Meditacija kao praksa ljubavi prema sebi

U prošlom tekstu sam pisala o ljubavi prema sebi. Pa, tako mislim da voljeti sebe skoro ne možemo bez da ne meditiramo. Ja sam 2018. godine odlučila da ću redovno meditirati. Odjednom mi je došao taj osjećaj i odluka je pala. Slučajno sam upoznala jednog coach-a, Jelle Hermus-a i kod njega učila o meditaciji. Njegov moto je da svi moramo svoj život učiniti što jednostavnijim i zabavnijim.

Ja se toliko slažem sa njegovim načinom učenja, da ću u ovom tekstu jednostavno pisati o mojim doživljajima i interpretaciji njegove lekcije o meditaciji. Ne znam kako misle drugi, ali ja sam mislila da je to jako jednostavno. Ipak, moram priznati da sam se poprilično pomučila, dok nisam stvarno efektivno počela meditirati. Ne zato što je to sada neko veliko umijeće, nego zato što sam imala pogrešnu viziju o meditaciji.

Ono što sam prvo naučila je da meditacija ima kumulativne efekte. Ne radi se toliko o dužini meditacije, koliko o pravilnosti. Po savjetu Jelle-a, mnogo je moćnije meditirati 10 minuta dva puta dnevno nego, 30 minuta jednom dnevno i bolje je meditirati 10 minuta jednom dnevno nego ne meditirati jedan dan. Čim sam se fokusirala na svakodnevnu meditaciju, efekti su se polako, ali sigurno počeli nizati u mom životu:

Osjećam se samopouzdanije. Osjećam se mirnije. Sve više i više primjećujem da mislim na misli, a da ja nisam moja misao. Naučila sam da život više doživljavam sa pozicije “gledaoca”. Dobila sam ogroman osjećaj slobode i to mi pomaže da život shvatim manje ozbiljno, a više kao izazov i igru.

Od kako sam počela meditirati imam više strpljenja i više mogu da prihvatim, da ne kažem progutam, od drugih. Sada se osjećam blažom i manje osuđujem druge. Sve snažnije osjećam da želim voditi računa o sebi. Primjećujem da mi meditacije nedostaju.

Primjećujem da cijenim svoje vrijeme za odmor, Primjećujem kako mi meditacija svakodnevno donosi moj lični rast. Ponekad hodam ulicom i odjednom osjetim snažan osjećaj ljubavi – jednostavno za ljude oko mene, ljude na ulici i čovječanstvo u cjelini. Tada vrlo snažno vidim koliko je biti čovjek predivno i kako je divno živjeti. Po Nelle, meditirati znači imati više mira, više ljubavi, više suosjećanja, više prihvaćanja.

Kako sam se naučila svakodnevnoj meditacijskoj navici? Naučila sam da je meditacija kao svjetiljka. Svi bi trebali meditirati svakodnevno. Svi za sebe, jer od toga mogu dobiti mnogo koristi. Kao i za okruženje gdje se živi.

Što više ljudi napreduje na tom putu, više ljubavi možemo učiniti našem društvu. Naše društvo čine pojedinci poput vas i mene. I što više nas počne obasjavati svojom svjetlošću, lakše ćemo očistiti tamu u svijetu. Po Nelle-u je parola: sretan sam, sretni ste, sretni smo!

Pa kako dalje? Kako da meditacija postane svakodnevna navika? Ja sam prvo morala naučiti šta je meditacija tačno. Meditacija nije ono što sam ja prvo mislila. Ja sam mislila da je meditacija “pražnjenje glave”. Međutim, meditacija podrazumijeva treniranje koncentracije i svjesnosti (naše sposobnosti da zadržimo svoju pažnju ovdje i sada). Moramo nastavljati trenirati – kad god primijetimo da nas naše misli odvlače. To je bila sva mudrost.

Po Nelle-u, ne morate učiniti ništa za vrijeme svoje meditacije, ali uvijek vraćajte pažnju na svoj meditacijski objekt. Ne morate raščistiti glavu. Ne morate očekivati nikakve posebne senzacije. Ne morate ništa da radite sa razmišljanjima koja dolaze. Ne morate ustajati. Ne morate se brinuti zbog dosade koju osjećate. Ne morate se pitati da li to radite kako treba. Ne morate brinuti o dužini vremena. Ne morate brinuti o efektima, napretku i rezultatima.

Moram napomenuti da sam još jednu stvar pogrešno mislila i kasnije naučila. Velika je razlika između meditacije i opuštanja. Neki misle da meditiraju ako se opuštaju. Kakva je razlika po Nelle-u između vježbi opuštanja i meditacije? On kaže jednostavno: vježba relaksacije je opuštajuća, meditacija je naporan rad.

Vježba za opuštanje ima za cilj smiriti naš ego. Meditacija ima za cilj da očistimo naš ego. Ono što ostaje je dubok, trajan unutrašnji mir. Opuštanjem možemo kontrolirati stres. Pomoću meditacije možemo naučiti zaboraviti zašto smo uopšte doživjeli stres.

Meditaciju moramo shvatiti ozbiljno. Ako želimo meditaciju pretvoriti u svakodnevnu naviku, važno je da je shvatimo ozbiljno. Srećom, za meditaciju je potrebno manje napora nego što biste očekivali. Zašto? Jer naša želja za meditiranjem se hrani meditacijom.

Meni je prvih nekoliko sedmica bilo teško primorati se da sjedim, čak me meditacija činila nemirnom. Nisam doživljavala nikakve koristi i imala sam malo motivacije da nastavim. Ali, onda sam se, nakon nekoliko sedmica, odjednom osjećala neobjašnjivo smireno. Odjednom sam osjetila da imam bolju kontrolu nad svojim osjećajima.

U autobusu ili metrou sam mogla doživjeti iznenadni osjećaj ljubavi prema strancima i svoj okolini, a istovremeno me uopšte ne nervira vrijeme provedeno u autobusu, ili metrou. Nemam osjećaj da mi je vrijeme ukradeno. Jednostavno uživam gledajući oko sebe i u momentu.

Dani kada meditiramo su bolji, nego dani bez meditacije. Imaju više sjaja, više jednostavnosti, više ljubavi i mira. Moju knjigu ‘Iluzija O Sebi – Kako Istinski Zavoljeti I Upoznati Sebe I Otkriti Svoju Životnu Svrhu’ možete kupiti klikom na ovaj link.