Kako povratiti energiju kada smo iscrpljeni i umorni

Danas sam provela cijeli dan sa svojim 18-to godišnjim sinom. Baš smo uživali. Pričali smo o njegovim željama i ambiciji šta želi dalje u životu. Ja sam u svakom slučaju uživala posmatrajući ga kako se odjednom razvio u mladog čovjeka, sa svojim razmišljanjima. Mislim da je i on uživao, i pored njegovog gunđanja kako se nešto osjeća čudno i bez energije. Upitao me da li se ja nekada tako osjećam? Da li sam i ja nekada fizički i psihički iscrpljena i umorna? Prvo što sam pomislila bilo je:

“Zar on ne primjećuje moj umor, moju fizičku i mentalnu kondiciju?
“Je li on ne vidi da ja u jednom danu imam i odmorne i umorne momente?”

Moram biti iskrena da sam ja prije imala češće taj osjećaj iscrpljenosti – što fizičke, što mentalne. Fizička aktivnost nije nikada bila moja jaka strana, dijelom zahvaljujući i malom hendikepu, sa kojim sam rođena. Sjećam se da sam sa časova fizičkog vaspitanja uvijek bježala. Koliko god da sam imala relativno dobre ocjene u ostalim predmetima, vladanje mi je uvijek bilo umjesto odlično, vrlo dobro, ili dobro, zbog neopravdanih časova fizičkog vaspitanja. 

Profesore sam izluđivala, pa sam na kraju morala polagati pismeni i usmeni ispit, da bih dobila bilo kakvu ocjenu. Mislim da i danas znam pravila svih sportova. Naravno, samo u teoriji. Da ne nabrajam koliko puta sam bila ljubomorna na sve koji sa puno entuzijazma išli na planinarenje, bavili se individualnim ili grupnim sportovima.

Kada se sjetim perioda kada sam prvi puta postala, sa 21 godinu, majka, bila supruga i još student i istovremeno brinula za baku koja je bila težak šećeraš, u svim tim situacijama mi je ponestajalo energije. Kako je život nosio svoje, bivalo je sve više obaveza, a sve manje odmora i sve manje prostora za napuniti se energijom Bivala sam ljubomorna na sve elektronske aparate koji su se jednostavno mogli po upotrebi opet isključiti, pa opet uključiti kada nam trebaju. Ili kada im se isprazne akumulatori da se samo uključe u struju i opet se napune.

Onda mi se obitelj proširila, pa sam dobila još dvoje djece, te usklađivala porodicu, kuću, vođenje firme… Sjećam se da sam pola u šali, pola u zbilji, govorila da bih najradije otišla na jedno sedam dana u bolnicu, da me tamo njeguju i da se malo odmorim, a zabranila bih da mi iko dolazi u posjetu.

Sreća, ništa u životu nije potpuno mračno i niti jedna situacija nije vječna. Kao što je i sreća da mi ljudi, za razliku od električnih aparata možemo energiju istovremeno i da trošimo i da je koristimo. Kada naučimo šta su naši ‘davatelji’ i ‘oduzimatelji’ energije, možemo sebi postavljati prioritete i odrediti kako se nositi sa oduzimateljima energije i kako koristiti davatelje energije.

Ja sam sama sa sobom napravila dogovor. Sa puno ljubavi i poštovanja prema sebi, ali istovremeno jako strogo prema sebi. Moj dogovor sa mnom je bio da si odredim šta su moji prioriteti. Prioritet broj jedan mi je bio da se oslobodim osjećaja da sam ja žrtva svog života. Da sam žrtva svih stvari koje mi se ne sviđaju i koje mi se dešavaju. Prioritet broj dva mi je bio da izaberem tjelesnu aktivnost koja me barem malo ispunjava, jer je činjenica da tijelo moramo fizički održavati. Prioritet broj tri bio je da za sve poslove koje moram da uradim sebi definiram cilj ili namjeru zašto ih radim. Četvrti prioritet mi je bio da sve poslove odradim do kraja – ne ostaviti ih, ili odustati na pola puta.

Pošto sam naučila da pravim dogovore sama sa sobom počela sam da otkrivam ljepotu u svemu čime se bavim i što moram da radim. Počela sam da dobivam neku univerzalnu energiju iz Univerzuma. Mjesta za nesigurnost, iscrpljenost, strahove i bespomoćnost je sve manje, te iako se ovi osjećaji pojave, ne traju dugo.

Ja sam si sama napravila spisak svih stvari koji mi daju energiju. Na primjer: ustajem ujutro rano, dok još svi spavaju i uz pomoć YouTube tutorijala radim lekcije joge i meditacije. Tada imam sat vremena samo za sebe. Poslije toga sam tako puna energije i zadovoljstva. Natjerala sam se da idem i jednom tjedno u fitness centar. To mi je ponekad mrsko, ali kada se vratim budem zadovoljna i ponosna na sebe.

Iz sveg glasa pjevam svoje omiljene pjesme. Moja djeca i muž su već počeli zajedno sa mnom da pjevaju pjesme Doris Dragović. Uživamo u svoj energiji koju tada dobivamo, kao i plesanje uz omiljenu muziku. Tako jednostavno u svojoj kući. Kada ovo upražnjavam, onda bolje podnosim stvari koje mi oduzimaju energiju.

Ko god svjesno živi svoj život nailazi na više stvari koje mu oduzimaju energiju, nego onih koje mu je daju. Ali, kada se jednom dogovorimo sami sa sobom šta su nam prioriteti, onda se stvari koje nam daju energiju utrostručuju. Valjda je zato život tako lijep.