Djeca nisu naše vlasništvo, djeca su živa bića o kojima možemo brinuti neko vrijeme, sve dok ih ne moramo pustiti kada počnu živjeti svoj život.
“Vaša djeca nisu vaša djeca.
Oni su sinovi i kćeri životne čežnje za samim sobom.
Oni dolaze preko vas, ali nisu vaši. I iako su s tobom, nisu tvoji.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer oni imaju svoja razmišljanja.
Možete smjestiti njihovo tijelo, ali ne i njihovu dušu, jer njihova duša živi u kući sutrašnjice, koju ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete pokušati da budete poput njih, ali ne pokušavajte da ih učinite poput vas.
Vi ste lukovi kojima se vaša djeca gađaju kao žive strijele.
Neka vam bude radost i naklon od strane strijelčeve ruke.” (Kahlil Gibran – Prorok)
Moj muž i ja gledamo na roditeljstvo i odgoj djece na ovaj način. Našoj djeci smo dali prostor da se razvijaju na svoj način, gdje ih uvijek podstičemo da budu što je više moguće svoji. Podržavali smo ih, i još uvijek ih podržavamo, da biraju život za sebe.
Tako je najstarija kćerka izabrala put pozorišnih nauka i magistrirala pozorišnu umjetnost. Danas je doktor nauka i direktorica jednog rotterdamskog pozorišta. Ove godine izabrana je da bude jedna od petnaest lidera koji su društveno angažovani u umjetničkim organizacijama širom Evrope. Postala je član prve Fellowship Grupe, kako bi svi ojačali svoj rad i proširili uticaj svoje oblasti širom kontinenta.
Sin je završio slavistiku na Amsterdamskom univerzitetu, ruski i ukrajinski jezik, i sada radi magistarski na Međunarodnim odnosima. Najmlađa kćerka završila je konzervatorij. Daje časove klavira i pjevanja, ima svoj bend i kroz svoju muziku želi širiti poruku zajedništva i življenja u trenutku.
Ovo ne pišem kao hvalu, ali naravno kao majka sam zahvalna jer koriste svoje talente. Često me pitaju kako smo to postigli. Prvo – mi nismo ništa postigli, oni postižu. Mi smo ih odgajali tako što smo pratili svoju intuiciju, uvijek ih cijenili i još uvijek ih cijenimo kao samostalne osobe.
Naša djeca su za nas jedinstvena stvorenja i od početka smo smatrali da je njihov razvoj izuzetno važan. Koliko god je to ponekad bilo teško, činili smo sve da budemo kritični prema pravilima i ustaljenim načinima razmišljanja i tako ih odgajali.
Nismo ih nikada kažnjavali, ali smo imali svoje granice. Iza svega stoji osjećaj – a na nama kao roditeljima je bilo da to istražimo, priznamo, vidimo i damo im prostora. Šta je, a šta nije dozvoljeno, može se objasniti i postaviti bez upiranja prstom i podizanja glasa.
Ljubav prema njima je bila “osnovni sastojak”. Ona otvara vrata za sve ostalo. Nikada nismo potcjenjivali svoju djecu i uvijek smo znali da su dovoljno pametna da misle svojom glavom. Mi smo tu da im budemo toplo gnijezdo i spremni smo uvijek da im damo savjet, saslušamo ih ili pomognemo kada im zatreba. Mi smo i kritični prema svojim metodama roditeljstva i usuđujemo se pogledati u ogledalo. Jer naša djeca nisu morala postati naša kopija. Danas su sve troje svoji ljudi, sa svojim karakterom, svako s jedinstvenim pogledom na svijet, a mi smo beskrajno zahvalni!
Kada me pitaju kako smo ih odgajali, kažem da se to danas zove Holističko roditeljstvo. Prema raznim teorijama, holističko roditeljstvo je roditeljski pristup koji dijete posmatra kao cjelovitu osobu, fokusirajući se na njegov fizički, emocionalni, mentalni, energetski i duhovni razvoj kako bi se potaknuo zdrav i uravnotežen rast. Roditelji koji praktikuju holističko roditeljstvo nastoje živjeti u vezi sa sobom i svojim djetetom te oblikovati okruženje tako da se dijete može optimalno razviti u samostalnu i autentičnu osobu.
Da bismo odgajali holistički, moramo i sami imati holistički život – što znači živjeti iz ljubavi prema sebi, povezani sa svime i svima oko sebe, svjesni onoga što nam je potrebno da bismo ostali uravnoteženi i svjesni misije svoje duše. To je prekrasan način života koji smo moj muž i ja izabrali, i bilo je prirodno da ga prenesemo na našu djecu.
Moj muž i ja smo imali sreću da smo se našli, kako mi to kažemo – na istoj ‘talasnoj dužini’. Naši roditelji, jedni s našeg balkanskog prostora, a drugi holandskog, po našem mišljenju nisu nas najoptimalnije odgajali. Sprečavali su nas u nekim našim izborima i zbog njihovog odgoja izgradili smo mnoga limitirajuća uvjerenja. Ne osuđujemo ih uopšte, jer su to bila druga vremena. Ujedno, to je bio i naš proces u traženju sebe – pojedinačno i uzajamno. Tako smo zajedno došli do holističkog načina življenja.
To znači da uvijek nadstojimo da balansiramo nivo svog fizičkog bića, kao i emocionalnog, mentalnog, energetskog i duhovnog. Svjesno se trudimo da sebe održimo u ravnoteži. Pokušavamo stalno biti svjesni svoje svrhe ovdje na zemlji i trudimo se da je realiziramo. Na taj način živimo optimalno.
To nam je to bila dobra polazna tačka za odgoj djece. To smo to učinili jednostavno – kroz holistički način života. Prije svega, uvijek smo bili svjesni da djeca mnogo više uče iz onoga što od nas vide i šta i kako radimo, nego iz onoga što im govorimo. Naš fokus je bio da im damo primjer življenja. Davali smo im do znanja da pripadaju našem životu. Nismo ih gurali u neki dječiji ćošak s idejom da ih zaštitimo od nečega što ih i onako čeka – života.
Vježbali smo ih da slušaju svoju intuiciju i samorefleksiju. Učili smo ih da shvate svog unutrašnjeg kritičara s rezervom, da razvijaju svoj mentalni nivo. Naučili smo ih da jedu zdravo i da slušaju svoje tijelo, razvijajući svoj fizički nivo. Kroz naš primjer učili smo ih da se svjesno oslobode onoga što ih iscrpljuje i tako razviju energetski nivo.
Učili smo ih da ne potiskuju svoje emocije, već da ih izražavaju – time su razvijali emocionalni nivo. Dijelili smo svoja osjećanja, razmatranja i izbore s djecom, i istovremeno im pokazivali kako to pomaže da ostanemo u ravnoteži.
Osvještavali smo i educirali djecu kroz igru. Možda sada mislite da je tema previše složena, međutim, možete je predstaviti i maloj djeci na pristupačan način. Postoje mnoge igre koje se mogu osmisliti, a koje mogu učiniti našu djecu svjesnijima. Na primjer, mi smo išli zajedno u prirodu, skupljali kamenčiće ili grančice, svako sa svojim ruksakom ili torbom. Divili smo se oblacima i zvuku ptica.
Znali smo davati simbolično značenje nečemu u sebi čega smo se htjeli riješiti – nesigurnost, samoosuđivanje, određena iritacija. Stavljali smo ih u svoje ruksake i svjesno osjećali kako je to nositi teret stalno sa sobom. Na kraju smo svjesno vadili predmete iz ruksaka, jedan po jedan, i doslovno ih puštali. To je bila naša igra. Svaki roditelj može osmisliti svoju igru.
Možete, na primjer, reći nešto da to učinite još živopisnijim. “Više mi ne trebaš, sada te puštam. Zbogom, osjećaju.” To možete učiniti i obrnuto – naglašavajući ono što vam oboma treba. Prije toga, zajedno razmislite o svojim ličnim potrebama. Zatim potražite male predmete u prirodi koji simboliziraju te potrebe. Kod kuće ih možete izložiti na posebnom mjestu gdje vaše dijete može zastati i crpiti snagu. Istražujte svoj emocionalni svijet zajedno.
Ovisno o dobi vašeg djeteta, možete zajedno istražiti njegova osjećanja, emocije i misli:
‘Zašto ste danas tako razdražljivi? Je li to, na primjer, nedostatak sna, ili je u školi bilo nešto što im je oduzelo dodatnu energiju?’
‘Možete li učiniti nešto da sljedeći put spriječite takav “odliv energije”?’
‘Šta vam je potrebno da ostanete emocionalno uravnoteženi? Kako se možete nositi s ljutitim ili tužnim osjećajima? I kako to možete prakticirati? ‘
“je li sve što mislite o sebi istina, ili na to možete gledati drugačije?
Meditirajte zajedno s djecom, ako volite ovaj vid prakse. Moram priznati da mi nismo meditirali. Kada su naša djeca bila mala, nisam ni ja meditirala, ali smo imali našu molitvu. U zajedničkoj molitvi otpuštali smo dan i bili zahvalni za sve što nam je bilo lijepo. Molili smo se zajedno kada bismo jeli i kada bi djeca išla u krevet, i to pretvarali u svakodnevni ritual.
Danas postoje predivne meditacije. Na primjer, meditacija uzemljenja pomaže vašem djetetu da ostane povezano sa sobom (energetski nivo). Vođena meditacija može pomoći djetetu da postane svjesnije svoje jedinstvenosti duhovni nivo), dok meditacija prije spavanja može pomoći u održavanju fizičke i emocionalne ravnoteže.
Postoji mnogo načina da svoje dijete upoznate s holističkim životom na pristupačan, vama svojstven način. Za mene kao majku, ovo je fascinantna metoda roditeljstva koju vrijedi isprobati, jer vam omogućava da ojačate vezu između vas i vašeg djeteta i da se bolje upoznate. Veza s vašim djetetom je ključna.
Holističko roditeljstvo se fokusira upravo na tu vezu. Važno je prvo otkriti ko ste vi sami, jer ćete na taj način bolje razumjeti i prihvatiti svoje dijete – a to je temelj dobrog odnosa. Holističko roditeljstvo se također bazira na ljubavi i poštovanju. Dakle, uvijek pristupajte i sebi i svom sinu ili kćerki s ljubavlju i poštovanjem. Prihvatite nedostatke, ali i uočite pozitivne aspekte. U holističkom roditeljstvu važno je učestvovati u aktivnostima zajedno s vašim djetetom koje vam pomažu da se upoznate na dubljem nivou. Imajte na umu ovih nekoliko nivoa odgoja: duhovni, emocionalni, energetski, fizički i mentalni. Postoje različite vježbe koje vam mogu pomoći u tome!
Zajednički izlasci i igranje vani s vašim djetetom nisu samo jako zabavni, već i ključni za holistički odgoj. Redovnim boravkom u prirodi održavate sebe i svoje dijete fizički i energetski zdravim. Zajednički odlazak u šumu, istraživanje parka ili jednostavna šetnja i uživanje u zelenilu oko vas odličan su način da se bolje upoznate i ojačate vezu među vama. Tokom šetnje stimulirajte sva svoja čula upijajući različite boje, zvukove i mirise.
Možete to pretvoriti u zabavnu igru tako što ćete zamoliti dijete da imenuje ono što vidi. Zatim pokušajte pogoditi šta je to. Vaše dijete zatim pogađa šta vi vidite, a vi se možete naizmjenično kretati u šetnji. Krenite na putovanje otkrivanja međusobnih snova koristeći ploču za vizualizaciju. Učinite to zabavnom aktivnošću započinjući razgovor dok pregledavate knjige, izrezujete predmete i lijepite ih na veliki komad kartona.
Neka vaše dijete podijeli svoja razmišljanja o tome zašto je odabralo određene boje, tekstove ili slike. Ovo je jednostavna vježba, ali ima puno značenja. Vi i vaše dijete ćete se dublje upoznati i uživati u zajedničkoj zanimljivoj aktivnosti. Ovo možete redovno ponavljati, jer se naši ciljevi i snovi često mijenjaju tokom vremena.
Potaknite duhovnost svog djeteta zajedničkom vizualizacijom. Ovo je jednostavan oblik meditacije i ujedno idealan način da svog sina ili kćerku upoznate s duhovnošću. Vizualizirajte zamišljajući svoje najdublje želje. Uključite svoje dijete tako što ćete to pretvoriti u interakciju. Dok vizualizira, postavljajte pitanja poput:
“Šta tačno vidiš?”,
“Kako se osjećaš?”,
“Šta mirišeš ili čuješ?”
Zatim završite vizualizaciju na pozitivnoj noti rekavši, na primjer, da se nadate da će se te želje ostvariti. Moje želje kao majke se već dugo ostvaruju.
O Autoru
