Kada sam imala dvadeset godina i prvi put se udala, razvod je još uvijek bio tabu u mom okruženju. Prevladavala je tiha, tradicionalna slika: muškarac donosi novac, muškarac se brine o kući. Ako bi stvari krenule po zlu, uglavnom bi se krivila žena. To vrijeme je iza nas. Današnja žena je emancipirana. I to mijenja sve u načinu na koji gledamo na veze i razvode.
Više nam ne treba partner za krov nad glavom ili finansijsku sigurnost. Zarađujemo vlastiti novac. Sami donosimo svoje odluke. I to je upravo moć emancipacije: sloboda da sami odlučimo šta nam odgovara, a šta ne. U prošlosti ste možda ostali s nekim jer ste „morali“. Zbog novca, statusa ili onoga što bi komšije rekle. Danas ostajete s nekim jer to želite. I odlazite jer to želite. To ne olakšava razvod, ali ga čini pravednijim. Uklanja nužnost i ostavlja samo ljubav. Ako to više ne postoji, više nema razloga da ostajemo zbog straha ili zavisnosti.
Emancipacija nam, dakle, ne daje samo nezavisnost. Ona nam daje i odgovornost. Odgovornost da budemo iskreni. Prema drugoj osobi. A posebno prema sebi. Nakon mog razvoda, svjesno sam izabrala tišinu. Bez žurbe, bez nove veze koja bi popunila prazninu. Dala sam sebi vremena da otkrijem ko sam bez „mi“. U tom periodu postalo je jasno i šta više ne želim. Preciznim imenovanjem onoga što mi nije odgovaralo kod bivšeg partnera, znala sam i šta više neću tražiti u budućoj vezi.
Ali, nisam bila jedina koja je morala početi ispočetka. Moja kćerka iz prvog braka također se suočila s novom situacijom. Novi partner u mom životu također je značio novu dinamiku i za nju. To mi je bilo stresno.
Nikada joj nisam htjela dati osjećaj da mora birati. Između svog rođenog oca i mog novog muža. Između prošlosti i budućnosti. Trebalo nam je objema vremena da tugujemo, učimo i sredimo stvari. Najveća lekcija tokom tog vremena bila je da racionaliziram svoju situaciju. Da uzmem u obzir i razum i srce kada donosim odluke.
Nakon nekog vremena znala sam šta očekujem od nove veze. Za čim idem, a za čim ne. I nakon otprilike godinu i po dana od razvoda bila sam spremna za novi početak. Bila sam emocionalno spremna. Ne samo za novu ljubav već i da toj ljubavi dam mjesto u našoj porodici. Bez gubitka ikoga.
Kako se emocionalno oporaviti i nastaviti dalje nakon razvoda
Ispočetka zvuči tako jednostavno. Kao da samo okrenete prekidač i krenete dalje. Ali u stvarnosti, to uključuje istovremeno rušenje i izgradnju.
Dajte sebi vremena
Najveća zabluda je da morate brzo „preboljeti nekoga“. To nije potrebno. Dozvolite sebi period tišine. Bez nove veze, bez velikih odluka. Tokom tog vremena naučite šta vam nedostaje, šta vam ne nedostaje i, prije svega, ko ste bez druge osobe. Meni je to trajalo godinu i po dana. Za vas to može biti kraće ili duže. Nema vremenske linije.
Učinite prošlost predmetom diskusije, a ne definisanja
Ne možete izbrisati svog bivšeg. I ne morate. Ja sam naučila da svog bivšeg muža vidim kao jedno poglavlje u svojoj knjizi. Ne kao cijelu knjigu. Poštovanjem prema onome što je bilo dobro uspjela sam se osloboditi ljutnje. Tek tada sam mogla krenuti naprijed.
Ako imate djecu, poput moje kćerke, vaš novi život ne počinje samo s vama. I ona se trebaju naviknuti na novu dinamiku. Budite iskreni, ali nemojte ništa forsirati. Neka osjete da ne moraju birati. Između vas i novog partnera. Između prošlosti i sadašnjosti.
Otkrijte šta Vi želite
Razvod je također prilika. Prilika za izbor. Zamislite se. Koja prijateljstva vas hrane? Koji posao vas čini sretnim? Kako želite živjeti i voljeti? Znajući tačno šta više nisam željela u prethodnoj vezi, postalo mi je jasno šta sam tražila u sljedećoj vezi.
Počnite sa malim stvarima
Ponovni početak nije veliki skok. Uključuje male korake. Vaš vlastiti bankovni račun. Vaš vlastiti vikend-ritual. Novi hobi. I jednog dana ćete to primijetiti: izgradili ste život koji je vaš. Ne „naš“. Vaš.
Ponovni početak nakon razvoda nije kraj priče. To je početak novog poglavlja. S istim autorom, ali drugačijom radnjom. Pa, zašto biste ostali s nekim ko vam više ne odgovara? Idealan scenario je da se, kada ljubav završi, rastanete na zreo način. Bez drame. Bez neprijateljstva. I da, to se dešava sve češće.
Mnogi bivši partneri ostaju prijatelji. Ali je li to zaista moguće? Pravo prijateljstvo s nekim s kim ste nekada dijelili sve? Ako je veza bila zdrava, želite jedno drugom sve najbolje. Samo više niste zajedno. U praksi, raskid rijetko ide tako glatko. Postoji tuga. Ponekad i svađe.
Morate naučiti živjeti bez druge osobe, iako vam je ta osoba bila toliko poznata. Da li prijateljstvo funkcioniše zavisi od vaše istorije, vaših obrazaca i načina na koji gledate na život.
Ipak, vjerujem: moguće je. Iskreno prijateljstvo s bivšim je moguće. Godinama ste dijelili radosti i tuge. Poznajete porodicu, prijatelje i zamke jedno drugog. Činjenica da više niste partneri ne znači da morate izgubiti jedno drugo. Na taj način sam mogla gledati na svog bivšeg muža bez ljutnje. Naučila sam prihvatiti njegovo mjesto u svom životu. Ne kao partnera, već kao dio svoje istorije.
Više nisam bila ljuta na njega. Stekla sam poštovanje prema životu koji smo zajedno izgradili. Zbog godina, izbora i lekcija. I upravo je taj stav to omogućio. Omogućio je da ostanemo prijatelji nakon oluje. Ne uprkos prošlosti, već zahvaljujući poštovanju prema njoj.
Udaljavanje počinje otpuštanjem
Dajte jedni drugima vremena i prostora da se naviknete na život jedno bez drugog. Dugo ste bili povezani psihički i fizički. Ovo zapletanje zahtijeva period povlačenja. Tek tada možete jasno vidjeti ima li mjesta za nešto novo.
Prijateljstvo je očiglednije ako imate zajedničku osnovu. Iste prijatelje. Djecu i zajedničko roditeljstvo. Zajedničke interese. Ili jednostavno: kliknuli ste kao osobe, a ne kao supružnici. Dovoljno ste emocionalno zreli da ne ostanete u prošlosti.
Jednako je važno uzeti u obzir i slučajeve zlostavljanja, obmane ili laži, kao i situacije u kojima neko od bivših partnera još uvijek ima osjećanja. Pitajte se šta vas pokreće kada tražite kontakt: usamljenost ili želja da potajno saznate kako je druga osoba. Tada prijateljstvo donosi više štete nego koristi.
Ne postoji pravilnik. Nema fiksnog broja mjeseci koji „moraju“ proći. Zdravo je prvo se distancirati. Oplakivati ono što je bilo prije izgradnje nečeg novog. Biti iskren u vezi s granicama. U novoj vezi ne pokušavajte kopirati staru vezu. Dinamika se promijenila. Promijenili ste se. Radi se o pronalaženju novog, sigurnog puta. Onog na kojem možete nastaviti da se viđate bez otvaranja starih rana.
Možda to neće biti sedmični trenutak za kafu. Možda će to biti rođendanska poruka ili zajednički odlazak na mjuzikl za djecu. A ponekad preraste u blisko prijateljstvo u kojem se razumijete na dubljem nivou, upravo zato što se tako dobro poznajete.
Mojoj najstarijoj kćerki je rođendan u decembru. Na njenom rođendanu ćemo biti: njen otac, moj bivši muž, ja i moj sadašnji muž. Baš kao što smo se sastali na njenom vjenčanju prije deset godina. To vjenčanje je izgledalo kao sretan kraj jedne životne faze. Sada, na njenim rođendanima, to se čini kao novi početak. Početak prijateljske faze. Ne više kao porodica prošlosti, već kao porodica današnjice, pogotovo kada su tu i unuci.
Svaki razvod je drugačiji. Ne mogu govoriti u ime nekog drugog. Nijedan razvod nije lak i svako se mora suočiti sa svojim putem. Ali ono što može biti univerzalno za sve jeste ovo:
Čak i kada je bilo ružno i bolno, možemo se ohrabriti. Trebamo imati hrabrost da poštujemo sopstvene živote. I da poštujemo sve što dolazi uz to. Prošlost i sadašnjost. Tek tada ćemo napraviti mjesto i prostor za nove početke.
Sretna sam što živimo u vremenu emancipacije, u kojem posebno mi žene možemo birati za sebe, kako bismo usrećile i druge oko sebe. Novi početak je tada nešto što dolazi samo po sebi. Samo moramo biti strpljivi.
O Autoru
Vanja Beukelman Pavlović
Vanja Beukelman Pavlović je life i biznis coach i su-osnivačica Online Life Coaching Akademije ‘Ajna’, autorica knjiga “Život” i “Iluzija O Sebi”, “Holističko Roditeljstvo”, “Put Ka Obilju” i ‘Priručnik Za Life Coaching’. Više od 30 godina živi i radi u Rotterdamu, Holandiji. Vodila je motivacijski talk show “Priče za stolom” i dobila titulu Heroja Regije u Rotterdam-u, za njene inovativne ideje kao i pozitivan utjecaj koji je imao njen rad – poznata je po svojim projektima pričanja ličnih priča i bilježenja nematerijalne baštine. Stalna je stručna saradnica i kolumnistica www.sretnazena.com magazina. Majka je troje djece i baka dvoje unučadi. U BiH je stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. U Holandiji je stekla još dvije diplome: Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se bavi više od 15 godina. Od 2016. godine daje i časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj Akademiji.
KRATAK SAŽETAK
Toggle


