Arhetip Velike Majke – Univerzalna materica kreacije
10:11Arhetip velike majke je najdublji temelj duše, jer potiče iz prvih dana našeg individualnog života, kao i iz najstarijih slojeva ljudske kulture. Odatle nosimo bazično poverenje i otvorenost prema životu, spremnost da se prepustimo njegovim tokovima, plimama i osekama, znajući da smo neraskidivi deo tkanja postojanja. Prepuštanje toku je ono što život čini ispunjenim i kreativnim, a najuniverzalnija definicija sreće, koja se pojavljuje u psihološkim istraživanjima, kaže da je sreća ulaženje u tok sadašnjeg trenutka, u kome smo potpuno posvećeni onome što je tu. Zašto je to toliko teško? Verovatno, zato što naša egoička svest prepuštanje doživljava kao akt predaje i podčinjavanja.
Prepuštanje iz dimenzije proširene svesti znači naprosto odustajanje od mentalnog otpora onome što jeste. Prepuštanje je akt čistog prisustva i dozvola da stvari budu takve kakve su. Ono što sledi je veliko otvaranje za božansko vođstvo, impulse i poruke višeg ja, koje ima bolji pregled situacije u kojoj se nalazimo od uzane perpektive našeg ega. "Neka bude tvoja volja, a ne moja" – mesto, svima poznato iz Novog zaveta, reflektuje ovaj duboki spiritualni uvid.
Kada u svakodnevnom životu imamo čvrste referentne tačke za osećanje sigurnosti u vidu materijalnih poseda, odnosa, zajednice, zdravog tela, imamo utisak da možemo da se u potpunosti oslonimo na njih. Ali, kad one počinju da se izmiču u vremenima velikih turbulencija, neizvesnosti i transformacije, možemo da se oslonimo jedino na prapoverenje u univerzum, koji se na arhetipskom nivou pojavljuje kao velika majka, koja je uvek tu za nas, u radosti i patnji, u vremenima uspona i padova, u životu i u smrti.
Svetilište velike majke je u centru naše duše, a univerzum je njena sveta materica, u kojoj se odvija sam proces kreacije, iz trenutka u trenutak.
Kada je ovaj arhetip uspavan ili nedostupan svesti, obično kao posledica traumatskih iskustava, doživljavamo hronično osećanje usamljenosti, izolovanosti, napuštenosti, nedodstatak povezanosti sa sopstvenim telom i emocijama, uprkos preterane fokusiranosti na sebe. Imano problema sa samopouzdanjem, potrebu za pripadanjem i istovremeno nesposobnost pripadanja, koja se često ispoljava kao beg od intimnosti i strah od zavisnosti. Naličje toga je upravo ko-zavisnost od drugih, potreba da se ugađa (people pleaser), da se stalno iznova dokazuje sopstvena vrednost, adikcije, kojima se izbegava unutrašnja praznina i stalno osećanje oskudice, bilo da se radi o materijalnim ili duhovnim stvarima. Kad ne možemo da se opustimo u zagrljaju velike majke i da primimo njenu ljubav i negovanje, ne stojimo stabilno u svojoj autentičnosti, već, umesto toga, osciliramo između "nisam dovoljno...", sa jedne strane i nekog oblika nadmenosti, "biti iznad" samog sebe i drugih ljudi, koji je u starogrčkim tragedijama nazivan hibrisom i viđen kao glavni pokretač tragičnog skripta.
Arhetip velike majke je podjednako važan za žene i muškakrce, samo što je receptivnost, koja je potrebna za povezivanje sa ovim arhetipom, kao ženski princip u duši, nešto dostupnija ženama. Žena, kroz rad sa ovim arhetipom može da izleči odnos sa sopstvenom, biološkom majkom i da obnovi liniju ženske transmisije moći, sa majke na ćerku, koja je prekinuta dolaskom patrijarhata. O tome simbolično govori mit o Demetri i Persefoni, koji prikazuje kako je stvoren jaz između majke i ćerke, otmicom ćerke. Grci su tražili lek za rascep koji je time stvoren u duši, kroz eleuzinske misterije, koje su poznate i kao kult majke i ćerke.
Manifestacije arhetipa velike majke su prisutne u svim svetskim kulturama: velika majka je poznata pod imenima Demetra, Gaja, Šekina, Marija, Šakti, Hator, Tijamat, Pačamama, Jemaja, Kibele. U snovima i simboličkoj ravni, može da se pojavi kao pećina, kotlić, školjka, pupčana vrpca, spirala. Njeni elementi su voda i zemlja. Ako radimo na buđenju ovog arhetipa kroz ritual, treba doneti na oltar ponude u vidu voća i druge hrane, naročito meda i mleka, crvenog vina i crvenih ruža.
Kad aktiviramo ovaj arhetip, on nam donosi duh obnavljanja i revitalizacije, poriv za negovanjem sebe i svega oko sebe kao dela nas samih. Nahranjeni smo i napojeni vodom života, u miru i ravnoteži sa sobom. Sva ranjenost u našem emocionalnom telu topi se i otpada kada je viđena očima velike majke. Zamislite olakšanje, dok stare, neisplakane suze slobodno teku, dok vas u zagrljaju drži neko ko vas bezuslovno voli i gleda očima punim obožavanja. Neko ko vidi sve u vama i prihvata sve! Kada smo na taj način povezani sa jezgrom života, otvoreni smo da i sami budemo posuda božankskog. Svako od nas nosi božansku iskru u sebi i od božanskog nikada nije bio odvojen, kako to često uče monoteističke religije, niti mu je za taj kontakt sa božanskim neophodan institucionalni posrednik.
Rad sa velikom majkom, u našem telu aktivira srce i matericu. Čakra materice nije samo druga tj. sakralna čakra; ona obuhvata zapravo čitav sistem prve, druge i treće čakre i može se reći da postoji i kod muškaraca kao energetski centar. Materica je portal božanske kreativne energije, koji omogućava pristup čudima u našem životu, ali tu su pohranjene i brojne traume, lične i transgeneracijske. Tek kad se one pročiste i iscele, čakra materice postaje sveto mesto u našem telu. O ovome ću posebno pisati u jednom od narednih brojeva. Kroz buđenje materice, otvaramo pristupnu tačku kreativnoj energiji i izobilju, unutrašnjem iscelitelju koji leči, kako hronične bolesti u telu, tako i ljubavnu i seksualnu ranjenost, što omogućava zdrave odnose sa partnerom, roditeljima i decom, rođenom i još nerođenom.
U narednim danima, dok smo u fazi opadajućeg meseca i polako se približavamo noći tamnog meseca, koja predstavlja veliku majku, idealno je vreme da osetimo u sebi tamu i tišinu majčine utrobe, ogromni prostor čiste potencijalnost, kreativnu prazninu u kojoj je još sve fluidno bez fiksiranih obrisa, u kojoj je još sve moguće. Vreme je povoljno da usporimo, utišamo glasove iz glave, povučemo se iz modusa stalnog delanja u modus bića, koji nije ništa drugo do kontemplacija, prazno prisustvo, živo i pulsirajuće. Možda tu pronađemo portal koji vodi do velike majke, koja čeka da nas zagrli i nahrani, čega god da smo gladni, samo ukoliko napravimo korak poverenja ka nepoznatom i kažemo joj da.
NAPOMENA: Kad posaljete zahtev na Grupu potrebno je kliknete na opciju PRIDRUŽI SE GRUPI koja se nalazi odmah ispod naslova naziva Grupe. To uradite tako što ćete ponovo da pokušate da uđete u Grupu. Facebook Vam salje opciju PRIDRUŽI SE GRUPI i samo kliknite na to i tada postajete članovi Grupe i moći ćete da vidite objave. DOBRODOŠLE!
0 komentari