Kako imati sretan brak

Oktobar je mjesec kada smo se moj muž i ja vjenčali. Nedavno smo proslavili godišnjicu braka. I svake godine se malo zaustavimo i prokomentarišemo protekle godine našeg zajedničkog života. On je Holanđanin, a ja po rođenju Bosanka. Već od prvog momenta kada smo htjeli da zasnujemo brak, suočili smo se s problemom. Kako pozvati i objediniti svu familiju i prijatelje? Gdje, kako i u kojoj državi slaviti?

Došli smo zajednički na ideju, na koju smo i dan danas ponosni. Registrovanje i vjenčanje u opštini smo obavili u Lukavcu, mjesto gdje sam ja provela svoje djetinjstvo i živjela do 29-te godine. U prisustvu moje familije smo veselje zaokružili u hotelu u Tuzli. Sedam dana poslije smo obavili vjenčanje u crkvi u Rozenburgu, u Holandiji, mjesto gdje je moj muž rođen i odrastao, u društvu njegove familije. I ovdje nije izostalo veselje koje smo imali u jednom mjesnom restoranu. Lebdjeli smo na oblacima, zaljubljeni do ušiju.

I svima nam je, mislim poznato, da takav osjećaj zaljubljenosti ne traje, nego da je momenat kojeg se rado prisjećamo i koji se povremeno opet pojavljuje. Ono što nam treba u jednom braku je ljubav. A ljubav i brak se zajedno grade, korak po korak.

Ono što u samom početku moramo znati je da idealan brak ne postoji. Mi se samo trudimo da postižemo neke svoje ideje o braku. Definicija za dobar brak također ne postoji. Također ne možemo da govorimo da li je jedan brak dobar ili ne.

Svaka zemlja i svaka kultura na ovoj našoj planeti ima svoje običaje, svoja pravila življenja. I to igra veliku ulogu u jednoj bračnoj zajednici. Radi se o tome da je brak plodan i ugodan za oba partnera u bilo kojoj kulturi, a za to nam treba vremena i strpljenja. Ništa se u životu pa tako i u braku ne podrazumijeva samo po sebi. Naprotiv, traži obostrano ulaganje. A primjere kako to postizati možemo tražiti u literaturi i koristiti.

Brak čine partneri, što odmah naglašava da nema hijerarhije, nego da su u braku oboje na istoj razini. Partner je netko tko stoji uz nas i pomaže nam ili mi njemu pomažemo i svatko na svoj način. Svaka relacija i svaki brak ima probleme i razmirice. To nije nikakva greška, naprotiv kod svake razmirice i problema u koliko ga riješimo izvučemo po koju lekciju koja nam vrijedi za drugi put. U tome je jako važno da se o tom problemu i razgovara.

Uz razgovor upoznajemo jedno drugo bolje. Različitost mišljenja se mora poštovati. Kada bismo samo klimali glavama i svi isto mislili ne bismo imali napretka ni na kojem životnom polju. Bitno je da jedni drugima dajemo prostora da budemo svoji.

Ali bez romantike također ne možemo, jedino ne moramo misliti da su romantični momenti samo u šljokicama, poklonima ili izlascima. Jedno šeretsko namigivanje može i te kako da bude romantično. Kao i ruka podrške na ramenu, ili mio poziv da je kafa gotova.

Mome mužu je jako romantično ako ga iznenadim i napravim njegovo omiljeno jelo. A ja se topim od njegovog pogleda zadovoljstva. Partnerima obostrano godi da dobiju pažnju.

I tako bih mogla nabrajati još dosta načina kako da brak opstane i funkcionira. I svaki savjet je koristan, trebamo ga samo prilagoditi sebi i svojoj situaciji. Svaki brak je unikatan. I ne trebamo se ni truditi da nekoga kopiramo. Što imamo više prostora da budemo svoji, imamo više šansi da nam je u braku lijepo.

Moji roditelji su bili vise od 52 godine u braku. Kada biste ih pitali kakvo je njihovo iskustvo oni bi jednostavno odgovorili “uzajamno poštovanje. uzimanje i davanje i podrška jedno drugom u dobru i zlu”. To sam i ja primijenila u svom braku, ali prilagođeno našim karakterima i našem vremenu. 

Kolica bračnoga života se guraju zajednički!