Kako prepoznati signale svog tijela da trebamo usporiti

Vrijeme leti, naizgled. Ni ne okrenemo se, vrijeme proleti. Kako još u dan u uz sve obaveze ubaciti i djelić vremena za sebe. Osjećam da moje tijelo se mijenja. Da prešla sam 40- tu. Duh je mlad, moj um je mlad, tijelo sada ima neke druge potrebe nego li je to bilo u 20- tima, 30-tima. Treba mu više vremena da se regenerira. Oporavi.

Nedavno sam bila na putu. Malo rada, puno zabave (koja nam svima nedostaje, kaj ne)? Bilo mi je baš po mjeri. Dogodilo se da smo dvije večeri izašli navečer van. Bilo je top, iskreno. Treće jutro, tijelo se javilo kada nisam mogla samostalno obući traperice. Visoke štikle su napravile svoje. Tu noć bila sam svjesna što mi se događa u tijelu i osjetila sam. U ime zabave i one Ja od 28 godina koja je tada bila aktivna zanemarila sam, potisnula i nastavila plesati – i bas sam se naplesala.

Često mi tako zanemarimo sebe sada. Onaj svoj unutarnji glas, signale koje nam tijelo šalje. Kao da je manji grijeh kada ignoriraš sebe zbog sebe, nego zbog nekog drugog. Još češće zanemarimo sebe zbog nekog drugog. Mi znamo biti silno uslužni da bi dobili pažnju, toliko da zanemarujemo svoje potrebe. U mom slučaju, sada sam bila malo usporena dva dana. Uz dobru terapiju i puno nježnosti i svjesnosti potrebe svoga tijela ja sam zacijelila.

Postavila sam si pitanje. Što je sa svim onim svjesnim i nesvjesnim djelima koje si napravila koje su ona ostavila posljedice na tebi. Koliko ti je vremena trebalo da ih osvijestiš? Koja od njih činiš još i sada, a da ih nisi svjesna. Što činiš za sebe da bi zacijelila?

Zbog sebe, gubimo sebe, skrivamo sebe, potiskujemo sebe, skrivamo sebe i zanemarujemo sebe. Kažemo da je zbog drugih. Sve što radimo da bi zadovoljili neku svoju potrebu na svjesnom i nesvjesnom nivou. Moja plesna večer i svjesnost čina da nisam prestala kada mi je tijelo dalo signal, doveo me do posljedice. Boljelo me. Bila je to fizička bol.

Koliko emocionalnih boli trpimo u sebi, a da ih nismo ni svjesni? U koliko odnosa ostajemo, a da nam taj odnos više ne pripada? Na što sve u odnosima pristajemo, zbog čega? Što nezacijeljeno u sebi ne iscjeljujemo?

Da, sada možete pozvati svoju buduću Ja, onu vas za 5 godina što bi vam ona rekla. Koji savjet bi vam dala? Što bi vam rekla da ostavite? Kuda da krenete? Čega da se primite? I što bi vam rekla kako da se ponašate prema sebi i što je to što sebi trebate dati svaki dan. Poput zraka. Poput tuširanja. Što je to što čega se ne smijete odreći?

Možda je sada upravo taj trenutak da popričate s njom. Ja znam da jesam. Zapišite što vam je rekla. I odlučite se za nešto od ponuđenog i prilagodite to da vam ne stvara opterećenje, već da vam je radost i radite svaki dan iznova. Radite, ali i dajte sebi.