Zona komfora je lijepa ali ograničava. Lijepo je kada nam je sve predvidljivo. Da nam život teče mirno i da ne moramo imati strahove. Možemo urediti svoj život na način da bude potpuno udoban. Bez previše noviteta, bez stvari koje nas plaše i bez neočekivanih izazova. Ali, nažalost, takav život je dosadan!
Znate li šta se dešava kada nam je potpuno udobno? Umotani u ćebe ispred vatre, sa grickalicama, TV-om i pićem pri ruci. Drijemamo… Osjećamo se dobro, ali i iznutra prazno.
U stvari, život pun udobnosti ‘isisava’ život iz nas. Prije nego što to shvatimo, uhvaćeni smo u ogromnu kolotečinu i pretvaramo se u neku vrstu bića koje samo vegetiraju: živimo, ali ne živimo. Svi smo se bar jednom susreli sa ovim osjećajem praznine i dosade. Ja sam to za sebe nazvala osjećaj “dosadne nedjelje”, kada sve izgleda ugodno, ali je jako prazno i onda jedva čekam ponedeljak… Ovu vrstu praznine ne možemo popuniti nekakvim feštama ili godišnjim odmorima, jer poslije svake fešte ili godišnjeg opet dolazi ta dosadna praznina.
Ali proširujući svoju zonu komfora, dobijamo osećaj da smo ponovo živi. Ako radimo uzbudljive stvari, naše srce brže kuca, naša krv teče brže. Raspoloženje nam se popravlja i osjećamo se fantastično! Kada odlučimo da izađemo iz zone komfora suočeni smo sa svojim strahovima i nesigurnostima, ali od njih ipak rastemo. Kada izađemo iz zone komfora naše samopouzdanje raste, naša slika o sebi raste i naš život jednostavno postaje mnogo bogatiji!
Popularna fraza ‘iskoračite iz zone komfora’ nas ohrabruje da živimo život koji je veličanstven i uvjerljiv, a prije svega pomalo zastrašujući. Izlazak iz zone komfora, znači biti hrabar, ali to ne znači biti neustrašiv, nego znači da smo odlučiti da je nešto drugo važnije.
Često se misli da je naša zona komfora srećan balon ali naša zona komfora uopšte ne mora biti lijepo mjesto. Zona komfora nije ništa drugo nego psihološki odbrambeni mehanizam protiv promjena.
Naša zona komfora se sastoji od stvari u našem životu na koje smo navikli – čak i ako te stvari nisu nimalo lijepe. To ima logičnu funkciju. Rutina nas štiti od moguće opasnosti nepoznatog i pomaže nam da izbjegnemo stres i napetost. Zato ponekad zapnemo u poslu ili situaciju na koju se godinama žalimo, jer smo se navikli na tu situaciju u kojoj se nalazimo i strašno nam je izaći iz nje.
Ja sam prije 15 -tak godina, u momentu kada mi je u životu sve išlo kako kažemo “ potaman”, odlučila da ustanem sa udobnog kauča i skočim u nepoznato. Izabrala sam da ponovo krenem učiti i izabrala sam tada još ne toliko poznato zanimanje Life Coach. Moje srce je kucalo od sreće kada sam svaki dan otkrivala koliko je to zanimanje Life Coach lijepo. Moj dobar osjećaj je bio veći od svih sumnjičavih pogleda i pitanja tipa čime se sad ja to pa bavim.
Moja sreća da se bavim svojim životom i da učim pomagati i drugima u njihovim životima je proširivala moju zonu komfora iz dana u dan. Moja dosada i nesigurnost koja je bila poslijedica kolotečine života koji je tada izgledao siguaran, ali prazan, su iz dana u dan postajali sve manji.
Ulazak na nepoznate puteve možda nam neće biti uvijek lak ili zabavan, ali je možda još teže biti zaglavljen u onome što znamo i što nam je sigurno. Može se desiti da naša kreativnost i inteligencija stagniraju ako nastavimo raditi samo ono što smo uvijek radili.
Naša inteligencija je kao mišić koji moramo da treniramo. Što više koristimo svoj mozak, bolje razvijamo vještine poput mašte i učenja novih stvari. U nerutinskim situacijama bivamo izazvani, a tu je i prilika da razvijamo nove vještine i otkrijemo da možemo učiniti mnogo više nego što smo mislili, to se također odnosi i na povećanje kreativnosti.
Baš na ovaj način je saradnja između mene i Danijele, glavne urednice ovog magazina, sve više bivala čvršća i istovremeno profesionalnija. Danijela se usudila, pored novinarstva koje joj je moglo ponuditi nekakvu ugodnost, upustiti u nove izazove i postala je i ona Life Coach. Obje smo se naučile i istrenirale da kada dođemo do svake slijedeće granice zone komfora, napravimo opet taj korak za izaći van zone komfora. Naša mašta i učenja se ne zaustavljaju. Naprotiv samo rastu. Prošle godine smo osnovale našu Online Life Coaching Akademiju Ajna. Prije nekoliko godina nismo ni sanjale da bismo to mogle i da bismo to se usudile.
Redovni izlazak iz zone komfora način je da se intelektualno i lično razvijamo, ali i – što je možda još važnije – uvijek provjeravamo želimo li dalje živjeti svoj život kakvog smo do sada živjeli.
Teško je procijeniti da li smo zadovoljni svojim navikama ako nikada ne odstupimo od njih. Nije uzalud što se mnogi ljudi odlučuju na drugi, manje stresan posao kada su na odmoru. Ili da odluče da manje vremena provedu na društvenim mrežama. Oni svi kod kuće imaju njihov nemiran, užurban život koji je postao ‘normalan’ i kolotečina. Ali nakon nekoliko sedmica na odmoru neki primjećuju da se mogu osjećati i sasvim drugačije i da im je to zapravo mnogo ugodniji način života.
Na našoj Online Life Coaching Akademiji Ajna imamo primjere divnih studentica koje su se također odlučile izaći iz svoje zone komfora. Odlučile su preispitati sebe šta zaista žele u svom životu? Šta je to što ih čini sretnima? Jedna od najvećih prednosti izlaska iz zone komfora je to što naučimo više. Upoznavanjem s novim iskustvima i otkrićima treniramo svoju inteligenciju. Što više koristimo svoj mozak u novim događajima, postajemo pametniji i kreativniji!
Savršeno je logično da u zanosu izlaska iz zone komfora ne idemo odmah na drugi kraj svijeta biciklom. Srećom, rast izlaskom iz zone komfora već se dešava kada se malim koracima krećemo van utabane staze. Ovo može biti bilo šta. Sve dok malim koracima izlazimo van svoje zone komfora, vidjet ćemo da nam je to sve lakše. Ono što je jako bitno je da ne treba biti previše strogi prema sebi. Uvijek sebi trebamo dati potreban prostor za disanje i rast.Upamtite, Rim nije sagrađen za jedan dan.
O Autoru
Leave a Comment
You must be logged in to post a comment.