Kako oprostiti sebi za greške iz prošlosti

Oprostiti sebi za pogrešne odluke i poteze koje smo učinili u prošlosti može biti teže nego oprostiti osobi koja nas je najviše povrijedila. Za druge ljude nerijetko pronađemo opravdanje, razlog, te razumijevanje za njihove greške i postupke, no sebi upućujemo riječi prijezira:  “Kako sam mogla biti tako naivna?”, “Kako sam mogla tako da pogriješim?”
, “Ja sam najgora ________”

Kako oprostiti sebi za greške iz prošlosti

Prihvatite to što se dogodilo i naučite važnu lekciju iz toga

Prihvatite što se dogodilo, koliko god to bolno bilo i iskoristite to iskustvo da naučite važnu lekciju, kako se isto iskustvo ne bi ponovilo u budućnosti. Možda možete svoje iskustvo prenijeti drugim ljudima i spriječiti njih da ne počine istu grešku. U tom slučaju, vaša životna priča može imati dublji smisao: nekoga inspirisati, motivisati, ili upozoriti na moguće posljedice. 


Preuzmite odgovornost za svoje greške

Ukoliko ste nekoga uvrijedili, povrijedili, ili mu/joj nanijeli materijalnu ili neku drugu štetu, zamolite za oproštaj i recite mu/ joj koliko se kajete za učinjeno. Preuzmite odgovornost za ono što ste učinili, te ako možete na bilo način kompenzirati materijalnu štetu koju ste nanijeli, to i učinite. Obećajte sebi i toj osobi da ćete biti obazriviji u budućnosti.

Ukoliko je to što ste učinili bilo posljedica neke vaše neodgovorne radnje (na primjer, vožnja u alkoholiziranom stanju, ili greška na radnom mjestu uslijed mamurnosti, ili pospanosti nakon cjelonoćne zabave), obvežite se da ćete promijeniti svoje navike i potražiti potrebnu pomoć i ostanite dosljedni tome.
Važno je da preuzmete odgovornost za svoje greške i naučite lekciju iz iskustva, no također je važno da sebi oprostite za počinjene greške i loše izbore. Opraštanje sebi ne lišava vas odgovornosti da počinjenu grešku ispravite, ili da na neki način drugoj osobi, ili kompaniji u kojoj radite, kompenzirate nanesenu štetu.

Ukoliko se krivite što ste pogrešno procijenili neku osobu, koja vas je izvarala, obmanula, i/li povrijedila vas, opraštanje sebi također vam ne daje “zelenu kartu” da nepostavljanjem zdravih granica u odnosima sebe dovedete u situaciju da budete (ponovo) iskorišteni i povrijeđeni na isti način. Ono što vam opraštanje sebi i praktikovanje samosuosjećanja daje je oslobađanje sebe od toksičnog ciklusa samokritiziranja i samokažnjavanja, mogućnost emotivnog iscjeljenja, te priliku da “okrenete novi list” u životu.

Razgovarajte sa stručnom osobom ili pišite o svom iskustvu

U procesu iscjeljenja emotivnog bola i kultiviranja ljubavi i suosjećanja prema sebi može vam pisanje dnevnika. Možete također napisati i pismo oprosta sebi za greške koje ste počinili u prošlosti. Nakon pisanja pisma oprosta, ako osjetite poriv za plakanjem, dozvolite sebi da se isplačete. Dajte is vremena da procesuirate svoja osjećanja, a nakon toga se riješite pisma. Možete ga pocijepati i baciti, ili ga (sigurno!) spaliti. Neka ovaj čin simboliše zatvaranje tog poglavlja vašeg života. Ostavite to što se dogodilo tamo gdje pripada – u prošlosti! Preusmjerite svoj fokus na sadašnji trenutak i lijepu budućnost, koju možete kreirati za sebe. Ako vam je osjećaj sopstvene vrijednosti jako narušen zbog bolnih iskustava iz prošlosti i muci vas jak osjećaj srama i krivnje, te osjećate da vam proces opraštanja sebi i prihvatanja sebe pada jako teško, mnogo vam može pomoći da razgovarajte sa stručnom osobom o svom iskustvu i svojim emocijama i potražite stručnu pomoć (life coach-a ili psihoterapeuta).

Praktikujte samoosnaživanje i samoosjećanje

Kada nam se dobar prijatelj, draga osoba, kolegica s posla, ili član porodice povjere da su napravili grešku, nešto krivo učinili, doživjeli razočarenje ili neuspjeh, mi u tom trenutku činimo sve, kako bi ih utješili i ohrabrili. Osjećamo empatiju. Suosjećamo s bolom te osobe. Dajemo joj riječi utjehe, sažaljenja, razumijevanja i podrške:

“Tada si učinila što si najbolje mogla i znala…”

“Ti si pokušala sve što je bilo u tvojoj moći…”

Za druge možemo imati mnogo suosjećanja, opravdanja, riječi podrške, no kada mi pogriješimo i napravimo pogrešan izbor sebi nerijetko upućujemo riječi kritike i prezira. Kada mi pogriješimo, prema sebi se možemo ponašati onako kako nikada ne bismo prema osobi kojoj nam je stalo. 

U takvim trenucima trebamo sebe “tješiti” i prihvatiti sebe kao nesavršena ljudska bića, koja griješe. Osuđivanje sebe neće nam pomoći da svoje greške “iskupimo”, već nam samo mogu narušiti osjećaj sopstvene vrijednosti. Prihvatanje odgovornosti za svoje greške i obvezivanje da ih ispravimo i korigujemo svoje ponašanje, kako ih ne bismo činili u budućnosti, je jedini konstruktivan način da se “iskupimo” za svoje greške.
Ako ne naučimo da prakticiramo samosuosjećanje i da sebi oprostimo, prije ili kasnije osjetićemo poriv za nekom vrstom samokažnjavanja, što može biti jako (samo)destruktivno. 


Kada sljedeći puta pogriješite, osvijestite misli koje mislite o sebi i stvari koje (o) sebi govorite. Praktikujte samoosnaživanje. Tješite sebe. Zagrlite sebe i recite sebi ono što biste rekli svojoj sestri, kćerki, ili najboljoj prijateljici.