Empatija je sposobnost uživljavanja, razumijevanja i dijeljenja emocionalnih stanja, osjećaja i perspektiva druge osobe. Za mene je empatija nešto gotovo sveto. Nešto čega se nikada ne smijemo odreći. U ovim vremenima naglašenog individualizma ona nam je potrebnija nego ikada, ne samo nama samima nego i našoj djeci, kod koje tu sposobnost treba svjesno podsticati.
Empatija je jedna od najvažnijih vještina koju možete naučiti svoje dijete. To je sposobnost da dijete saosjeća s osjećajima druge osobe, da razumije šta ona doživljava i da u skladu s tim reaguje. Empatija je poput društvenog kompasa; pomaže vašem djetetu da izgradi odnose, riješi sukobe i postane ljubazna i brižna osoba.
Empatija je kao mišić koji se može trenirati. Kao roditelji ili edukatori, mi igramo ključnu ulogu u tom treningu. Razvijanje empatije nije sprint, već maraton. Zahtijeva strpljenje, ponavljanje i, prije svega, dobar primjer. Djeca su poput spužvi; upijaju ne samo ono što kažemo, već posebno ono što radimo. Najefikasniji način da djecu naučite empatiji jeste da je sami pokažete. Vaše ponašanje je nacrt za društveno i emocionalno ponašanje vašeg djeteta.
Empatija se može smatrati i urođenom sposobnošću, jer čak i bebe pokazuju znakove empatične nevolje, poput plača kada čuju druge kako plaču. Međutim, ovaj početni oblik empatije vrlo je primitivan i ne podrazumijeva duboko razumijevanje osjećaja drugih.
Prema psihologu Martinu Hoffmanu, jednom od vodećih stručnjaka za razvoj empatije, ova sposobnost razvija se kroz nekoliko faza:
- Globalna empatija (tokom prve godine života): beba imitira emocije koje primjećuje kod drugih, poput plača, jer još ne razlikuje vlastite osjećaje od osjećaja drugih.
- Egocentrična empatija (oko druge godine života): u ovoj fazi djeca počinju shvatati da drugi imaju emocije neovisno o njihovim, ali ih i dalje tumače iz vlastite perspektive.
- Empatija za specifične osjećaje drugih (uzrast od tri do šest godina): djeca počinju shvatati da svako ima jedinstvene emocije, sposobna su prepoznati uzroke tih osjećaja i reagovati na odgovarajući način.
- Empatija za životne situacije drugih (uzrast od šest godina i više): vremenom djeca razvijaju sposobnost empatije ne samo prema specifičnim emocijama nego i prema životnim iskustvima ljudi. Ova faza označava početak zrelije i dublje empatije.
Razvoj empatije ne dešava se automatski. Nekoliko faktora utiče na to kako i kada djeca razvijaju ovu važnu vještinu. Porodično okruženje: roditelji i staratelji igraju ključnu ulogu u podučavanju empatije vlastitim primjerom.
Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se praktikuju ljubaznost i poštovanje imaju tendenciju da efikasnije razviju ovu sposobnost.
Društveno iskustvo: kroz interakciju s drugom djecom i odraslima u različitim situacijama djeca uče prepoznavati i reagovati na širok spektar emocija. Budući da sam, osim što sam life coach i kognitivni terapeut, učila i o kognitivnom razvoju empatije, važno je spomenuti da je empatija povezana s razvojem određenih dijelova mozga, kao što je supramarginalni girus, koji olakšava identifikaciju i razumijevanje tuđih emocija.
Kulturne i društvene norme i vrijednosti također utiču na važnost koja se pridaje empatiji i na način na koji se ona njeguje kod djece.
Važnost empatije u životu i društvu je ogromna jer je ona temelj suživota i izgradnje zdravih i pozitivnih odnosa. Za mene je, kao što sam već napisala, empatija sveta, jer ova sposobnost ima opipljive koristi koje se ogledaju u djetetovom emocionalnom blagostanju, akademskom uspjehu i socijalnim vještinama.
Među ključnim prednostima empatije je i sprječavanje razvijanja agresivnosti, jer empatična djeca imaju manje šanse da pokazuju agresivno ponašanje i vjerovatnije će reagovati kada su drugi žrtve nasilja. Također je veoma važna izgradnja snažnih odnosa, jer djeca koja pokazuju empatiju imaju tendenciju da imaju bolje odnose sa svojim prijateljima, porodicom i vršnjacima. I naravno, tu je i poboljšanje emocionalne inteligencije, jer empatija pomaže djeci da upravljaju vlastitim emocijama, što pozitivno utiče na njihovo mentalno zdravlje.
Razvijanje empatije kod odraslih i kod djece ujedno je i doprinos pravednijem društvu. Podsticanje empatije kod djece kontinuiran je proces koji zahtijeva trud i upornost. Postoji nekoliko praktičnih strategija koje roditelji i edukatori mogu koristiti kako bi pomogli djeci da razviju ovu važnu vještinu.
Kako pomoći djeci da razvijaju mepatiju
Modelirajte empatično ponašanje: djeca uče posmatrajući odrasle, zato je važno da roditelji pokazuju empatiju u svakodnevnim interakcijama, kako s djecom tako i s drugima.
Podsticanje emocionalnog izražavanja: ohrabrujte djecu da govore o tome kako se osjećaju i pomozite im da prepoznaju vlastite emocije, jer je to ključno kako bi ih mogli prepoznati i kod drugih.
Koristite priče i narative: čitanje knjiga koje prikazuju empatične likove ili situacije u kojima se likovi suočavaju s emocionalnim dilemama može pomoći djeci da se stave u poziciju drugih.
Igranje uloga: organizovanje aktivnosti u kojima djeca predstavljaju različite emocije i situacije može biti veoma korisno za razvoj njihove sposobnosti empatije.
Učite djecu socijalnim vještinama: vježbanje vještina poput slušanja, postavljanja pitanja i pružanja podrške praktični su načini za podsticanje empatije.
I sama sam kod svoje djece svjesno razvijala empatiju. Moram, međutim, biti iskrena da sve ove vrlo pozitivne osobine empatije imaju i drugu stranu medalje. Ako učimo djecu da budu empatična i da tu osobinu dodatno razvijaju, kao roditelji moramo biti i vrlo čvrsti. Moramo biti spremni da svoju djecu zagrlimo, zaštitimo i podržimo u trenucima kada se, pod uticajem okoline, mogu pokolebati. I ja sam bila suočena sa suzama i razočaranjima svoje djece, jer svakodnevno vide i jednu stranu društva u kojoj galamdžije i napuhana ega naizgled imaju više uspjeha.
Naš sin danas kroz smijeh zna reći, kada se razočara: „Ah, mama, ne brini. Ili sistem nije dobar za mene, ili ja nisam dobar za sistem.“ On je izabrao svoj način da prebrodi razočaranje i da nastavi živjeti zadovoljan, empatičan život. Moj savjet je – ne posustajte, jer vaše empatično dijete svojim primjerom mijenja svijet na bolje.
O Autoru
