Mindfulness meditacija za dublju povezanost s drugima

Ljubaznost ima nebrojeni broj oblika. Ponekada smo svjesni samo nekih od njih. Da pozdravimo stariju osobu, ustupimo mjesto, pomognemo nekome tko je u nevolji, ili je nemoćan, da pružimo ruku utjehe, riječ podrške, pomoć, kada se od nas to traži. Nedavno me jedna situacija podsjetila me kako je izraz ljubaznosti i reći NE bilo kojoj vrsti diskriminacije. Neću pisati o nedavnoj smrti čovjeka koja je uzrokovana brutalnošću drugog čovjeka. Pisat ću o situaciji u kojoj sam ja sudjelovala.

Kada sam odrastala, moji roditelji imali su pekaru koja je zapošljavala veliki broj ljudi iz cijele Hrvatske. Bili je interesantno i poučno odrastati u tako šarolikoj zajednici. Pogon je bio u prizemlju, a živjeli smo iznad. Kuća je u svakom trenutku bila dostupna svima. Naučila sam živjeti u stalnoj akciji i buci. Trebalo mi je vremena da sebi dozvolim i da se naučim kako biti sama sa sobom i u tišini, bez podražaja.

Raznolikost i prihvaćanje sam naučila u najranijoj mladosti. Ne suditi čovjeka po naglasku, stupnju obrazovanja, vjeri, nacionalnosti, spolu. Svi smo mi ispod kože ljudi. Nedavna situacija podsjetila me kako smo sposobni diskriminirati, a da nismo toga ni svjesni. Koliko naše društvo teško prihvaća različitosti, kada iskačeš i drugačiji si od normi, a okolina si daje za pravo diskriminirati, tako da bulji, osmjehuje se, šalje upite poglede.

Bilo je rano popodne i zazvonilo je zvono. Pogledala sam tko je, kad ono naš stari zaposlenik, slastičar (zvat ćemo ga Marko). Marko je kod nas radio dugo. Došao je kada sam ja imala 8 godina. Sjećam ga se rado. Imao je blagu narav, veliko srce, radio mi je divne ptice na pecivima.

Marko je imao tjelesnu manu i često su ga ostali pekari zezali zbog toga. Kada sam ga ugledala, od srca sam mu se obradovala i krenula prema njemu. Nažalost, nisam se mogla s njim zadržati, jer sam imala prethodni dogovor. Marko i ja razgovarali smo ispred kuće. Marko se za ovaj susret uredio na svoj način. Mornarska kapa s raznim obilježjima, mornarski sako, kravata, hlače. Marko je odskakao on onog “normalnog” i, da, Marko ima 65 godina.

Dok smo pričali, prolaznici su prolazili. U dva navrata uhvatila sam pogled majke koja gura kolica koja je uperila prst u Marka i mene poslala onaj pogled “Kaj je to?” i drugi pogled bio je sličan tome samo od druge osobe. Znate, onaj pogled ruganja, podsmjeha. Vjerujem da ste ga u životu i primili i znali ga uputiti, a da niste bili toga ni svjesni. Upravo te reakcije navele su me da osvijestim kako je diskriminacija jako prisutna i kako je možemo osjetiti i u samom pogledu. Sam čin ljubaznosti koji iskazujemo kod mene je nošen potrebom da kažem NE i ovakvom načinu diskriminacija.

Marko je gospodin u godinama. Marko nosi svoj stil. Marko je veseo. Marko je radostan. Marko uživa u životu. Marko je iskren. Marko ima veliko srce. Marko je nesebičan. Marko se odnosi prema ljudima s poštovanjem. Marko njeguje manire. Marka djeca vole – kada su ga vidjela radosno su pričala s njim.

Koje vrijednosti njeguju one osobe koje su pogledom osudili Marka zbog načina na koji se on oblači? Svjesnost, prisutnost i širinu koju dobijemo svakodnevnom formalnom Mindfulness praksom prenosimo je kroz dan. Postajemo svjesni onoga što govorimo, kako se osjećamo. Prisutniji smo u razgovoru. Primjećujemo zvukove i događanja iz okoline koja se dešavaju tu u ovom trenutku. Prisutni smo. Osjećaj povezanosti s nama samima i s osobama nam se povećava.

Ja nekada ne bih primijetila te poglede. Ja nekada ne bih primijetila svoj osjećaj kada sam vidjela te poglede. Ja nekada vjerovano sam se i nasmijala nekom drugom Marku. To je bilo nekada. Svakog trenutka, iznova, mi možemo donijeti odluku kako želimo da živimo.

Mindfulness nam daje jedan novi pogled na život. Pogled u kojem sigurnost i stabilnost gradimo unutar sebe. Prihvaćanje i nježnost prema sebi, također. U svijetu punom prepreka, problema, diskriminacije nalazimo onaj mir koji stvorimo unutar nas.

Mindfulness meditacija njegovanje ljubaznosti – Vježba

Zauzmimo sjedeći položaj. Leđa neka su uspravna, ramena opuštena. Usmjerimo pozornost na naš dah. Udah i izdah. Pozornost stavimo na naša prsa i osjećaj kako se ona dižu i spuštaju sa svakim udahom i izdahom. Primijetite kako sa svakim udahom vaše misli postaju sve manje aktivne i bučne. I dalje su prisutne, samo nekako u daljini. Vaša pozornost usmjerena je na dah.

Nakon što umirimo um, uzemljimo, opustimo se, prizovimo u misli nekoga tko nam je srcu drag. Možda bi bilo korisno da krenemo nekim s kim imamo iskren odnos. Možda poželite i tiho izgovoriti ime te osobe. Usmjerimo svoje emocije ljubaznosti, ljubavi, nježnosti prema toj osobi. Možete mentalno u sebi, ili na glasi, izgovoriti riječi koje upućujete toj osobi:

Neka si dobro.
Neka biti sretan.
Neka ti je lako.

Možda znamo da osoba na koju mislimo pati, ili je patila i bilo joj je teško i mi je možemo osloboditi patnje samo zato što mi to želimo. Smisao je toj osobi mentalno i emocionalno šaljemo našu dobru namjeru. Možda ne možemo zaustaviti bol i patnju, ono što možemo napraviti je uputiti dragoj osobi naše osjećaje ljubavi, nježnosti, ljubaznosti. Na ovaj način dozvoljavamo i da osjećaj topline i povezanosti raste i gradi se u našem srcu

Ugodan ostatak dana Vam želim. Pridružite se mojoj Facebook grupi: BeYou – Mjesto gdje mijenjaš svoj doživljaj sebe. Više o mindfulness praksi i online treninzima pročitajte na: www.dubravkafazlic.com