Kako prepoznati svoju istinsku vrijednost i kvalitete

Jučer sam učestvovala u jednom programu, sa različitim grupama ljudi, ovdje u mjestu gdje živim – u biblioteci. Tema je bila ‘Lični identitet i lični put’. Šta je to i kako ga imati? To su i najčešća pitanja s kojima se i moji klijenti bore. Nije bitno da li su oni više ili manje bogati, više ili manje lijepi i zgodni, stariji ili mlađi, ili više ili manje zdravi. Skoro svi imaju pogrešnu sliku o svom identitetu. Svi se skoro identifikuju sa situacijom u kojoj se nalaze.

Ja sam se kao jako mlada “borila” za svoj identitet. Bila sam dijete uglednih roditelja, pa sam brzo dobila identitet roditelja. Okolina nije ni željela drugačije da me vidi. Sva vrata su mi se otvarala, jer mi je otac bio ugledan psiholog u Lukavcu i okruženju. Liječili su nas prijatelji, a u škole sam mogla da se upišem preko poznanstva (na svu sreću nisam trebala).

Kada sam upisala književnost, svi su se čudili zašto nisam upisala medicinu, jer je moj otac na medicinskom fakultetu imao prijatelje i ‘veze’. Čitavo djetinjstvo sam imala identitet “kćerke moga oca”. Koliko god sam njega voljela, mrzila sam taj identitet. Svi su očekivali od mene da budem nešto što nisam ja.

Kasnije, kada sam se prvi puta udala za, tada među omladinom, omiljenog profesora književnosti i dobila automatski identitet njegove žene. I u tom slučaju bilo isto kao i u djetinjstvu. I on je od mene očekivao nešto što nisam bila ja.

Po dolasku u Holandiju sam dobila identitet izbjeglice, kao i svi koji su napuštali i napuštaju svoju zemlju tokom rata. I tu se nisam osjećala i ponašala onako kako su od mene očekivali. Onda su stvari počele da se mijenjaju.

Kada sam se udala sa svoga sadašnjeg muža, prije 22 godine jedan dan sam ga onako usput pitala šta misli da li treba da nešto promijenim na svom izgledu, ofarbam kosu u tamnu boju, ili se ošišam kratko? On mi je jako ozbiljno rekao da nema ništa protiv, njemu je samo bitno da ostanem ista Vanja!

On je do tada bio prvi koji je možda i prije mene vidio moj identitet, istinsku mene. Za njega sam bila Vanja sa mojim načinom razmišljanja, mojim porijeklom i tradicijom i mojim manama i kvalitetama. Za njega nisam imala identitet kćerke psihologa, jer moga oca nije skoro ni poznavao, niti identitet razvedene žene, niti izbjeglice. On mi je tada prije 22 godine pomogao da se zamislim pred samom sobom i da sama sebe upitam ko sam i šta je moj identitet?

Identitet nije porodica iz koje dolazimo.
Identitet nije ni situacija u kojoj se zadesimo, ili koja nas snađe.
Identitet nije ni bolest ili hendikep koji imamo, a ni najmanje ga nismo htjeli.
Identitet nije ni titula koju smo stekli.

Naš identitet je mi, sa svim našim vrlinama i manama, ambicijama i rezultatima. Naš identitet je način kako gledamo na sebe i svijet oko nas! Ako znamo svoj identitet. onda znamo da kreiramo slobodu za svoj životni put! Ako znamo da poštujemo svoj identitet, znamo da poštujemo i tuđi! Danas mene u mjestu u kome živim i na mjestima na kojima radim znaju samo kao Vanju. To je moj identitet!

Naša najmlađa kćerka je prije više od mjesec dana odselila iz roditeljske kuće. Ima punih 20 godina. Zaželjela je da ima samo svoj lični životni kutak. Mi smo se potpuno složili s njom, jer nam se čini potpuno zrela i samostalna. Završila je jedan studij i stekla zvanje muzičara kantautora, objavila je svoj prvi muzički album, a u septembru nastavlja i dalje da studira i da se izgrađuje kao muzičar.

Pošto sam joj ja ne samo mama, nego i life coach (lični trener), neki dan smo razgovarale o ličnom identitetu i koliko je to bitno u njenoj profesiji. Na kraju je zaključak bio da nam je svima jako potrebno da imamo svoj identitet. Ali, nije lako opisati vlastiti identitet. Jedna osoba ima različite identitete. Postoji lični identitet, nasljedni identitet. socijalni, kulturni i nacionalni identitet. Identitet često određuju vanjski faktori: kojoj grupi pripada osoba ili koja je nečija profesija?

Slika koju drugi o nama imaju, uopšte ne mora odgovarati našem stvarnom vlastitom identitetu. Može postojati čak i pogrešna prezentacija i stereotip. Ljudi također mogu imati narušeno samopoštovanje (osjećaji inferiornosti, ili arogantnog ponosa).

Zato je jako bitno da svi pokušaju otkriti svoje “Ja” sa slabim i jakim stranama svoje ličnosti. Ako imamo čistiju sliku o sebi i svom identitetu to nam može pomoći da bolje funkcionišemo. Za to postoji samo jedno jednostavno pitanje :

Ko sam ja?

Identitet je ono što nas čini jedinstvenim – ono što nas čini nama. To je naš osnovni karakter. Ovo je od suštinske važnosti za našu sreću i naš uspjeh. Ako ne znamo ko smo u stvari, kako onda možemo živjeti život koji stvarno želimo? Najveća zamka je da smo dozvolili da naš identitet ovisi o stvarima izvan nas. Ali, to nije naš stvarni identitet.

Ko smo mi?

Ko smo mi nema nikakve veze s partnerom, i našim poslom, stvarima, studijama, porijeklom, ili nečim drugim.

O ovome sam pisala i u jednom od ranijih tekstova. Mislim da je važno da ponovim, jer sve su to prikazi koji olakšavaju drugima da nas ubace u jednu košaru i da generališu. Zato, budite oprezni da sami sebe ne stavljate u jednu od košara. Jer ko ste, ako se košara raspadne?

Ovaj je članak upravo namijenjen da razmislite da ste više od vašeg imena i prezimena, bračnog stanja, nacionalne opredijeljenosti, ili zanimanja. Mi smo svi više od toga. Otkrivanje vlastitog identiteta temelj je zdravog i snažnog samopouzdanja.

Povećajte samopouzdanje

Najbolji način da se ponovo osjećate dobro je obrazovati se na tu temu. Naučite da poštujete sebe, slušajte šta zapravo želite – i vjerujte u ono što radite svaki puta nanovo. Tako ćete ponovo pronaći snagu u sebi!

Identitet proizašao iz veze

Neki se smatraju vrijednim samo u odnosu sa svojim partnerom. Prvenstveno se osjećaju kao supruga, ili partner. Žene su se nekada predstavljale (samo) kao “gospođa tog i tog uvaženog gospodina”. Nije ona bila sa svojim imenom, ne, bila je nečija supruga.

Neke žene su “nečije žene”, sve dok muškarac ne odluči da se razvede, ili žena ne potraži vlastiti identitet. Tada se odjednom pojavi velika rupa. Jer ko su oni bez partnera? To je poput skidanja naljepnice sa ambalaže. Kako se onda osjećate? Šta se nalazi unutra u ambalaži?

Identitet proizašao iz posla

Neki ljudi identitet crpe iz svojih poslova. Jednom sam naletjela na čovjeka koji je imao toliko titula da mu je podsjetnica bila premala. Zato ga nisu zvali samo po imenu, već i doktor, ing., dipl., i tako dalje. Čitav identitet, njegov vlastiti značaj, sadržan je u šest skraćenica. Ali, ko je bio pod tim?

Identitet proizašao iz materijalnih stvari

Neki ljudi su identificirani s materijalnim stvarima. Osjećaju se nepotpuno bez lijepog automobila, dizajnerske odjeće, ili skupog sata. I ovaj put napominjem da ništa nije loše u svim tim stvarima, jer lijepe stvari su za uživanje. Problem postaje ako neko bez tih stvari osjeti da je inferioran i bezvrijedan.

Jednom sam razgovarala s nekim ko liči na hodajuću reklamu. Njezina najgora noćna mora bila je što je morala da krene ulicom s lažnim GUCCI-jem. U svakoj je rečenici “nagurala” najmanje tri marke koje nosi inače. A ljudi bez A-marki, bili su za nju “gubitnici”.

Naravno da ima i ljudi koji svoj identitet izvlače iz suprotnog ovome luksuznom, pa se zalažu se za život bez materijalne imovine, jer je po njima novac loš. Zapravo, ovo je isti princip, samo obrnuti.

Šta nam onda ostaje?

Možda su gornji primjeri ekstremni, ili preuveličani. Ipak, mislim da svi pomalo identificiramo svoj identitet iz svog odnosa prema drugima, posla, stvari, izgleda, porijekla, političke pristranosti, prihoda, kuće i tako dalje. Ali, kada skinemo sve te stvari – šta preostaje? To je pitanje.

Ko ste vi zapravo bez svih tih titula, uloga i principa?

Da ste nebeski, šta biste odabrali? Ko biste tada bili? Kakav je vaš stvarni identitet, odvojen od drugih, neovisan o vašem radu, neovisan o svemu? Kako razvijate svoj identitet? Ovo je spor proces. To je kao kada ljuštimo luk. Prvo moramo oguliti sve slojeve: slojeve zanimanja, bračnog statusa, porijekla, prihoda i tako dalje. Tek tada stižemo do stvarne srži.

A, možete jednostavno reći, zašto bi tražili svoj identitet? Možda je mnogo ugodnije samo reći: “Ja sam”, sa slobodom da se bavim stvarima koje me usrećuju, nadgrađuju i oplemenjuju. Moju knjigu ‘Iluzija O Sebi – Kako Istinski Zavoljeti I Upoznati Sebe I Otkriti Svoju Životnu Svrhu’ možete kupiti klikom na ovaj link.