Search here...
TOP
Savjeti Life Coacha

Kako da sebe volimo i prihvatimo sa svojim nesavršenostima

kako-da-sebe-volimo-i-prihvatimo-sa-svojim-nesavrsenostima

Tema većine mojih treninga, koje vodim kao Life Coach je o tome kako da sebe volimo i akceptiramo takvima kakvi smo. Puno pažnje posvećujem ovim treninzima, jer sve više čitam, a i radeći sa ljudima uočavam, koliko je važno sebe akceptirati i voljeti. Ne voljeti svoj ego kojeg smo izgradili iz samoodbrane prema vanjskom svijetu, nego voljeti sebe kao iskreno, ranjivo, senzualno i pažnje vrijedno biće.

Ali, poznajemo li mi uistinu sebe? Koga to voljeti i akceptirati? Kako bi bilo lijepo da svi po rođenju dobijemo neku svoju ličnu knjižicu, u koju bismo mogli zaviriti i u njoj pročitati ko smo. Pročitati koji su naši talenti, zašto reagujemo na ovakav ili onakav način na određenu situaciju ili događaj. Šta su stvari koje bi nas mogle usrećiti i u kojem momentu? Upute kako se sakriti od svega lošeg što se dešava u nama i oko nas. Knjižicu iz koje bi izvlačili inspiraciju, vježbe, disciplinu. Knjižicu koju bismo nekome brzo dali u ruke da je pročita u momentima kada osjetimo da nas taj neko ne razumije, ili kada se osjećamo napadnutima nekim tuđim nadzorima o životu.

U takvoj našoj želji krije se problem. U našim mislima uvijek tražimo neku verziju sebe šta bi mi mogli da budemo. Nismo svjesni da kroz to uporno traženje ne možemo naći i automatski biti to što jesmo. Problem sa traženjem, vježbanjem i disciplinama o nečemu, je u tome da nas sve to samo još više zarobljava u onome što nismo mi. U stvari je sve puno jednostavnije. Moramo stati sa traženjem. Moramo se prepustiti sebi u našem postojanju i pratiti svoj osjećaj.

Ne moramo se prepasti i bojati ako nas taj naš osjećaj vodi na sasvim drugu stranu od našeg racionalnog razmišljanja. Što se više opustimo u to će se prije nas racionalno i naš osjećaj staviti u prelijepu cjelinu što se zove “JA”

Naše JA je zajedništvo:

  • našeg osjećaja koji nas vodi kroz život i
  • našeg racionalnnog razmišljanja na koje smo prinuđeni iz praktičnih životnih zakona.

Kako to postići?

Dozvola je ključ uspjeha. Svim ljudima je potrebno samo da imaju dozvolu da se probude za ono što stvarno jesu. Možda zvuči malo smiješno, sebi dati dozvolu, ali samo smo mi ti koji to sebi možemo dati. Iskreno rečeno ponekad nam je potrebna i podrška nekoga kome mi vjerujemo i taj neko ima povjerenja u nas. To je sasvim normalno, ali je ta dozvola od drugih trenutna. Dozvolu da znamo ko smo i kako biti svoj, možemo dobiti samo od sebe. Ako spoznamo ko smo i ako sebi sami iz dubine svog srca damo dozvolu, putevi nam se sami otvaraju.

U svom ovom prepuštanju ne smijemo biti naivni i misliti dala sam dozvolu svom životu, sada mi se neće više dešavati ružne stvari. Naše namjere su da se uvijek dobro osjećamo, a teškoće probamo da zaobilazimo. Nažalost, život nije takav. Kada bismo samo zaobilazili probleme bili bismo najveći lažljivci za sebe. Nije bitno na koju stranu da se okrenemo i gdje da se uputimo ne možemo zaobići probleme koje život nosi.

Zato je najbolje da sebi dozvolimo da prihvatimo život kao jedan paket u kome se dešavaju itekako dobre stvari, ali i teškoće. Ako za to nismo spremni može nam se desiti da se zaglavimo između želje šta hoćemo da budemo i našeg stvarnog postojanja i šanse da budemo stvarno svoji.

Mark Nepo pisac i filozof koji je često gost kod Oprah Winfrey dao je prelijep primjer, šta je život, gdje kaže:

Život možemo usporediti sa vodom, H2O. Kada smo žedni ne kažemo dajte nam samo vodeni element, neću elemenat kisika. Ako razdvojimo elemenat vodika od elementa kisika to više nije voda. H2O = radost i bol.”

Oboje su istovremeno dio misteriozne mješavine koja se zove život, a mi smo svako za sebe ,samo, svoj život, sa svim njegovim elementima. Što prije stanemo sa traženjem sebe i dopustimo si da sa otvorenim srcem gledamo na sebe, to ćemo prije spoznati ko smo i možemo slobodno imati povjerenja u istinsku snagu našeg srca.

Kako sebe prihvatiti takvima kakvi jesmo?

U prošli utorak sam počela sa novom grupom žena koje su mi se prijavile za radionice, na temu “Kako sebe prihvatiti takvima kakvi jesmo”. Zašto je ova tema tako neiscrpna? Zato što nas često proganjaju misli kao:

“Kako da sebe akceptiram stvarno onakvom kakva sam zaista kad ne znam šta drugi misle o meni?”

Mislimo često: “Mogla sam biti i bolja”?

Mislimo: “Ne vjerujem da mogu šta promijeniti”.

Problem je da mi sebe upoređujemeo sa drugima i gledamo na lične kvalitete pod utjecajem uspjeha i mišljenja drugih. Mi sebe vidimo dobrima, ako nas i drugi tako vide. Znači, gledamo na sebe kroz oči drugih, a ne kroz svoje oči. Pa smo na taj način previše kritični prema sebi i previše nesigurni.

To večer, koliko god je bilo i onih jako samouvjerenih klijentica, ipak se ispostavilo da su i one jako nesigurne u sebe, ali da se automatski brane arogancijom ili napadima na druge. Kao na primjer: ”Ma, šta me briga šta drugi misle”, a u sebi se jedu, jer su ipak nesigurne. I tome slično. Jedna stvar je konstantna: svi mi ponekad imamo uspjehe , a ponekad ne. Ponekad se sviđamo drugima, ponekad ne. I to važi za sve.

Tako da moramo odustati da se poredimo sa drugima ili da nam je na prvom mjestu bitno šta drugi misle o nama. Radi se o tome da sebi budemo dovoljno vrijedni, tlačno onakvi kakvi smo, u ovom momentu. Postoje razlozi za život koji sada živimo. Na taj način uzdižemo svoj život na jedan viši nivo. Ne samo da bismo imali više samopouzdanja, nego da bismo imali i više životne energije i za druge stvari ili osobe koje su nam važne.

Sebe akceptirati ne znači nista drugo nego aceptirati ko smo na mjestu i vremenu u kojem se nalazimo. To podrazumijeva biti spreman sebe pogledati u oči, bez kritike i predrasuda. Biti spreman sve svoje misli, emocije i osjecaje, prepoznati i prihvatiti.

Sasvim je normalno da imamo negativne misli i osjećaje prema sebi, ali ako ih prihvatimo, oni će automatski izgubiti svoju jačinu. Zato što ih otkrijemo pogledamo ih i pustimo da prođu dalje. Sebe akceptirati je korak koji nam je potreban da bismo imali jedan zdrav osjećaj prema sebi i drugima.

Ako sebe akceptiramo u cjelosti, onda si dajemo prostora da se povežemo sa svojom licnom unutrašnjom snagom koja nam je itekako potrebna za živjeti. Ako prepoznamo i prihvatimo i ono najbolje i ono najlošije u sebi, onda nismo više žrtve i meta za kritiku od drugih, ali, što je još važnije, nismo ni meta i žrtva kritičara u sebi. 

Sebe akceptirati je osnova za jedan sretan i uspješan život. Moju knjigu ‘Iluzija O Sebi – Kako Istinski Zavoljeti I Upoznati Sebe I Otkriti Svoju Životnu Svrhu’ možete kupiti klikom na ovaj link.

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *