Život bez stresa - Kako da ne budemo žrtve naših misli i želja?

Prije neki dan sam se na Skype vidjela sa svojom dragom prijateljicom Danijelom  i istovremeno i glavnom urednicom ovog magazina.  Tem...


Prije neki dan sam se na Skype vidjela sa svojom dragom prijateljicom Danijelom  i istovremeno i glavnom urednicom ovog magazina. Teme za razgovor nam se uvijek nižu jedna za drugom, bilo da su privatne ili poslovne. Ovaj puta smo se poprilično zadržale na jednoj temi. Naime radi se o tome kako obje primjetimo i kod naših klijenata i uopšte u okolini gdje se nalazimo, pa bilo to Holandija, Bosna ili Indija, da ljudi u zadnje vrijeme sve više žive svoj život za druge, da su pod stresom zbog  sebi nekakvih nametnutih razmišljanja i da njihovi životi prolaze negdje pored njih.

Pitate li se ikada koliko je neistrošenog i neproživljenog života ostalo tamo negdje između jednog ili drugog stresa?

Svi su u stresu jer moraju da zadovolje medije i svoja razmišljanja o životu. Većina se sve više udaljava od sebe. Svi su masovno na putu u traženja velike sreće ili velikog uspjeha. I svi misle da moraju da budu sretni, jer zaboga svi oko njih su također neizmjerno sretni. Naravno da sam sa ovom izjavom i te kako sarkastična. Smiješno mi je kada vidim kao se ljudi oko mene opterećuju nekim svjim mislima.

Na veliku sreću poneki  se polako ali sigurno bude i postaju svjesni da sreća koju traže postoji u njima a ne u autu koji voze, odjeći koju nose, u godišnjem odmoru za koji se muče i šparaju cijelu godinu. Lijepo je imati auto ili druge materijalne stvari. Lijepo je nositi ljepu odjeću i lijepo izgledati.

Ono što nije lijepo je da budemo žrtve naših misli i želja!

Jedna klijentica mi se pojadala da je izgubila sebe i pita  kako da na momenat zaboravi težinu svakodnevnice i ponovo sebe nađe?Odgovor je jednostavan. Mi  ne možemo sebe nikada da izgubimo.  Jedino što možemo da izgubimo su naše misli. A naše misli su svugdje i nigdje.  One su u  u našem poslu, našim relacijam, našim brigama. Ako mislimo da smo mi  naše  misli onda imamo osjećaj da smo i mi svugdje i nigdje.


Zato je važno da budemo svjesni da mi nismo naše misli.
Mi smo samo kreatori  svojih misli.

Kako onda da se nosimo sa svojim mislima? Jednostavno! Prvi korak je da budemo svjesni slijedećeg:


Mi imamo misli , ali nismo naše misli.
Mi imamo emocije, ali mi nismo te emocije.
Mi imamo uvide u nešto, svoje teorije, svoje zaključke i svako svoju  vjeru, ali to nismo mi.
Mi imamo svoje slabe tačke, ali to nismo mi.
Neko ima hendikep, ali ta osoba nije taj hendikep.

Kada smo svjesni da mi nismo naše misli i emocije onda se samo po sebi odmotava šta mi jesmo. Mi smo priroda. A u prirodi je sve u balansu. U prirodi sve ima svoje mjesto i svoje  vrijeme. Tako je i sa nama. Ako nam po jednoj strani i na izgled nešto nedostaje prisjetimo se da je sve oko nas u balansu bez da mi tu imamo nekog utjecaja i da na drugoj strani imamo nešto što balansira nedostatak ili nam jednostavno na putu stoje putokazi šta trebamo slijediti. 

Ako pratimo sebe u svojoj najprirodnijoj verziji onda svi naši talenti rastu i oblikuju nas kao osobe. Ako nas je priroda negdje po našem mišljenju uskratila, na drugoj strani nas je nečim više obdarila. I to je taj balans. U svakom slučaju, iz dubine svoga srca vjerujem da smo svi ovdje jer baš za nas ima mjesta. Došli smo tu da na najbolji mogući način iskoristimo svoje vrijeme sa svim svojim kvalitetima.

Kada smo svjesni prirodnog balansa oslobođeni smo straha od pogrešne identifikacije sa izgledom, sa ulogom u svom životu,  sa statusom, sa vjerom, sa odgojem ili sa kulturom. Ako se identifikujemo samo sa sobom u dubini naše duše i našega srca onda smo očišćeni od svih lažnih identifikacija i istovremeno od nekog lažnog života .

Iznenadit će vas koliko snage, ljubavi, slobode, sreće i mudrosti imate ako prestanete trošiti energiju na lažne identifikacije. Ako prestanete sebe identifikovati sa svojim mislima desit će se nešto čarobno. Život će tada da prolazi kroz vas, a ne pored vas. Počet ćete da kreirate umjesto da samo reagujete na nešto što vam se dešava. Počet ćete da blistate iznutra i postat ćete svakim danom ljepši i privlačniji.


Piše: Vanja Beukelman Pavlović, life coach i kognitivni terapeut, autorica knjige "Život"

Rođena sam u Tuzli. Živim više od dvadeset godina u Holandiji.  Majka sam troje   djece i baka prekrasne djevočice Dunje.  U našoj zemlji sam stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja.  U Holandiji sam stekla još dvije diplome Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se danas bavim.   Pored toga sam stalna kolumnistica i stručna saradnica Arabella - Sretna Žena Magazina.   Od septembra 2016. dajem časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj AkademijiMoja dosadašnja znanja i iskustva dijelom sam objedinila u svojoj knjizi "Život"Pratite me na Facebook-u i 
Instagram-u za više riječi inspiracije i savjeta. Ukoliko želite kupiti moju knjigu "Život" ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a javite mi se na: vanja.beukelman@gmail.com ili u inbox moje Facebook stranice (Vanja-Lifecoach).

DRUGIMA SE SVIDJELO I...

0 komentari

Napomena:

Sadržaj na ovom magazinu je informativnog i motivacijskog karaktera. Namjera nam je da upoznamo čitatelje sa različitim pravcima nove sociološke misli, pozitivne pishologije i duhovnosti. Sadržaj u ovom tekstu nije zamjena za stručni medicinski savjet - ukoliko imate ozbiljnih psiholoških problema, obratite se liječniku i/li psihoterapeutu.