Search here...
TOP
Ljubav I Veze Savjeti Life Coacha

Kako znati da li je to ljubav

da-li-je-to-ljubav

Anthony de Mello napisao je: ”Način kako sada gledamo i doživljavamo molitvu, religiju, spiritualnost, sreću i ljubav, je samo iluzija svega toga. I kada se oslobodimo iluzije znat ćemo šta je prava molitva, religija, spiritualnost, sreća i ljubav. Anthony ‘Tony’ de Mello je bio Indijac jezuitski sveštenik i psihoterapeut, duhovni učitelj, pisac i javni govornik. “Cijelog života se trudio da otvori oči ljudima, kako bi postali svjesni sebe i vrijednosti postojanja. Nesvjestan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko vas, otkrićete svu ljepotu života na Zemlji”. (Izvor: Wikipedia)

Baš ovo me podstaklo da se sama još više posvetim, ovaj puta (iluziji) o ljubavi. Imam pravo da govorim o ljubavi; kao dijete svojih roditelja, kao žena bivšeg muža, kao žena sadašnjeg muža, kao majka, kao baka, kao sestra, rodica i kao pijateljica. Dovoljno primjera ljubavi koje uopšte ne liče jedna na drugu, ali dovoljno razloga da joj se posvetim toj jednoj i jedinoj ljubavi.

Kao djete roditelja, imam lijep osjećaj topline da od nekoga potječem. Daje mi lijep osjećaj da mogu da vidim i prepoznam neke stvari koje imam potpuno iste kao moj tata ili neke opet potpuno kao moja mama. Ponekad se pogledam u ogledalo, ili u ponašanju prepoznam 100 posto jedno od njih dvoje. Ovdje na holandskoj televiziji imaju program “Bez traga”, gdje holandski parovi usvoje djecu iz raznih zemalja. Ali, kada djeca odrastu, koliko god bili sretni, traže svoje prave roditelje. Često kažu da im još to fali da znaju od koga potječu pa da budu kompletne ličnosti. Toliko je bitno imati roditelje. Da li je to ljubav?

Kao žena bivšega muža imam iskustvo zaljubljenosti koja je suprotna ljubavi. Iskustvo gdje me on zbog nečega svog privlačio. Iskustvo kao u ljubavnim pjesmama, kao u poeziji i romantičnim romanima i filmovima. Iskustvo gdje me vodila opijenost, te strah od gubitka. Da li je to ljubav?

Kao žena sadašnjeg muža, imam iskustvo kada negdje u dubini duše ili srca osjetim mir. Iskustvo kada se kockice života redaju, kao da je to već negdje ranije isplanirano. Kada mi je sve jasno i lako. Iskustvo kao kada partner u plesu tačno zna kako da ti stavi ruku na leđa da ti noge skoro same prate ritam muzike. Kada uživam u njegovim očima gledati sebe i on sebe u mojim očima. Kada iza svake svađe, krišom proviruje osmjeh. Da li je to ljubav?

Kao majka imam iskustvo koje poznaje svaka majka. Iskustvo kada se osjećam najsretnije i radujem se zdravlju i uspjehu svoje djece i kada sam istovremeno nesretna i očajna kada ih nešto boli i vidim da im nije lijepo. Iskustvo kada želim da ih zaštitim od svih loših stvari u životu, a svjesna sam i vidim da to ne mogu. Iskustvo kada vidim kada padaju, a moram ih pustiti da padnu, jer je to jedini način kako da nauče kako će ustati. Iskustvo kada im šutnjom moram puno reći. I iskustvo da se osjećam kao neka velika bijela kokoš koja samo kokodače od sreće, kada ih vidim skupa kao se smiju i šale. Da li je to ljubav?

Iskustvo kao baka. U ovom iskustvu sam najmlađa, ali se istovremeno podmlađujem i fizički i psihički. Sjedi, ustani, dodaj, potrči, pronosaj, pa ne treba mi više fitness. Šta može jedno biće, koje je dio mog dragog bića, da uradi sa mnom nema kraja za napisati. Ja ne moram da je odgajam. Onih nekoliko sati koliko provedemo skupa uživamo, igramo se, glupiramo, šalimo, grlimo, ljubimo… Da li je to ljubav?

Iskustvo kao sestra i rodica također ima puno svojih draži. Pa puno stvari mogu da osjetim da su nam negdje isti korijeni. Pripadamo istom stablu. Ulažemo u relacije iz poštovanja prema tradiciji i prema nečemu zajedničkom što nam nije strano. A na kraju, kao da svi prođemo kroz sito i rešeto pa ostanemo da se družimo samo sa onim rođacima sa kojim smo u srcu i ideji o životu povezani. Da li je to ljubav?

Iskustvo kao prijateljica mi je posebno. Ono je nešto što može da bude i prođe i opet dođe. Kada sam bila mlađa, imala sam najbolju prijateljicu. Dijelile smo sve tajne, priče, garderobu… I onda odjednom zatišje. Putevi su nam se razišli i svaka je nastavila da živi svoj život. Mislila sam da se nikada više nećemo sresti i imati jedna drugoj šta reći. Poslije dvadeset godina smo se ponovo srele i nastavile pričati kao da smo se jučer posljednji put vidjele.

U posljednjih nekoliko godina imam posebno iskustvo. Prijateljstva novoga vremena. Dopisujemo se na e-mail i vidimo se i razgovaramo na Skype-u. U ovih nekoliko godina sam bogatija sa par prijateljstava i jednom srodnom dušom. Da li je to ljubav?

Sve ovo što sam nabrojala i napisala nije iluzija u mojoj glavi. Ovo nije nešto što ispunjava moju usamljenost, ili ispunjava čeznju. Ovo nije ni nešto što ja negdje tražim. Ovo nisu odnosi. Ovo sve što sam nabrojala sve postoji. Sve je dio mene i mog senzitivnog srca. Ne mogu ni jedno odvojiti i mjeriti koje je jače, ili ljepše.

Anthony de Mello je rekao: “Ljubav je stanje postojanja. Ljubav je kao simfonija, a simfoniju slušamo u cjelini. Niko u jednoj simfoniji ne sluša samo jedan instrument pojedinačno.” Baš tako i ja osjetim.

Sve što sam nabrojala je moja ljubav. Od jedne ljubavi sam nastala. Dvije ljubavi sam izabrala. Od nekoliko ljubavi će se moji geni nastaviti. Neke ljubavi su ostale ne protresene sa porodičnog stabla i sa nekim ljubavima sam još bogatija. I ovo sve postoji u meni i mojoj životnoj simfoniji.

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *