Kako razlikovati zaljubljenost od prave ljubavi

Ljubav – vječna tema obrađena u literaturi, kazalištu, filmovima, pjesmama. Tema koja će uvijek postojati dok je ljudi. Šta ima ljepše nego u nekoga biti zaljubljen i nekoga voljeti ili obratno. Od malih nogu se susrećemo s bajkama, kao “Pepeljuga” ili “Snjeguljica” gdje kao djevojčice maštamo o našem princu. Sjećam se kako sam i ja maštala o svojoj ljubavi. Kako mora da izgleda, o njegovim talentima, koliko će on da me voli. Poneke od mojih maštanja, kako moj partner treba da izgleda, bile su u suštini nesvjesno pozajmljene iz knjiga, filmova, pjesama.

Kao mlade osobe, kreiramo u sebi ideju i očekivanja kako nas život treba da izgleda i naravno kako da izgleda naša voljena osoba. I onda se to desi, upoznamo je, zanimljivu, privlačnu… i zaljubimo se! Puno stručne literature govori da je zaljubljenost jedno iskustvo koje nas ispunjava srećom, ambicijom, pozitivnošću. 

Zaljubljenost je gledanje na život kroz roza naočale. Jednom riječju dobijemo krila. Cijeli život nam se okrene naopačke. Ali kada, zabavljanje pređe u jednu ozbiljnu vezu ili brak, onda se suočimo s činjenicom da se osoba u zabavljanju i braku razlikuje od osobe iz naših maštanja. To nije osoba o kojoj govori neka pjesma koja se vrti na radiju i mi tako pjevajući maštamo. Ili junake kog romantičnog filma. Onda se suočimo sami sa sobom i vidimo kako nas hvata panika oko “ljubavi”. Ne razumijemo šta se dešava.

Većina od nas misli da prvo dolazi zaljubljenost pa ljubav kao prirodni nastavak zaljubljenosti. Na žalost nije tačno. Zaljubiti se i zaljubljenost nije dovoljno za ljubav sa partnerom.

Zaljubljenost po prirodi ne traje za uvijek. Ona je prolazna. Onda tražimo u stalnoj vezi uvijek taj osjećaj ispunjenosti, opojnosti, pozitivnosti koja nas je pratila u zaljubljenosti. Često se ulazi u nove veze s drugim partnerima, da bi se ponovo doživio taj osjećaj zaljubljenosti, jer mislimo da je ljubav nestala.

Ako nam je odjednom partner postao dosadan, ili ako se porodica proširi sa dolaskom djeteta, gdje se partneri (očevi) često osjećaju zapostavljenima, jer sva pažnja majke ide na dijete. Hvata nas panika jer je osjećaj zaljubljenosti nestao. Mislimo da je ljubav nestala… Ljubav je puno obimnija i ljepša. Ljubav je nešto što nas iskreno veže, nešto što traje. Ali se ljubavi mora posvetiti pažnja, ona se mora graditi uzajamno. 

Prvi korak u traženju prave ljubavi je da se oslobodimo fantazija i da partnera realno doživljavamo. Idealan partner ne postoji i to ne treba od njega ni da očekujemo a ni on od nas. U relaciji ne treba da budemo prestrogi, jer nesigurnost igra veliku ulogu u odnosu s partnerom. Na primjer: pitamo se jesmo li još uvijek dovoljno privlačni (nitko od nas ne ostaje 18-godišnjak) i jesmo li još dovoljno interesantni.

Ako gradimo ljubav onda gradimo i prostor za razumijevanje i slobodu da svako bude svoja ličnost. Ljubav je sloboda. Sloboda gdje ćemo dozvoliti partneru a i on nama da budemo svoji. U ljubavi smo na istoj liniji. Ne postoje žrtve. 

Ako osjećamo da imamo lošu vezu s partnerom i od toga imamo nesanicu ili ne možemo da se skoncentrišemo na normalan život na čitanje knjige ili gledanje filma ili ne želimo biti intimni s partnerom, znači da imamo problem. U tom slučaju trebaju obje strane zatražiti pomoć od psihologa, terapeuta, ili bračnog savjetodavnika.

Ne trebamo gledati samo na kvalitete partnera, nego na kvalitet naše veze. Uzajamno se akcentirati, razgovarati. Ne bojati se drugačijeg mišljenja. Biti iskren prema sebi i prema partneru, reći s čime se ne slažete. Unijeti humor u zajednički život. 

Ljubav nije stvar koju posjedujemo. Ona je krhka i ne podrazumijeva se sama po sebi. Ljubav se gradi, dostupna je svakome ko želi da je prihvati i ona ne poznaje godine i granice. Ljubav je najbolji životni eliksir.