Lukavcu u supermarketu na kasi. Samo smo zavrištale od iznenađenja. Odmah smo se dogovorile da se uveče nađemo. 

Ona je usput naglasila: ”Bez muževa!!!” Naravno bez muževa, pomislila sam.


Našle smo se i nastavile razgovor kao da tih 20 godina izmešu nije bilo, kao da smo se jučer razišle. I bilo je priče i priče i još priče… 

Između ostaloga mi je ispri;ala kako je pisala dnevnik koji je imao moje ime. …

Ona je danas uspješni ljekar u sretnom braku sa svojom prvom ljubavi, s kojim ima dva prekrasna sina.

Još uvijek osjećam ogromno bogatstvo jer samo imale to naše prijateljstvo. 

Puno se ženske snage, inspiracije i ambicije izrodilo iz tog našeg prijateljstva. 

Bogata sam jer sam imala tu svoju najbolju prijateljicu pa danas znam tu nježnu snagu prepoznati i u drugim prijateljicama i u svojoj srodnoj duši.

Obožavam prijateljice, ženske krugove i ženske aktivnosti.

Ženski krugovi su uvijek postojali. U tradicionalnim društvima se i dan danas odvajaju žene od mužkaraca.

Pa i u mojoj kući koja je kombinacija dvije kulture kada nam dođu gosti neprimjetno se podjele žene na jednu stranu, a muški na drugu.

U oba feministička vala koja su se desila na Zapadu su otvarani kafići u kojima nije bilo pristupa muškarcima, s čim se ja uopšte ne slažem.

Danas su ženski krugovi drugačiji. što se jako nadovezuje na temu o ženskoj snazi i energiji kojom se trenutno bavim. Danas se žene ne sastaju od nužde ili straha.

Danas se žene sastaju da jedna drugoj pruže nešto na ženski način.  

Mi žene jedna sa drugom možemo lako da pričamo o brizi, o problemima, sreći u malim stvarima, da se šalimo na račun nas i naših partnera koje ih svaka za sebe voli i cijeni.…

Žene su u mogućnosti da kanališu emocije. Kada imaju vremena i prostora za to.

Mi smo u mogućnosti da razvijamo međusobno povjerenje na osnovu naše lične snage.

Polako, ali sigurno osjećamo koliko nam ta sestrinska povezanost daje sigurnosti i podršku.

Nema veze ako pukne i koji trač, pa i mi smo samo žene, samo neka ne bude zlonamjeran.  

U Engleskoj su stoljećima poznati klubovi za tračeve. A mislim da je tada bilo više potrebe da žene udruže svoju žensku snagu protiv šovinizma i egoizma koji je tada vladao.

Danas je važno je da budemo svjesne da naše lično  iskustvo i naša priča smiju da postoje! 

U zadnje vrijeme čujem oko sebe kao je li ovo sad pa neki novi feminizam. 

Chia Longman je antropolog i profesor na Univerzitetu u Gentu (Belgija) i bavi se novim fenomenom SESTRINSTVO.

Ove  žene se ne zovu feministkinjama i ne pada im na pamet da prave negdje barikade, da se na taj način bore za svoja prava i da se ponašaju kao muškarci!

Ono novo što nam donosi ovaj fenomen SESTRINSTVA je da granice lizmeđu ličnog razvoja i lične spiritualnosti nestaju i postaju jedno.

Kao coach sam se jednom našla u grupi žena koje su imale i svoj zajednički oltar sa jednom boginjom za snagu.

Druga grupa je opet trezvena i racionalna.

Ali u praksi obadvije grupe imaju isti rezultat. 

Žene žele da se zajednički ojačaju i međusobno inspirišu. Da daju jedna drugoj snagu da budu svoje.

Ovo je jedano žensko doba kada se sve  dešava iz naše duše iz naše emocije i naše nježne snage. 

Ne radi se o rezultatima koje ćemo pokazivati svijetu i nadmetati se ko je bolji,  nego o povezanosti, podršci izajedništvu u jednoj duševnoj dubini.

Ovo je ta nježna ženska snaga. Ovo je vrijeme novih vrijednosti!


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje   djece i baka prekrasne djevočice Dunje.  U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se danas bavim.   Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella - Sretna Žena Magazina.   Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj AkademijiMoja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život"Pratite me na Facebook-u i Instagram-u za više riječi inspiracije i savjeta. Ukoliko želite kupiti moju knjigu "Život" ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a javite mi se na: vanja.beukelman@gmail.com ili u inbox moje Facebook stranice (Vanja-Lifecoach).

Mogli bi vam se svidjeti i ovi članci

0 komentari