Jedna od skoro najjačih osobina svih živih bića je INTUICIJA. Životinje imaju jaku intuiciju, ali i mi ljudi imamo intuiciju. Koliko puta smo sebi rekli: “Ma, imala ili imao sam intuiciju da će se nešto desiti!”, ili “To se ne usuđujem uraditi, jer imam lošu intuiciju”. Ja sam jako sretna na ovu našu osobinu. To znači da smo puno više dio prirode i prirodnog nego što smo toga svjesni.
Često čujemo, a i ja često ponavljam; pratite svoju intuiciju i vjerujte svojoj intuiciji. To je odličan savjet, ali ga nije uvijek lako slijediti. Pogotovo ne, ako smo po prirodi brižni i u svemu viđamo strahote… Kako intuicija radi kod životinja , to ne bih znala reći, ali kako radi kod nas ljudi, o tome bih mogla nešto napisati.
Svako ima intuiciju – unutrašnji glas koji prenosi poruke iz naše podsvjesti do našeg svesnog ja – ali u isto vrijeme je to neuhvatljiva stvar. Često imamo grč u stomaku kada moramo da donesemo važnu odluku. Kako znati da li je taj grč u našem stomaku naša intuicija koja nam govori da to nije (ili jeste) pravi izbor? Često je strah veći i muči nas i dovodi u nedoumicu.
Kako se intuicija razlikuje od straha?
Ono što je osnovno kod intuicije je da je intuicija opuštena! Kada nam intuicija pokušava nešto reći, to je praćeno mentalnom i fizičkom smirenošću. Imamo osjećaj da se svi dijelovi slagalice ili kockice slažu na svoje mjesto i mi smo smireni. Ne sumnjamo kojim putem treba ići, jer jednostavno ostaje samo jedna opcija.
Strah, s druge strane, stvara neugodne fizičke i psihičke senzacije. Na primjer, znojenje, bol u trbuhu, panika ili uznemireno disanje. Ali, kada ostanemo vjerni svojoj intuiciji , strah nestaje. Intuicija je neutralna i bez nekakvih razloga osjećamo neutralnost. Glas naše intuicije je afirmativan i saosećajan, i neutralnog tona. Mi znamo šta treba da radimo, nema potrebe da objašnjavamo zašto. Imamo jednostavno dobar osjećaj: ništa više, ništa manje.
Strah je opet s druge strane, vrlo emotivan (često imamo negativne emocije). Osjeća se teško i praćeno je svim vrstama argumenata zašto nešto nije ili je li ispravna odluka. Ali ako preovladava neutralnost strah nestaje.
Intuicija je ovdje i sada
Strah koji nas muči obično ima veze s neugodnim prošlim iskustvima ili mogućim budućim scenarijima sudnjeg dana. Kao na primjer poput osjećaja da bi se ovo ili ono moglo dogoditi ako kažemo da ili ne.
Naša intuicija ne živi u prošlosti niti u budućnosti, naša intuicija je vezana za sadašnjost.
Nedavno sam održala radionicu ‘Od glave do srca’, u kojoj smo opširno razgovarali o uspostavljanju veze sa našom intuicijom. Jednostavan način da se prilagodimo svojoj intuiciji je kroz svoje tijelo.
Kada smo suočeni s da/ne izborom, naša intuicija može djelovati kroz naše tijelo koji je najbolji izbor za nas. Intuitivno ‘da’ često je otvoreno, prostrano, meko. Lijepo je. Ima prostora. Intuitivno ‘ne’ se često čini stegnutim, teškim, neprijatnim, malim. Osjećamo napetost u svom tijelu. Ali, ponekad nam nije baš jasno. U tom slučaju, na primjer, sumnjamo da li je odgovor našeg tijela zaista ‘ne’, ili se zapravoplašimo da napravimo taj izbor (što uzrokuje kontrakciju našeg tijela).
Kada je nešto strah, a kada intuitivno ‘ne’?
Nema jasne razlike između ‘da’ i ‘ne’ i šta ako ne postoji jasna razlika između ‘da’ i ‘ne’? U tom slučaju bi se moglo primjeniti ovih nekoliko savkjeta:
Obratiti pažnju na tajming
Ponekad još nije pravo vrijeme za donošenje odluke. Tada se možemo fino podsjetiti šta želimo, ali nećemo dobiti jasan odgovor. Da bismo ovo provjerili možemo jednostavno pitati: ‘Je li ovo pravo vrijeme da se prilagodimo ovome?’ ili ‘je li ovo pravo vrijeme da napravimo ovaj izbor?’
Zatim, posmatrajmo šta se dešava u našem tjelu, našim mislima, našim emocijama. Izbor je manje važan nego što mislimo. Ponekad mislimo da moramo napraviti jasan izbor između A i B. Ali, iz više perspektive (perspektive vaše intuicije) to može biti gubljenje vremena jer će nas na kraju dovesti na isti put. Lijevo ili desno, svodi se na sličnu tačku.
U tom slučaju možemo se jednostavno pitati: „Da li je važno šta biram?“, a zatim ponovo posmatrajmo šta se dešava u našem tjelu, mislima i emocijama. Možemo izabrati ono što nas najviše raduje.
Šta ako ne znamo koji je pravi izbor?
Ako se nijedan izbor zaista ne čini ispravnim, onda smo možda propustili treću opciju. Da još ne znamo i ne prepoznajemo najbolji izbor. Tada se zapitajmo: „Postoji li još nešto što ne vidim?“ i posmatrajmo šta nam pada na pamet.
Kako da znam da “ne” nije samo moj strah? Ova razlika između intuitivnog “ne” i straha koji nas pokušava zadržati je najčešće postavljeno pitanje o intuiciji. To može da bude drugačije za svakoga. Najčešće dvoumljenje i pitanje vezano za intuiciju je o donošenju odluka.
Intuitivno ‘ne’ uvijek je kod svakoga 100% napeto, stegnuto, malo. Kao da se napetost osjeti ili se zaglavi u tijelu. Nema prostora. Nigdje nema osjećaja olakšanja ili “dobro se osjećam”. Tada je strah u pitanju.
Intuitivno ‘da’ sa strahom (ili drugom emocijom) se osjeća drugačije. Ispod toga postoji osećaj prostora. Dobivamo poruke: ‘Znam da je dobro’, ili ‘Osjećam se kao da me podržavaju”, ‘Osjećam se mirno’, ‘Kada se uskladim sa strahom ili emocijom, postoji napetost u mom tijelu, ali ima još toga… postoji nešto ispod što mi govori da je to ispravna odluka.’ ‘Ponekad se čak osjećam kao da me guraju u leđa: ‘Hajde‘.
Često postoji prvi prostor i (odmah) nakon toga strah ili emocija. Tada znamo da nas to ‘da’ vodi (daleko) iz naše zone udobnosti. Stoga je važno obratiti posebnu pažnju na svoju prvu reakciju. Strah ili emocija koju osjetimo u sekundi također mogu biti znak da vrijeme još nije pravo.
Provjerite to tako što ćete se zapitati: ‘Je li ovo pravo vrijeme?’, a zatim ponovo promatrajte šta osjećate. Svi su različiti i svaka situacija je drugačija. Ali ovo su neki alati koje vam mogu dati da bolje razumijete svoju intuiciju korak po korak. Praksa usavršava, posebno u ovom slučaju! Vježbanjem bolje upoznajemo svoju intuiciju, tako da možemo brže i bolje protumačiti signale, a to zauzvrat pomaže da se sve više oslanjamo na svoju intuiciju i vlastiti kompas.
O Autoru
Leave a Comment