Search here...
TOP
Savjeti Life Coacha

Kako ljubavlju prema sebi možemo prevladati životne izazove

ljubav prema sebi kako voljeti sebe

Svaka osoba ima “unutarnji kompas”, baš kao što brod ima kompas koji pokazuje put do konačnog odredišta na moru. Svi imamo unutarnji kompas pomoću kojeg možemo ploviti fiksnim kursom zbog kojeg se uvijek osjećamo dobro!

Težnja ka tome da se osjećamo dobro je težnja ka ljubavi prema sebi i svojoj unutarnjoj slobodi. Slobodi da budemo to što jesmo, da se njegujemo na sve moguće načine i da si u svemu pomognemo da bismo bili sretniji, bez opterećenja šta drugi misle.

U današnje vrijeme su ljudi sve manje svjesni da je kompas u njihovim, to jeste u našim rukama. Ne smijemo si dozvoliti da nas voda nosi i baca tamo gdje je njena struja.Kad imamo svoj kompas u svojim rukama važno je i da znamo šta nam je cilj. Gdje želimo ploviti i kako želimo ploviti. Ponekad prođe jako puno vremena prije nego što stignemo na svoje ciljeve. Ili zaboravimo gdje smo htjeli ići, pa nastavljamo da „plutamo unaokolo“.

Naš unutarnji kompas ili unutarnji glas bih ja nazvala i istinskom ljubavi prema sebi. Upravo to nam pokazuju pravac u nama samima. Taj glas možemo čuti samo kada mirujemo i usmjerimo pažnju prema unutra. Prema sebi.

Šta kaže taj glas o vama? Bilo bi lijepo da to svako za sebe otkrije. Ja ću u ovom tekstu rado podijeliti moje iskustvo o tome šta je meni moj kompas ili moj unutarnji glas rekao o ljubavi prema sebi. Neću ići predaleko u historiju svoga postojanja, ali moram ipak napomenuti neke činjenice.

U mojoj prvoj knjizi “Život“ sam pisala o nekim segmentima iz mog djetinjstva. Tu sam navela da sam rođena s nekakvim oštećenjem kičme. Ni dan danas mi nije najjasnije šta je tačna dijagnoza. Bilo je raznih predviđanja i predskazivanja. Sada mi je jako lako da o tome govorim i pišem, ali nije mi to uvijek bilo lako. Teško je kada jednoj djevojčici od 12-13 godina predskažu da možda nikada neće biti majka, ili da će se oštećenje proširiti na noge, ruke, da neću moći više hodati…

Bile su to teške godine za mene. Tada sam se počela okretati sebi. Tražiti ko sam ja. Nisam se htjela identifikovati sa svim dijagnozama koje su mi pripisivane. Ono što je bivalo sve ljepše je da su to bile godine kada je počela da se razvija moja istinska ljubav prema sebi!

Pročitajte i...  4 vrste brige o sebi - tjelesna, duhovna, psihološka i emocionalna

Morala sam da se volim i prihvatim takvu kakva sam. Morala sam da se borim za sebe! Nisam htjela etikete da sam nekakav invalid, ili ‘jadna’. Ali, istovremeno je bila činjenica da kod mene nešto njie najnormalnije i dobro. Znači da od svojih problema nisam mogla ni pobjeći. Nisam mogla ići kroz život kao noj koji zabije glavu u pješak i misli da ga niko ne vidi. Trebalo se voljeti i učiti balansirati.

U balansiranju između borbe da ne dobijem etiketu invalida i činjenice da ipak imam vidljivi fizički problem mi je baš taj unutarnji kompas puno pomagao. Pratila sam kompas (svoje srce i ljubav prema sebi) i okretala kormilo kako je kompas pokazivao.

Svi možete steći bolji uvid u svoj unutrašnji kompas i učiniti ga preciznijim, jer vam je kompas potreban za donošenje odluka, ali i za pronalaženje puta do sreće. Sreća je put do tamo. Način radosti života koji doživljavamo sa samim sobom na poslu i u privatnom životu.

Kako sam ja držala svoj unutrašnji kompas? Naučila sam da se stalno pitam šta mi je najvažnije u životu? Zapisivala sam to u svoju bilježnicu. Tako sam dobivala vrlo važne informacije o sebi.Tako sam shvatila šta su moje vrijednosti. Bilo mi je lakše donositi odluke na osnovu ovih vrijednosti. To je počelo određivati smjer u mom životu. Pa mi je došla na moj životni put i profesorica fiskulture koja me naučila da fizičkom aktivnošću mogu svi da se bave, na svoj način. Nije bitno da li sve možeš, ili ne možeš.

Tada sam polako počela shvatati da sam vrijedna življenja. Da nisam kažnjena. Shvatila sam da volim slobodu, da sam znatiželjna i da volim ljude. Odjednom sam i samu sebe zavoljela i cijenila. To je bila ogromna sloboda koju sam si izgradila. I odjednom me i drugi više nisu vidjeli kao neku jadnu sa fizičkim problemom.

Uvijek sam se pitala šta me zaista čini sretnom? Ali, i šta me čini nesretnom? Zapisujem to i dan danas riječima, ili kratkim rečenicama. Svaki dan se pitam kako želim da živim svoj život? Tako sam vježbala kreirati svoj um.

Počinjala sam nekom vrstom vizualizacije u kojoj sam na kraju dobivala što želim. Pa sam tako bila i fizički jača, i tako ipak postala majka troje djece. Ljudi oko mene ne bi ni primijetili da imam fizički problem. Imam ogromnu zahvalnost za ovo!!!

Pročitajte i...  Kako uvećati ljubav prema sebi mindfulness meditacijom

Ali, godine se nižu i tijelo se mijenja. No, iskreno rečeno, sve se mijenja. Sljedeće godine punim 60 godina i moram biti iskrena i reći da mi dolaze opet zdravstveni problemčići, ali i da doživljavam trenutke inspiracije svaki dan. Moja dosadašnja iskustva i stečena mudrost sada formiraju jednu cjelinu i pomažu mom tijelu.

Iako mi je tijelo, preciznije noge, opet malo slabije, donosim odluke za sebe na osnovu vlastitih vrijednosti. Tako imam kontrolu nad vlastitim životom i osjećam se moćnijom. Ponovo mi nadolazi ta istinska ljubav prema sebi. Svakodnevno pokušavam da stvaram trenutke odmora, na primjer meditacijom ili šetnjom.

Šetnjom??? A moje noge? Zar ne ide sada malo lošije sa mojim nogama? Ponovo sam zaplovila samo po svom vlastitom kompasu! Rezimirajući. Prateći nutarnji kompas. Opet sam se mirno zaustavila i usmjerila pažnju ka unutra. 

Opet sam čula moj unutarnji glas. Osjetila ljubav prema sebi. Odjednom sam stekla po ko zna koji put bolji uvid u svoj unutrašnji kompas i učinila sam ga preciznijim. Pravim pitanjima koja sam sebi postavila, dobila sam i iskren odgovor. Moje pitanje sebi je bilo:

“Zašto se moj hod pogoršao?”

– “Ne krećem se dovoljno i ne izlazim dovoljno vani.”

“Zašto mi se ne izlazi vani?”

– “Osjećam se nesigurno i strah me da ću pasti nasred ceste.”

Odjednom sam stekla po ko zna koji put bolji uvid u svoj unutrašnji kompas i učinila sam ga preciznijim. Jedno jutro sam se probudila. Moj unutarnji glas mi je dao jasan odgovor. Trebam da uzmem pomagalo za hodanje! U mom slučaju je to hodalica.

Sva sretna i ushićena sam odmah pitala muža da li bi njemu smetalo da ja pored njega hodam sa hodalicom. Njegov odgovor sam mogla i pretpostaviti. Njemu je bitno da sam ja sretna i da i dalje budem Vanja. To isto jutro sam djeci poslala isto pitanje u familijarnu app grupu. Odgovor je bio:

“Super, mama, to ti je prava ljubav prema sebi! Korak naprijed , a ne korak u nazad.”

Naravno da sam hodalicu odmah i kupila! Sreću i slobodu koju sada imam, ne mogu još dovoljno opisati. Jednostavno i bez straha izlazim u korisne šetnje. 

Moja kolegica i prijateljica, Danijela Jokić Vaislay, je bila nedavno kod mene u Holandiji, u posjeti. Obišle smo skupa Amsterdam, Rotterdam i da ne nabrajam druga manje poznata mjesta, sa teškim nazivima, Išle autobusom, metroom, tramvajem, i brodom preko kanala. I sve bez ikakvih problema, grča i straha.

Pročitajte i...  Kako se osjećati dobro u svome tijelu

Čak šta više, Danijela i ja smo se krišom i smješkale kada smo primijetile koliko privilegije imam, sa hodalicom. Osjećam se kao diva ili neka poznata osoba. Idem uzdignute glave. Svi su ljubazni i daju mi prednost. Često kao life coach dobijem klijente koji imaju problema sa promjenama na tijelu, zbog nekih urođenih mana, bolesti, ili starenja. Sada mogu kroz moje iskustvo još bolje da ih podržavam i pomažem. I zbog toga sam neizmjerno zahvalna i sretna!

Ja raširenih krila čekam starenje i zrelost, jer znam da ako volimo sebe možemo u bilo kojoj životnoj dobi maksimalno uživati. Kao što idemo na meditacije, ili kod frizera, ili se sami njegujemo i dotjerujemo, jer volimo sebe – voljeti sebe možemo na sve moguće načine.

Svi koji su svjesni svog vlastitog kompasa (ne nečijeg drugog) i koji donose odluke na osnovu vlastitih vrijednosti, imaju kontrolu nad vlastitim životima i osjećaju se moćnijim i savršeno slobodnim. Zaista se isplati početi voljeti!

O Autoru

«

»

Leave a Comment