Search here...
TOP
Spiritualnost

Kako se nositi sa strahom od smrti i prolaznosti života

kako-se-nositi-sa-strahom-od-smrti

Teme kojima se u zadnje vrijeme bavimo su: biti sretan, postići što više u životu, biti svjestan, privlačiti pozitivno, baviti se stvarima koje nas ispunjavaju, živjeti život po svojoj želji… Divno! Ipak, u sklopu moje trenutne life coaching prakse sa klijentima, bavim se temama kao: prolaznost života, gubitak, smrt…

Koliko nas se zadržava na temi o smrti? Koliko nas lako priča o njoj? Znate li onu poslovicu: ”Ništa nije tako blizu kao smrt”? Vjerujem da je teško razmišljati o smrti! Većina od nas živi sa idejom da za nju još nije vrijeme, da ona čeka tamo negdje… Kod većine ljudi razmišljanja o smrti često vode ka depresivnom razmišljanju o prolaznosti života.

Većini je smrt veliki tabu. Bilo je mudraca koji su slobodno i otvoreno govorili o prolaznosti života. Jedan od tih mudraca je bio i Buda. “Život je samo jedan uzdah”, često bi Buda ponavljao. Marcus Aurelius je upoređivao naše živote sa mirisnim štapićima. Kod jednoga gori štapić nešto duže, kod drugoga kraće…

Tibetanska knjiga o životu i smrti od Sogyal Rinpoche je svjetski bestseller. Djeluje da se tibetanski budizam u cijelosti bavi smrću. Po njima je život samo jedna od dimenzija našega postojanja. Ovo učenje je kompleksno, jer po njima naši životni ciljevi moraju biti usmjereni na učenje o tome šta je stvarno važno u životu. Učenje šta nas odvraća od našeg stvarnog “ja”, od naše Buddha-prirode. Ako sve to sada u ovom životu naučimo kasnije će nam biti lakše, pišu Tibetanci.

I druge religijske knjige također govore o smrti, sadašnjem životu i životu poslije smrti, kao i o reinkarnaciji. Ipak, kod većine ljudi je još uvijek puno straha od smrti i prolaznosti života. Spominjala sam već ranije da sam više od dvanaest godina pohađala kurs čitanja Biblije i upoređivanja sa Talmudom i Kuranom. Za mene su to još uvijek najljepše i najmudrije napisane knjige o čovjeku i njegovom postojanju. 

Na jednom od susreta je bilo govora i tekla je diskusija o smrti i životu poslije smrti. Uši su mi bile velike kao u afričkog slona, i trudila sam se da upijem svaku izgovorenu riječ od našeg popa, Harry Doornbos i još dva teologa. Sala je vrvjela od pitanja i zapitkivanja. Jedna gospođa se javi i obrati se teolozima i našem popu ovim riječima:

“Hajde, budite nam iskreni i recite: bojite li se vi smrti i vjerujete li vi u život poslije smrti?”

Rekao je da se ne boji smrti, jer je to samo jedan proces. Smrt je potpuno isto kao i rođenje. Ništa manje ili više svjesno, za onoga koji dolazi na ovaj svijet, ili onoga koji ovaj svijet napušta. U tom procesu dobivamo snagu od više sile iz Univerzuma. Snagu ne dobivaju samo oni koji dolaze ili odlaze, nego i svi koji su povezani sa tom osobom. Treba se samo pustiti toj snazi!

Za život poslije smrti nisu znali ništa reći. Samo su naglasili da to nije u našim rukama. Jedino što su oni mogli tvrditi da su kroz svoja učenja ubijeđeni da je na nama da ovdje u ovom momentu gdje smo sada izvučemo najbolje iz sebe i za sebe, a ostalo je u Božjim rukama.

Meni je ova izjava teologa dala krila, kojima i dan danas letim. Oslobodila me većine dvoumljenja i strahova. Dala mi slobodu da uživam na mjestu gdje se nalazim i u svojoj sadašnjosti. Dala mi slobodu da budem ja. Dala mi slobodu za odgovornost za moj život.

I pored ovih njihovih riječi mogla sam se naći u ovim teorijama kroz par iskustava. Živeći sa dvije bake i doživljavajući njihovu starost i polagani odlazak, zaključila sam već tada da ne smijemo o smrti da pravimo tabu. S obzirom na to da ništa nije tako blizu kao smrt ne možemo ni pobjeći od nje, ili ostaviti je za nekada kasnije. Ona uvijek može da se desi. I desi se kada joj je vrijeme. Kažu :

“Ne umire se ni od starosti ni od bolesti, nego kad dođe vrijeme”.

Smrt je uvijek tu. Ovo ne treba da nas plaši, naprotiv – ovakav način razmišljanja nas još više osvješćuje i približava nama samima. Kada smo svjesni tolike blizine smrti, onda nam je naš ego tako smiješan. Nadmetanje, konkurencija, napadi iz straha – zar je to vrijedno života? Čemu težnja sve imati pod kontrolom? Potreba za kontrolom i strah nas samo okreću protiv nas.

Zato dragi moji, za one koji se boje smrti i prolaznosti života, od srca savjet: prestanite s tim strahom odmah! Ne gubite vrijeme na bježanje od jednog dijela koji je jednostavno sastavni dio čitavog paketa kojeg dobijemo. Živite i uživajte u momentu!

Sve lijepo što doživite zadržavajte dobro u svojoj memoriji i srcu. Hranite dušu lijepim doživljajima. Volite! Ja vjerujem da sva sjećanja i ljubav nosimo sa sobom u našu sljedeću dimenziju, a ostalo je u Božjim rukama!

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *