Search here...
TOP
Savjeti Life Coacha

Kako otpustiti nesigurnost i potrebu za perfekcionizmom

kako-otpustiti-nesigurnost-i-potrebu-za-perfekcionizmom

Kao Life Coach, uočavam da su moji klijenti uglavnom žene. Mada nisam nikada napomenula da radim samo za žene, niti sam neko ko se isključivo bori za ženska prava i ne mislim uopšte da smo mi žene bolje od muškaraca. Mislim da su žene i muškarci potpuno ravnopravni u svojim ličnim snagama i te podjele na muško i žensko me uopšte ne interesuju. Ali, eto, ja za sada imam uglavnom iskustvo rada sa ženama.

Moja razmišljanja me navode na to da ni to nije bez razloga. Svaka žena koju poznajem, ili sa kojom sam radila, ili sa kojom radim su posebne, sposobne, ali se boje da nisu dovoljno aktivne i dobre. Mislim da je krajnja ludost tako razmišljati, jer po mom mišljenu sve su toliko aktivne i sve se bave najiskrenije od srca dobrim stvarima.

Ove pametne, ambiciozne žene bi trebale da blistaju i zrače samouvjerenošću, umjesto da se boje i da se stalno dvoume o svojim kvalitetama. Misli o tome šta drugi od njih očekuju ih izluđuju, kao i izbor pravog puta u životu.

Jedna misli da bi trebala da ide na putovanja, umjesto da se bavi profesionalnom napretkom. Druga se boji da će joj biti brak u pitanju ako se potpuno posveti poslu koji voli. Treća se boji da ne može poslovno da napreduje, pošto se posvetila djeci. Četvrta, koja je u totalno materijalnom poslovnom svijetu, se boji da izgubi spiritualnost koja joj jako treba. Peta, koja ima svoju malu radnju sa biološkim i domaće pravljenim tortama i kolačima, boji se da nije dovoljno kapitalistična.

A da ne govorim o velikoj većini žena koja uvijek ima problema sa 5 kilograma viška. Sa standardnim pitanjima sebi da li moj muž očekuje da imam isto kilograma, kao kad smo se upoznali?!

Ja sam lično jako isfrustrirana ovim pitanjima mojih klijentica, jer sam svjedok ovog beskonačnog ženskog dvoumljenja. Pitam se zašto nam je tako? Zašto imamo toliko očekivanja od nas samih? Ako posmatramo naše muškarce, ili muškarce iz kruga poznanika ili uopšte nepoznatih, izgledaju nam iritantno opušteno i sigurno.

Šta se onda sa nama desilo?

Ono što bih ja rado da otkrijem i znam je kako da nam bude lakše i kako da se oslobodimo tog konstantnog očekivanja od nas samih i dvoumljenja da li smo izabrale pravi put i način i da li smo dovoljno dobre

Možemo li zajednički da odlučimo da sva ta očekivanja i dvoumljenja pustimo? Moramo li da pustimo ideju da mi sve moramo da budemo perfektne žene, perfektne supruge, perfektne majke, perfektne prijateljice, perfektne poslovne žene, koje izgledaju perfektno i uz to uzgajamo svoje biološko voće i povrće, bavimo se sportovima, hobijima i da ne nabrajam šta sve?

Ako posmatram svoj život, život moje mame, tetke, mojih kćeri, mojih prijateljica i mojih klijentica, izgledamo kao mali miševi u jednom ogromnom eksperimentalnom lavirintu. Žureći i koristeći sva naša čula idemo iz jednog ugla u drugi tražeći svaka svoj put.

Pune inspiracije, ambicije i na jako lijep način svjesne svoje ženstvenosti još uvijek ne znamo moramo li da biramo muški način kako da se nosimo u životu, ili naš ženski senzualni način. Moramo li da pokleknemo po tim svim dvoumljenjima i očekivanja sebe i drugih?

Možda je ovo jedan historijski momenat koji još ne razumijemo. Vjekovima nemamo primjere žena koje možemo da imitiramo, jer do prije 50-60 godina nije bilo žena kao što smo mi danas. Naše bake su bile domaćice za šporetom, a žene koje su birale svoj put birale su to na muški način.

Mi nemamo nešto za što se možemo uhvatiti. Zato nam se desi da nekada kao slijepe udarimo u zid, ili u pogrešan ugao. Sa velikim rizikom uzimamo svoje uloge u svojim životima. Neke možda izgledaju nešto malo jače, neke slabije. Neke izgledaju uspješnije nego druge. Neke se usuđuju da se pokažu, druge vire stidljivo iza nekog ćoška istog lavirinta. Ali sve smo još uvijek u istom lavirintu tražeći svaka za sebe pravi put. Nekada je naš izbor dobar, a nekada ne, pa moramo opet sve iz početka.

Gledamo jedna na drugu, i tažimo potvrde da li smo dobre. Tražimo jedna od druge odgovor za naša očekivanja. No, da li to dobivamo? Naravno, dobivamo tu i tamo sramežljivo i kroz krhko ogledalo,jer smo još uvijek nesigurne. Kod prvog malog neuspjeha želimo da se sakrijemo, jer nas odmah napadaju sa izjavama koje su čisti kliše, kao:

“Eto vidiš nisi trebala ni počinjati!”
“Sada ti se razbilo o nos!”

Kao da cijela okolina samo čeka da posustanemo i da ostanemo u vjekovima staroj ulozi da moramo uvijek da biramo između porodice i karijere, između uspjeha i neuspjeha i od vjekovima starog očekivanja da mi žene moramo da brinemo za druge i da moramo druge uvijek da razumijemo i da nipošto ne stavljamo karijeru na prvo mjesto.

Ako je ovo historijski momenat našeg ženskog postojanja i uloge, jedino što sa sigurnošću mogu reći je da možemo slobodno da se oslobodimo dvoumljenja, biranja i bespotrebnog očekivanja. Trebamo jednostavno da budemo nježne žene, koje mogu da budu istovremeno i poslovne i nježne bez dvoumljenja, jer naša ženska energija je toliko jaka da uvijek nađemo izlaz.

I drugo što je sa sigurnošću dobro u svemu ovome je da uvijek učimo, bez obzira da li smo izabrale pravi ili pogrešni izbor. Treće, ako nastavimo dalje aktivno, na samo naš ženama svojstven način koji svakoj za sebe najviše odgovara, vrijeme će nam izaći u susret!

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *