Prijeti li našoj djeci opasnost u ovom modernom vremenu

Moj sin, kome je 19 godina, postavio mi je pitanje, poslije koga se naš razgovor razvio u jednu diskusiju. Naime, sa svojim drugovima je imao diskusiju o religijama i o tome kako religija utječe na nas, pa me on pita: “Zašto se ljudi grupišu i čemu to vodi? Da li je moguće da se ljudi u današnje vrijeme svrstavaju u grupice?”

On je mlad čovjek na velikom životnom raskršću. Njegovu mladost ne mogu ni u kom slučaju da upoređujem sa svojom mladošću. Znam često reći: druga država, druga vremena. Nisam mu ni mogla, ni htjela dati odgovor, jer sam odavno naučila da je sve u životu relativno. Isto kao što sam naučila da ne generaliziram ni jednu situaciju, niti jedan događaj, jer svako ima svoja opravdanja i razloge.

Naučila sam i učim se još uvijek oslobađati nekih granica, pogotovo onih koje za mene nemaju nikakvog smisla. i jedino sam iz tog aspekta mogla s njim da idem u diskusiju. On, kao i njegovi vršnjaci širom svijeta, zahvaljujući tehnološkom napretku, imaju svijet na svom dlanu. Preko kompjutera i telefona im je sve pristupačno.

Kao roditelj sam se davno oslobodila iluzije da mogu sve da kontrolišem. I nije me strah! Roditelji u današnje vrijeme ne mogu, a i ne trebaju previše da kontrolišu. To pripada nekom sistemu koji više ne funkcioniše. Ako hoćemo da kontrolišemo djecu i da ih konstantno držimo u svojim ili bili kojim drugim okovima, umrtvljujemo ih. Njima treba aktivnost, izazov i avantura!

Često mi se roditelji žale kako su njihova djeca jadna, jer eto kakva su vremena, sve je opasno i teško se šta može postići. Naša djeca nisu jadna i nisu nesretna, a opasnost im vreba samo ako ih učimo da iza svakog ćoška vreba opasnost. Ona su možda i sretnija od nas, jer ulaze u jedno “novo vrijeme”. Vrijeme gdje granice u razmišljanju i strogi okovi ponašanja odumiru.

“Hoćemo li sada svi biti anarhisti, ili hipiji?”, pitala me jednom jedna klijentica-majka. Naravno da ne! Sve manje i manje ljudi pripada samo jednoj grupi. Svi postajemo biti svjesni života koji nam je dat i sve više imamo poštovanja za sebe i svoj život.

“Život je jedno ogledalo. Ono ti ne pokazuje šta želiš. Ono ti pokazuje ono što si.”  (Robin S. Sharma)

Puno se u zadnje vrijeme koristi termin “novo vrijeme”, ali u stvari to nije tako! Oko nas se ne dešava ništa novo, ovo je samo repriza nečega što je bilo jako, jako davno i negdje se uz put izgubilo. Vrijeme se kreće u jednom ogromnom krugu i po učenim filozofima je to sasvim normalan proces.

Majanske tradicije govore o vremenskom krugu od 20.000 godina (Yuge). Tada se spiritualnost puno više upražnjavala i bila sastavni dio svakodnevnog života. Život je bio bogat ritualima. Život se slavio, a smrt nije bila viđena kao neki kraj nego kao prelazak u drugu dimenziju. Svi su živjeli u balansu sa njihovom sredinom.

Danas je sve više ljudi svjesno jedne zaboravljene realnosti! Jedna realnost zajedništva bez obzira u kojim se religijskim institucijama molimo. Jedna realnost, energija i ljubavi. Sve više je ljudi koji se bude u ovoj zaboravljenoj realnosti. Sve više ljudi zna ko je Eckhart Tolle. Sve više ljudi poznaje učenja poput Zakona Privlačenja, ili metode poput EFT ( tehnika emocionalnog oslobađanja).

Ljudi se sve više vraćaju u zaboravljenu realnost prirodnih zakona. Sve manje ljudi prestaje da gleda političke rasprave na televizijama, a okreću se prirodnim ritualima, meditacijama, vizualiziranju onoga što žele i kreativnosti. A sve to nema granice.

Danas mladi ljudi ne moraju više da čekaju da ih neka organizacija zaposli. Čitav svijet im je pristupačan, ako to žele i ako se sami educiraju za ono što ih ispunjava i usrećuje. Ja sam sve više ubijeđena da je pripadanje jednoj grupi koja nam kroji okvire dio vremena koji ostaje iza nas. Ja sam 2009. otkrila Zakon Privlačenja i od tada ga koristim u kokreiranju svoje realnosti. Koristim ga da bih svoj život optimizirala i svaki dan mi se ruši po koja postavljena granica.

Danas sam zahvalna da mogu i druge poučiti i posavjetovati kako da koriste sve mogućnosti zaboravljene stvarnosti i istovremeno sam zahvalna da sam cula koje pitanje postavlja moj 19-to godišnji sin i njegovi vršnjaci. Sasvim mi je logično da njihova generacija ne razumije zašto se ljudi grupišu.

Danas se spiritualnost opet puno više upražnjava i biva sastavni dio svakodnevnog života. Života koji je bogat ritualima. Život se slavi, a smrt nije neki tužni kraj nego prelazak u drugu dimenziju. Trudimo se svi da sve više živimo u balansu sa svojom sredinom.

“Ne gubi povjerenje u čovječanstvo. Čovječanstvo je kao jedan okean: ako je par flekica u okeanu prljavo, ne znači da je i cijeli okean prljav.” (Mahatma Gandhi)