Kako da uživamo u trenutku ovdje i sada

Subota je. Izašla sam zajedno sa prijateljicama na modnu reviju, naših mjesnih trgovina i butika. Bila je raznovrsna moda, za svačiji ukus, parfemi, preparati za njegu kože i kose kao i neizbježna ručno napravljena čokolada. Dok smo na svakom štandu isprobale čokoladu ona nas je opskrbila prekrasnim hormonom sreće, pa smo samo međusobno ponavljale: 

”Aj, što uživamo, pa zar nam u ovom momentu još nešto fali?”

Sve nam je bilo O.K. Predivan osjećaj! Ako sam iskrena, ovakve momente sam doživljavala i doživljavam i sama. Kao na primjer, ovdje gdje živim, kada prošetam do kanala i posmatram ogromne brodove kako ulaze u Rotterdamsku luku. Ili na našem Jadranu, kada dok u daljini gledam Split, a tišinu narušavaju samo zrikavci svojom pjesmom. Ili u Bosni kada s terase vikendice mojih roditelja mogu da vidim tako daleko preko brda, skoro do Sarajeva. Ili, kada sam na vjenčanju moje najstarije kćerke, rame uz rame, igrala sa bivšim mužem, njenim ocem, jer sve se u tom momentu i danu uklapalo. Momenat kada duboko uzdahneš i kažeš sam sebi “sve je dobro”. Uvijek taj prelijepi osjećaj.

Kako to da imam isti osjećaj na potpuno različitim mjestima iIi situacijama? Odgovor je najjednostavniji što može biti. To sam ja, potpuno svjesna prostora i vremena. To može svako biti sa svojim prostorom i vremenom. Samo moramo neke životne pojmove znati u sebi prepoznati i biti svjesni njihovog pravog značenja.

Ne trebamo se konstantno mučiti i truditi da postanemo sretni. Niko od nas ne može postati sretan. Sreća je trenutak i mi smo svi u jednom trenutku sretni. Ako non-stop težimo ka nečem drugom, nečem boljem, onda smo uvijek nesretni. Prava sreća je baš ne željeti drugačije, nego akceptirati što je. Onda sreća nije ovisna od situacije van nas i naše duše, nego je u nama i uvijek je nosimo sa sobom.

Prava ljubav je svima na svijetu dostupna. Ljubav koju mi osjetimo za druge ne dolazi od njih nego od nas. Dozvolimo da ljubav bude poput slobode. Želimo ljubav za sebe i druge . To je najjednostavnije.

Svi izgledamo fantastično. U pravoj suštini se ne radi o tome jesmo li debeli ili s manje ili više oblina, sa seksi izgledom. U biti jednostavno postojimo i mi živimo. To je ono što je najvažnije i što sa sigurnošću važi za sve na svijetu.

Mi nismo onaj identitet koji se trudimo da iskreiramo. Mi nismo naša prošlost, naši preci, ili familija. Mi nismo naš posao, naša kuća i sve što posjedujemo. Mi nismo ni naš partner, naš hobi ili naša djeca. U ovom momentu i svakom drugom momentu smo mi, mi i sloboda da budemo to što jesmo.

Megalomanske ideje o više zemlje, više novca, više moći i više kontrole su se pretvorile u konflikte i ratove širom svijeta. A ovo sve dolazi od nezadovoljstava. Ako svako od nas radi na sebi i na svojoj unutrašnjoj slobodi, zadovoljstvu i miru automatski dajemo svoj lični ulog za mir u cijelom svijetu. Zato, budimo mi ta promjena koju želimo vidjeti oko sebe.

Prošlo ljeto, poslije predivo provedenog vremena, na mom omiljenom ostrvu Šolti, na Jadranu, kada su koferi opet bili upakovani i sve bilo spremno za povratak u Holandiju, moj muž i ja sjedili na terasi na kojoj nam lampa uopšte nije bila potrebna, jer je mjesečina bila toliko jaka. Uživala sam potpuno u tom trenutku potpuno i pokušavala mislima ‘zaustaviti vrijeme’.

Tako dok uživam i meditiram kroz cijelo moje tijelo i dušu prođe saznanje da su mjesta i vrijeme prolazni. Ono što ostaje i što je vječno je esencija osjećaja kojeg smo doživjeli u određenom momentu. To je uvijek sa nama bilo gdje i bilo kada se nalazili. Kada smo toga svjesni možemo u svemu više uživati i naći mjesto gdje se sve uklapa. Koje može biti i na našem kauču uz šoljicu ukusnog čaja.

“Pusti neka ljepota sve više bude tvoj cilj
Ljepota tvoje duše
Ljepota tvojih misli
Ljepota tvojih djela
Ljepota tvog rada
Tako da ništa ne izađe iz tvojih ruku što nije odraz
čiste i skladne ljepote.”

( The Mother)