Religija prirode: Pet savjeta kako da se povežete s prirodom

02:04


Sjedim u svom vrtu i uživam u ukusnom ružičastom mirisu oko mene. Bumbari zuje oko mene, jer sam na svakom ćošku vrta stavila šećer i vodu da ih nahranim. Kao da mi pjevaju neku pjesmu zahvalnosti.

Ono što mi je nevjerovatno lijepo je da mogu da uživam u nečemu tako prirodnom na samo nekoliko kvadratnih metara u sredini grada… Još je rano, a sve oko mene  kao da me poziva da još više uživam. Odjednom počeh da razmišljam o religijama. Kako se u svim religijama govori o nadi, veselju, o vremenu razmišljanja i pročišćavanja, kao i strahu od gladi i žeđi, zamoru. 


Ja imam dosta poštovanja prema ljudima koji poštuju bilo koje religijske rituale, ali mislim da je vjera samo jedno sredstvo našeg porijekla. Kroz nju možemo da se povežemo sa nečim što je veće od nas. Mislim da je to zaista lijepo traganje sa tim nečim većim od nas i za vezom sa našim "stvarnim" u svakodnevnoj rutini života.  
Kao i povezanost sa ljudima oko nas i opet doživljaj nas u nama samima. 

Ponekad sam ljubomorana na to kako religijske zajednice mogu utjecati na grupe ljudi koji imaju namjeru da se brinu o svom duhovnom i materijalnom blagostanju.  Ipak, ja se nikad neću moći potpuno pridružiti samo jednoj religiji, jer često u religijama osjećam previše nametnutih misli, prije svega sa "mora" se nešto i uvijek se mora birati dobro ili loše. To osjetim u svim religijama koje sam do sada upoznala. 

Zato me priroda uvijek iznova inspiriše, jer u njoj toga nema. U njoj se samo iznova povezujemo. U prirodi su svi jednaki iako priroda nije nježna prema bilo kojoj nepravdi i nesposobnosti. Priroda nema mišljenje. U prirodi postoji beskonačna raznolikost i sve se stalno mijenja; godišnja doba i dolazak i odlazak, biljke i životinje i ljudi žive i umiru. 

Priroda nam nudi sve metafore za život koje nam pomažu da se bavimo samim životom. Zbog toga što priroda nije ništa drugo nego samo život.

Zbog toga pišem danas o religiji prirode. Svaka religija sa vjerskim liderom ili knjigom propisuje kako stvari treba činiti. Ali šta je sa religijom iz dubine duše, za svaku osobu na svoj način? Kako bi bilo da nas vodi samo Priroda i da nas ona povezuje na svoj način? 
Prolazili bismo kroz sezone. Zajedno bi slavili najkraći i najduži dan.  Podjelili bi žetvu na jesen i postali u periodu posta štedljiviji, jer je priroda manje bujna u snabdijevanju hrane u to vrijeme. 
Kako bi to bilo...?

Pozivam vas da uđete u prirodu oko vas s novom radoznalošću. Šta priroda mora da vam kaže o vašem životu?

Slijedi pet savjeta kako da se posvetite prirodi:

1. Udubite  se u folklor i mitologiju starih kultura. 

Naročito od vaših sopstvenih predaka ili kulture sa kojom ste povezani na neki način. Koristite ono što je zanimljivo za vas. Nemojte se plašiti eksperimenta i korištenja materijala, kao svijeća, mirisnih štapića, začinskog bilja, kamenčića…

2. Koristite svoju intuiciju! Imajte rituale! U ritualima  se može sve primjeniti!

Dajte prostora na licu mjesta da se oslobodite onoga što vam smeta. Otvorite vrata novim mogućnostima. Spontanost i entuzijazam su dobri kvaliteti na koje se može pozvati. Također uradite ritual u kome koristite svoj glas. Možete da vršite do mile volje, jer to najviše pomaže, a najbolje bi bilo negdje u šumi. Na taj način učite da gledate izvan sopstvenog okvira.

3. Radite sa vizijama i snovima da biste oblikovali svoje rituale. 

Da biste stekli uvid u osnovne obrasce prirodnih ciklusa, možete koristiti oracle karte koje vam daju odgovore ili pravce za vaša pitanja. Na osnovu ovih uvida možete dalje oblikovati svoje rituale. Ako ste u stanju da svjesno sanjate, također možete dobiti inspiraciju od priča koje potiču iz vaše podsvijesti.

4. Izađite u prirodu i koristite ono što postoji. 

Istražite šta raste i cvjeta u vašem okruženju i šta se dalje može naći od materijala koji se odnosi na sezonu. Možda ćete uzeti nešto spolja da biste ga koristili u svom ritualu. Također je veoma interesantno posmatrati šta se dešava u prirodi i to izražavati u vašem ritualu. To možete učiniti pomoću ritualnog plesa ili stvaranja muzike. Jedan od tih plesova je Biodanza je sopstveno otkriće kroz muziku, ples i pokret. To je metoda za lični rast i integraciju. Biodanza se osjeća i doživljava: srcem, u tjelu. Ovdje se  nastave  odvijaju u grupi, gdje se pleše u kontaktu s drugom osobom i grupom. Važne su poštovanje, veza i zadovoljstvo. Iskustvo za ples nije neophodno, svi mogu raditi ples i vježbe iz sopstvenih sposobnosti. Biodanza je dio nas u svakodnevnom životu.  Naučite da osjetite šta radite i da radite ono što osjećate.

5. Budite svjesni da vaše sopstvene namjere prevazilaze zakone o vremenu, prostoru i stvarnosti. 

Ponekad možete nešto učiniti jer vam je to važno u tom trenutku. Sami možete stvoriti pravo mjesto i pravi trenutak. Primjetićete da snage prirode također odgovaraju na ovo. To je interakcija u ličnom odnosu između vas i prirode.

U ovo vrijeme ekološke svjesti, se često nalazimo na barikadama životne sredine.  U prirodnoj religiji se poštuju prava svakog živog bića: čovjeka, životinje, biljke i kamena.  Mi smo dobro upoznati sa zakonima uzrocima i efektima, fizički i duhovno, jer se izražavamo u onome što radimo sa prirodom u našem društvu. 

Mi podstičemo nezavisno razmišljanje, kreativnost i genijalnost, jer verujemo da su ti kvaliteti fundamentalni za usmjeravanje naših života u skladu sa ritmovima prirode. Ovu instituciju sada prihvata sve više ljudi. Ovo uverenje je naslijeđe naših predaka, u isto vrijeme važno je i za naše potomke!

Nema tu puno filozofiranja. Jednostavno se trebamo potpuno opustiti i prepustiti prirodi i u tome upoznati sebe.

Ako se pitamo šta je Bog, pitamo se u stvari šta je izvor našeg postojanja i šta su osnove onoga što smo mi. Što god da radimo u životu, a ne poznajemo osnove prirode i sebe u prirodi, čitav život je prava glupost.

I ovako razmišljajući, po malo meditirajući i još uvijek sjedeći na par kvadrata prirode u gradu, u drušvo mi dolaze pored bumbara i sjenice i leptiri pa osjetim kako oko mene sve ima neki savršeni ritam prirode.


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje   djece i baka prekrasne djevočice Dunje.  U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se danas bavim.   Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella - Sretna Žena Magazina.   Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj AkademijiMoja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život"Pratite me na Facebook-u i Instagram-u za više riječi inspiracije i savjeta. Ukoliko želite kupiti moju knjigu "Život" ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a javite mi se na: vanja.beukelman@gmail.com ili u inbox moje Facebook stranice (Vanja-Lifecoach).

Mogli bi vam se svidjeti i ovi članci

0 komentari