Intuicija je naš životni kompas

Trenutno sam u mom drugom domu, na mjestu na kome za mene ne postoji vrijeme, ili se vrijeme negdje zadržalo. Ovo je mjesto gdje ja jako osjećam da sam jedno sa nečim velikim, sa Univerzumom. Ovo je jedno malo neturističko, poludivlje ostrvo, na Jadranskom moru, a ja po tati vučem korijene sa ovog ostrva. 

Kućica koju smo sagradili je jako specifična, pola građena, pola prenosna i nalazi se usred maslinjaka. Ono što je najljepše je terasa gdje sa visine gledam na Split. Po danu nemam tišinu, jer se cijeli dan zrikavci natječu u svojoj pjesmi, uz zvuk laganog vjetra, ali kada se smrači, onda muklu tišinu naruši samo po koji avion koji slijeće u Split. Na te zvukove sam već navikla tako da mi po mom osjećaju ovdje i pripadaju i ne remete mi ništa, jer se osjećam ispunjena nekaakvom ljubavlju kojoj ne znam objašnjenje.

Drži me nekakva duboka svjesnost. Ne bih se usudila ovo nazvati nikakvim svetim ili specijalnin ostrvom, ali da se osjeća neka prekrasna i specijalna energija – to ne mogu poreći.
Samo ostrvo je dalo nekoliko doktora nauka, poznatog slikara Eugena Bukenticu, čije je slikarstvo izrazita naiva. On se također smatra začetnikom dalmatinske naive. 

Spisateljica Vesna Parun je također porijeklom sa ovog ostrva, a prije nekoliko godina je ovdje i sahranjena. Poznati režiser, Lordan Zafranović, još uvijek ovdje živi, a njegov najpoznatiji nagrađeni film “Pad Italije” je ovdje snimljen. I dosta drugih filmova i serija je ovdje snimljeno.

Mlada sopranistica zagrebačkog HNK, Mia Domaćina, takođe sa ostrva, stepenicu po stepenicu osvaja ljubitelje opere širom svijeta. A da ne spominjem sredovjekovnog pisca, Marka Marulića, koji je ovdje dolazio još u srednjem vijeku, bježeći, kako kaže u svojim spisima, i od tadašnje gradske vrve u Splitu, da bi mogao ovdje na miru pisati.

Ovo ne pišem da bih pravila reklamu za ostrvo, nego da bih naznačila njegovu specifičnost, nekavu moć koju ipak posjeduje. I često kažu da ko jednom ovdje dođe sigurno se opet vraća, jer ih nešto privlači. Meni se čini kao da su svi ovi poznati samo slušali svoje unutarnje srce i intuiciju i utapali se ovdje u mjesto u kome su to mogli osjetiti i bili jednostavno svjesno dio jedne cijeline i ljubavlju ispunjene svjesnosti.

I meni se čini da mi je ovdje intuicija još jača. Nemam strahove o nekom kraju koji nas čeka. Čak šta više ovdje kao nigdje drugo jako osjetim da kraja uopšte i nema. Isto tako osjetim koliko mi se otvaraju putevi kojima moram ići. Jedino što trebam da uradim je da se pustim svojoj intuiciji i da primam odgovore. Moje intuitivno srce se tada povezuje sa dušom ispunjenom ljubavlju.

To je ta ljubav koja me ispunjava. Ta ljubav nije emocija. Ta ljubav dolazi sasvim odnekuda drugo i ona ne traži ništa. Nju ne mogu držati i imati. Ta ljubav jednostavno postoji, kroz akceptiranje svega što postoji!

Mi smo svi u suštini ljubavlju ispunjena svjesnost. Intuicija zna jako dobro kako to akceptirati. Intuicija je najdublji dio nas samih. Kada udahnemo zrak jako duboko i polako ga izdahnemo, naša intuicija tačno zna koji put moramo izabrati. Ako ne možemo da izaberemo kojim od puteva trebamo ići, onda treba jednostavno probati sve puteve, jer i oni nam se nisu pojavili bez razloga. Na taj način znamo šta hoćemo, gdje želimo da budemo, šta treba da radimo i razumijemo zašto smo baš ovdje u ovom momentu!

To nadahnuće ja nalazim ovdje na ovom malom, poludivljem ostrvu. Možda zato što su negdje ovdje i moji korijeni. Vjerujem da svako ima neko svoje mjesto gdje može da doživi isto nadahnuće kao ja ovdje. A ako ga niste još prepoznali ili otkrili, pokušajte ga naći.

Sretno vam u traženju vašeg mjesta gdje vam je svjesnost ispunjena ljubavlju. To mjesto je sigurno dio i razlog vašeg postojanja. A, kada to otkrijete, svi putevi su vam zanimljivi i dostupni. A vi postajete potpuno svjesni sebe i svog života.