Kako prebroditi teške trenutke u životu

Svima nam se ravnopravno odmah po rođenju nudi pravo da GRADIMO sebi sretan život. Nitko nije bolji ili lošiji. Niko se nije sretan rodio. Svi ravnopravno gradimo sreću svako prema svojim prilikama. A svakome je njegova sreća najbolja, jer je njegova. Koliko god zvučalo besmisleno u ovom momentu, ali veliku odgovornost za ličnu sreću imamo svako u svojim rukama.

Sreća je osjećaj, pokretačka snaga. Ona je nešto sto naš mozak kreira. Naš mozak i tijelo su u konstantnom razmjenjivanju informacija. Često mislimo da nas je sreća ili nesreća snašla, ali istovremeno možemo prstu sudbine i malo pomoći .

Ne gubiti nadu u bolje sutra

Što god da nam se desi , vrijeme ne možemo vraćati nazad i brisati gumicom što nam se ne sviđa. Svaki doživljaj je dio iskustva. Iz svakog iskustva se nešto uči. Učenjem obogaćujemo sebe, pa smo stanju vladati situacijom. Dokle god naše srce kuca i naša pluća uzimaju zrak moramo učiti iz sopstvenih doživljenih iskustava i iskustava drugih.

Biti aktivan optimista

Mi smo svi na svojim životnim putevima sa svojim životnim torbama… I uvijek smo na putu. Svako treba da se pobrine da svoju torbu napuni pozitivnom energijom. Za opstanak i građenje sreće nam je potreban optimizam. Taj optimizam moramo stalno održavati, na jednostavan način:

1. Usuditi se u najmračnijem momentu potražiti tračak svjetlosti
2. Ne stajati u mjestu i sažaljevati se
3. Družiti se i tražiti osobe koje nas inspirišu

Jako bitno je sebe naučiti tražiti sreću u bilo kojoj životnoj situaciji. Sreća je kao kamenčić koji se baci u vodu. Pravi valove oko sebe i ti valovi postaju sve širi. Naša svijest pomaže našem tijelu da pravi “hormon sreće” , pa zajedno kreiraju čitavu jednu pozitivnu energiju oko sebe. Kao što bujica može da nosi zemlju , na isti način možemo praviti bujicu pozitivne energije i graditi dalje.

Kroz moje iskustvo kao life coach, klijentima najvišem pomognem s primjerom pravog životnog iskustva. Pa i u ovom tekstu u ću napomenuti da je Holandija 1. Februara 1953. doživjela prirodnu katastrofu, gdje su zbog nevremena i podizanja mora u jednoj noći u nekoliko sati popucali nasipi i za to vrijeme je više od 17 000 ljudi izgubilo živote i šteta u materijalnom dobru je bila ogromna.

Njihovo iskustvo ih je naučilo da postanu jako humanitarni, veliki stručnjaci za nasipe i uče se generacijama da imaju nadu i vjeru za budućnost!  

“Nada je jedna svjetiljka u tvom koja će ti danas pružiti podršku, a sutra snagu!”