Kako usvojiti nove rutine koje će nam služiti u Novoj godini

Kada se godina bliži kraju, obično imala sam naviku pisati želje i ciljeve za onu iduću. Ova godina po svemu je drugačija. Pokazala nam je kako i ono za što smo smatrali da je sigurno, brzo može da se promijeni. Izbacila nas je iz rutine nekih životnih ciklusa. Za svakoga od nas, rutina je u skladu s njegovim životom i njegovim pogledom na svijet.

Riječ po riječ s dragom prijateljicom i naišle smo na temu – koliko nam male stvari mogu dati polet i vjetar u leđa. Često ona i ja dijelimo naša razmišljanja. Potičemo jedna drugu da pogledamo drugačije, da promijenimo ono što nam ne odgovara. Tako i današnji naš razgovor bio mi je inspiracija da na kraju ove toliko divlje godine pogledamo unutar sebe. Osjetimo sebe. Čujemo se i napišemo niz malih slatkih svojih želja kojima bi dnevno, tjedno i mjesečno razveseliti sebe, raspuhati žar u nama. Izbaciti nas iz rutine.

Sama riječ rutina u meni izaziva negativan osjećaj. U misli mi dolaze riječi poput monotonija, dosada, ustaljenost, beživotnost. U biti, rutina u pojedinim stvarima nije nimalo loša. Dobra je kada podržava nama važne dnevne zadatke. Kada želimo promijeniti neke navike koje nam više ne služe. Stvaranjem nove rutine, stvaramo si nove obrasce ponašanja.

Postoji i ona rutina u kojoj izgubimo sebe, o tome bi danas pisala. To je ona kolotečina u kojoj se znamo naći. Ponekad tjednima, mjesecima, a ponekad i godinama. Iz dana u dan, imamo osjećaj da se ništa ne mijenja. Uljuljamo se u nju se kako vrijeme prolazi i gubimo želju, poletnost. Steknemo dojam da rutina polako gazi naš životni žar.

Dan nam se sastoji od cijelog niza zadataka, rutine. Ustajemo ujutro, odlazimo u toalet, dnevna higijena. Buđenje djece. priprema kave i doručka. Odlazak na posao koji smo na početku možda i voljeli, za koji sada u sebi gajimo osjećaj da je i on rutina. Odlazak po djecu, kupovina namirnica, dolazak kući. Priprema obroka. Obavljanje kućanskih poslova. Negdje ugurati druženje za najdražima. Samo dok sam ovo pisala zavrtjelo mi se u glavi i moje unutarnje Ja vrišti, a gdje sam tu ja?

Gdje su tu one moje male stvari koje me pokreću, drže na pogonu i daju mi vjetar u leđa za sve ove rutine koje su dio mog dana i podržavaju moj stil života? Što je to što meni daje polet i odvaja me od onog osjećaja da sam izgubila sebe, da ne postojim?

Važno je naći nešto što ja za vas vanjska motivacija koja budi vašu unutarnju strast.

Mi svijet doživljavamo svojim čulima i za mnoge od nas vid i ono što vidimo iz vana je način na koji osjećamo i živimo život. Gledamo očima i umom razmišljamo. Najveći dio dana okupirani smo vlastitim mislima i planovima. Totalno nesvjesni svojih osjećaja, potreba i prisutnosti osjećaja osoba koje nas okružuju. Cijeli život nam je u glavi. Odvajamo jednu cjelinu na glavu i tijelo.

Vlastito tijelo smatramo da je stvar. Kada govorimo o svome tijelu, najčešće opisujemo njegova fizička svojstva poput visine, težine, boje, oblika. U našem tijelu nalazi se naše srce koje mijenja svoju aktivnost svakim novim pokretom, emocijom i udisajem. Mjesto je intuicije i onog našeg Ja koje žudi da bude ostvareno, podržano, da stvara i da nama ugađa. Kako bi njega dotakli, potrebno je da obratimo pozornost na sebe izvana, za početak.

Kada nešto iz vanjskog svijeta sebi pružimo, u nama se budi ona unutarnja motivacija – polet da nastavimo dalje. Da sebi, onoj osobi koja je unutar nas, stanuje u našem srcu, damo plamen i polet.

To može biti tjedni odlazak na frizuru. Najljepši ukras svake žene, koji nikada ne izlazi iz mode. Njegovana kosa. Sjetite se osjećaja kada izađete od frizera. Kako hodate, kakav je vaš izraz lica. Sjetite se tog osjećaja koji titra unutar vas.

To može biti izrada slastica koje dijelite s najbližima, ili kada želite obradovati dragu vam osobu. Uživate kada su vam ruke umočene u brašno i mirise začina oko vas. Odlazak na masažu, manikuru. Šetnja.

Osjećaj zadovoljstva i poleta daje nam snagu, hrabrost i radoznalost da pogledamo unutar sebe što je to što mogu napraviti za sebe da bi zadržala i održala taj polet. Mogu ponovo početi vježbati. Tako sam se dobro osjećala. Mogu nastaviti tečaj ruskog, koji sam započela i na pola ostavila. Mogu pokušati meditirati i otvoriti jedna nova vrata unutar sebe. Promatrati sebe.

Rutina nam se nalazi u mislima, jer većinu svoga života živimo u glavi, u mislima. Mi smo toliko više od toga. Kada treniramo mindfulness meditaciju, mi ne mijenjamo sebe. Kontinuiranim treningom mindfulnessa mi možemo promijeniti doživljaj samoga sebe.

Razumijemo sebe bolje, prihvaćamo, postajemo nježniji prema sebi i prema drugima i spajamo svoju glavu sa svojim tijelom. Osjetimo svoje unutarnje potrebe prije negoli se one pretvore u zamor i onu nevoljenu rutinu s početka teksta. Meni jedna od najljepših praksi koju bi vam preporučila kao dar sebi je meditacija ljubavi i nježnosti prema sebi: