Search here...
TOP
Mindfulness

Kako istinski upoznati sebe prakticiranjem Mindfulnessa

kako upoznati sebe prakticiranjem mindfulnessa

Kad se pogledaš u ogledalo koga vidiš? ? Čije su to oči? Čije je to lice? Čiji je to osmijeh? Imaju li oči sjaj? Gledaš, i što vidiš? Primjećuješ li bore oko usana i pitaš li se kako su tu došle? Potom pogled odleti na čelo, eto i tu jedne? Prepoznaješ li tu osobu koju gledaš? Poznaješ li je? Sviđa li ti se ono što vidiš?

Pod time ne mislim da se ocjenjuješ da li si zadovoljna svojim izgledom ili ne, da li razmišljaš o tome koja ti nova krema treba da bi možda ugladila onu divnu boru smijalicu, koja je nastala iz ovih onih situacija kada si se od srca smijala i osmjehivala, a da nisi im dala značaj, ili, ta mudra bora između obrva koja je nastala kada si gruntala kako naći rješenje cijelog niza situacija koje si riješila do sada.

Pitam te, poznaješ li tu osobu koja te gleda? Za čim žudi ta osoba? Čega se plaši? Što skriva od sebe? Tko želi biti? Gdje želi biti? Koje misli ima? To su obična jednostavna pitanja na koja sam teško davala odgovor. Nisam ga imala. Tko sam? Pa žena, poduzetnica, cura, sestra? Sve ono što se vidi na van, a tko sam ja kada zatvorim oči i pogledam unutar sebe. Tony Robins rekao je :

“Kreirao sam novoga sebe!”

Kada pogledam 13 godina unatrag, to sam učinila i ja. Odrasla sam uz izreku “Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada”. Za mene je to značilo što god napravila, uvijek unutar sebe ću biti ona (nevoljena od sebe). Usađeno uvjerenje pratilo me godinama.

Pogledam se u ogledalo. Tko je ta osoba? Osobu koju gledam ne poznajem. Potpuna strankinja. Njene misli su jedno, težnje drugo. Um vodi u jednom smjeru. Duboko unutar nje gori plamen, kojem dopušta povremeno da bukti.

Postoje dva lica mene: ona kakvom su me napravili i ona iskonska ja.
Ona koja mislim da trebam biti i ona koja jesam
Dvije strane istog novčića i na koju stranu ću pasti.

Ona kakvom su me napravili, koračala je ovom zemljom 27 godina i kako to biva, dogodio se životni potres koji je okrenuo novčić na drugu stranu. Stranu “ona iskonska Ja”. Tu nastaje borba. Želim se kretati, no ne znam kako. Napravim korak i padnem. Doslovno učim pričati, hodati, jesti, razmišljati – na sasvim jedan novi način.

Ta nova ja ne snalazi se. Povratka nema. Tu sam, gdje sam. Upoznajem se. Povlačim se od svijeta. Još jednom stavljam ograde oko sebe. Ovaj put su to drugačije ograde. Ove ograde su moje granice. Unutar tih granica gradim sebe iznova. Nova znanja, novi pogled na svijet, nove misli. Upoznajem svijet emocija i osjećaja. Prepuštam im se.

Gradim sebi novi put. Ciglu po ciglu. Pogledam ispred sebe prazan prostor koji čeka da ga ispunim. Prostor pun novih mogućnosti. Dopuštam sebi da ono što je duboko unutar mene utkano i zapisano izlazi van. Ususret mi dolaze znanja. Kako, zašto, pitam se i prihvaćam.

S druge strane mislila da ono što sam bila do tada moram zaboraviti, potisnuti. Doslovno zakopati u sebe. Da ona nisam bila dobra ni sebi ni ovome svijetu. Dotadašnja znanja, vrijednosti uvjerenja vještine i sposobnosti ostavljam, doslovno potiskujem i zakapam duboko u sebe.

Na površinu isplivavaju nesigurnosti, strahovi, nerazumijevanje. Gdje svjetlosti nema, tama vodi svoju igru. Izabrala sam tako. Za mene je to bilo ispravno. Bilo je crno ili bijelo, lijevo ili desno. Noć ili dan, i smatrala sam da moram odabrati. Da moram isprazniti čašu, ako je namjeravam napuniti novom svježom vodom. Nisam se željela osvrtati i u društvu imati onu staru sebe. Nje sam se sramila. Nisam je htjela tu pored sebe. Ona je bila simbol za neuspjeh.

Koliko god da sam gradila sebe i dalje nisam bila potpuna. Nešto je nedostajalo. Snaga, moć, samouvjerenost, odvažnost, samopouzdanje. To nije bilo prisutno kod mene. Sva nova znanja, cijela jedna nova ja i iznutra i izvana, a ponovo kada sam se ugledala u ogledalo, vidjela sam osobu koju ne prepoznajem.

Ponovo životni potres. Ovaj put novčić ostaje uspravno. Obje strane su tu. Sada uz lijevo i desno, otvorio se i smjer ravno. Crna i bijela dobila je cijeli jedan spektar sive. Dan i noć uz sebe nosi i svitanje, suton. U život ulazi meditacija. Mindfulness. Aha…iii… svakakvih misli, unutarnjih razgovora je tu bilo. Cijele debate su se vodile. Za i protiv. Može ona to, i ne može ona to. To je dosadno i to je potrebno. Eckhart Tolle rekao je:

“Ljudsko stanje je – izgubljen u mislima.”

Onog trenutka kada svjesno promatramo svoje misli i svoje ponašanje, mi smo svjesni ili Mindful. Ova činjenica promijenila mi je život. Pokazala mi je što to znači živjeti u sadašnjem trenutku i da je taj trenutak moja jedina stvarnost.

Da bi do istinske promjene došlo, važno je prihvatiti. Prihvatiti sebe u cijelosti, sa svim svojim vrlinama i manama, znanjima i neznanjima, težnjama, željama i neostvarenim snovima. To sam razumjela i prihvatila kada sam počela prakticirati mindfulness meditaciju. Ona je vještina koja, poput svih drugih vještina, ako je ne razvijamo, ostaje zanemarena. Razvijena otvara nam velike potencijale koje imamo unutar sebe.

Kada sam ušla u svijet svojih misli, on je ujedinio moja “dva” dijela. Dva dijela koja su se samostalno razvijala da bih ja danas bila takva kakva jesam. Dva dijela su se prepoznala i prihvatila. Napravila su cjelinu.

Kada gledam danas unazad na svoj život i sva svoja iskustva, da li bih sve ponovila na isti način? Ne bih. Lagala bih, kada bih rekla da bih. To je moj život, moj izbor. On je moja odgovornost i sva iskustva koja sam prošla dovela su me tu do gdje sam sada i napravila me osobom koja jesam.

Mindfulness je postao moj stil života. Više i dublje cijenim život, sebe, osobe u svom životu i iskustva koja mi dolaze u susret. Razumijem, znam i prenosim znanje:

Da mi možemo promatrati svoje misli.
Promatrati, prepoznati i razumjeti svoje emocije, ne reagirati iz njih
Da mi možemo i biti nježni prema sebi.

Uživati u mirisu trave odmah nakon kiše. Možemo primijetiti kada se osuđujemo i promijeniti taj odnos prema sebi. Možemo čuti i postati svjesni riječi koje izgovaramo i kako one utječu na nas i na našu okolinu. Možemo i primijetiti potrebe svoga tijela i kako ono reagira na neke misli koje imamo i ljude koji nas okružuju. Puno možemo naučiti od njega:

Da li nam je čeljust napeta ili opuštena?
Osjećamo li težinu na ramenima?
Postoji li pritisak na prsima, da li je tu stalno ili povremeno?

Mindfulness meditacija nudi nam priliku da promatranjem svojih misli stvorimo nova ponašanja i nove mogućnosti. Time stvaramo jednu drugačiju budućnost za sebe.

Vježba : Minutna Meditacija

Udahnite – malo dublje nego što ti inače radite. Udahnite kroz nosnice i osjetite udah. Izdah neka je malo dulji od udaha.

Udahnite i osjetite kako se pluća šire. Izdahnite i osjetite osjećaj otpuštanja.

Udahnite i osjetite kako vam tijelo postaje cjelovito. Izdahnite i osjetite kako otpuštate svaku napetost.

Udahnite osjećaj budnosti i živosti.
Izdahnite i osjetite kako se mišići opuštaju.

Udahnite osjećaj ispunjenja. Izdahnite sve nepotrebne napetosti.

Na pitanja s početka teksta u svakoj životnoj situaciji i etapi možemo odgovoriti na drugačiji način. Za svakoga od nas put je individualan. Živimo u doba kada nam je sva moguća podrška nadohvat ruke. Prepoznajemo svoje potrebe. Prepoznajemo svoju iskonsku ja. Onu koju kada pogledamo u ogledalo prepoznajemo. I sjaj u očima i zagonetan osmijeh. Nijansu kada nam se lice ozari. Otkucaj srca kada ubrza za misli koju smo primijetili. Prepoznavanje se događa svakoj od nas. Ponekad smo svjesne, ponekad ne. Ako pogledate u prošlost što vidite. Prepoznavanje?

Više o mindfulness praksi i online treninzima mindfulness-a pročitajte na: www.dubravkafazlic.com. Moj e-book ‘Moje Mindful Jutro’ možete kupiti klikom na ovaj link.

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *