Postoji vrijeme u godini kada se život usporava, htjeli mi to ili ne. I ja to bukvalno osjetim svake godine. Dani postaju kraći. Lišće opada. Priroda prestaje rasti i počinje žetva. Nastala je jesen. Evo nas u prvoj sedmici jeseni koja ima svoju energiju, kao i svako godišnje doba. Ipak, energiju jeseni često zanemarujemo i zaboravljamo u našem „stalno aktivnom“ životu i društvu.
Jesenja energija nije energija započinjanja. To je energija žetve. Ono što sijemo, to i žanjemo. U januaru, odmah ulaskom u Novu godinu, postavili smo namjere. Kasnije smo u proljeće zasijali sjeme: nove projekte, nove navike, nove snove. Ljeti smo sve ovo zalijevali. Trudili smo se, čak i kada nismo bili direktno aktivni, a rezultati nisu bili direktno vidljivi.
Jesen je vrijeme da pogledamo šta je izraslo. Neke stvari su zrele. Možemo ih ubrati. Možda ćemo biti ponosni na njih. Neke stvari, opet, nisu izrasle. Jesen nas upita: „Koje plodove mogu ubrati?“
Pogledajte drveće. Ono odbacuje lišće. Ne zato što drvo odustaje od sljedećeg i daljeg procesa, već zato što dolazi zimsko vrijeme izdržavanja, koje košta previše energije. Tako funkcioniše i kod nas.
Jesenja energija poziva na ‘orezivanje’. Koje dogovore, koje zadatke moramo orezati? Koji odnosi, privatni ili poslovni, su odslužili svoje vrijeme? Šta možemo otpustiti? Otpuštanje u ovom slučaju nije neuspjeh. Otpuštanje u jesen je priprema za ono što dolazi.
Jesenja energija nas poziva da usporimo. Da izađemo iz glave i utonemo u svoje tijelo. Da kuhamo supu umjesto da se strogo držimo rokova i sastanaka. Jesen nas poziva da palimo svijeće umjesto da gledamo u ekrane. Trebamo da osjetimo: „Šta mi je ova godina donijela?“
Jesenja energija je i energija zahvalnosti. Ne za ono što dolazi, već za ono što je već tu, što smo do sada stvorili. Pripremimo tlo, jer jesen nije kraj. To je prelaz. Ako sada požnjemo uspjehe i puštamo neuspjehe, čistimo tlo. A čisto, plodno tlo nam je potrebno za novo sjeme u proljeće.
Zato ovih sedmica, ove jeseni, uberite ono što ste posijali. I pustite ono što vam više ne služi. Jesen je, u stvari, sezona puštanja i mudrosti. Ili, bolje reći, ona je učiteljica puštanja. Nije ovo neka velika filozofija. Pogledajte prirodu. Ništa se u jeseni ne bori protiv opadajućeg lišća.
U tradicionalnoj kineskoj medicini, jesen pripada elementu metala. Metal predstavlja: pravljenje razlika, pročišćavanje, prepoznavanje vrijednosti. Baš kao što zlatar odvaja zlato od pijeska. Duhovno pitanje jeseni je jednostavno:
„Šta je vrijedno, a šta je balast? Šta nosim sa sobom, a šta ostavljam?“
Jesen je i tanki veo između svjetova, duhovnog i fizičkog. U periodu oko Samhain-a/Noći vještica, 31. oktobra, mnoge drevne kulture vjeruju da je tada veo između fizičkog i duhovnog svijeta najtanji. Tako da je duhovna poruka jeseni: vrijeme je da se oda počast onome što je bilo. I da komuniciramo sa svojom mudrošću. Naši preci, naše starije ja, naša intuicija sada govore glasnije. Mi moramo samo da slušamo.
Jesen je simbolično ‘umiranje’ – da bi se ponovo rodilo. Bez jeseni nema proljeća. Bez puštanja nema novog rasta. Bez „smrti“ starog nema mjesta za „rođenje“ novog. Sve što umire hrani tlo za budućnost. Na primjer, posao koji smo odbili, ili dali otkaz. Neka ideja koja nije uspjela. Sve se to razgrađuje i postaje hrana za našu sljedeću sezonu, naše sljedeće planove i želje. Jesenja energija u nama nas poziva prema nama unutra. Da idemo iz glave u stomak. Iz trčanja u uzemljenje.
Rituali koji odgovaraju jesenjoj energiji su:
- Ritual zahvalnosti. Zapišite šta ste „postigli“ ove godine.
- Ritual otpuštanja. Zapišite šta otpuštate i spalite ili zakopajte list.
- Uzemljenje. Šetajte među lišćem, upalite svijeće, skuhajte supu, jedite mrkvu i bundeve.
Jesen nam šapuće: „Ne moraš sada ništa novo stvarati. Samo trebaš vidjeti ono što već postoji. Trebamo da se zahvalimo. Da odaberemo. I da vjerujemo da zima dolazi da nas napuni baterijama.“
Vjerujte procesu prirode, jer mi smo svi samo jedan dio nje. Mi smo baš kao i priroda. Nešto u nama umire upravo sada. (Neka ideja, neko mišljenje, neki postupak…) To umire ne da nas kazni, već da napravi mjesta za zimu. Jer u tami zime sjeme za proljeće počinje da raste.
Ja često koristim ovaj jesenji ritual, pa ga dijelim sa vama. Potrebni su nam papir, olovka, zdjela, svijeća, 2 lista ili papirića. Upalite svijeću. Udahnite 3 puta duboko. Napišite na list papira: „Ove godine sam ubrala:“
Zapišite 3–5 stvari na koje ste ponosni. Velike i male stvari. Lekcija. Klijent. Neka navika… Stavite ovaj list u zdjelu. Ovo je vaša „žetva“. Zahvalite se sebi.
Uzmite drugi list. Zapišite: „Ovo puštam da prođe za zimu:“ Zapišite šta vam crpi energiju. Strah, loša navika, odnos, nametnuta obaveza, limitirajuće uvjerenje… Držite list. Osjetite da vam to što ste napisali više ne treba služiti. Pocijepajte ga na pola. Spalite ga na sigurno u zdjeli. Ili ga zakopajte vani među lišće. Izgovorite naglas: „Puštam. Pravim mjesta.“
Onda zatvorite oči. Stavite ruku na srce. Izgovorite: „Dovoljno sam posijao-la. Dovoljno sam uradio-la. Sada mogu žnjeti i odmoriti se.“ Ugasite svijeću. Zatim popijte topli čaj.
Kratka jesenja meditacija:
Sjednite ili stanite. Zatvorite oči. Zamislite da ste drvo u jesen. Osjetite svoje korijenje duboko u zemlji. Stabilno. Oslonjeno. Pogledajte svoje grane. Pogledajte koji su listovi zlatni. To je vaša žetva. Pogledajte koji su listovi smeđi i uvenuli. Njih više ne treba držati. Udahnite… i sa svakim izdisajem pustite da padne jedan uvenuli list. Osjetite olakšanje. Drvo postaje lakše.
Recite sebi: „Oslobađam se onoga što mi više ne služi. Zahvalan sam na onome što me hranilo. Vjerujem zimi da će me napuniti energijom.“
Ostanite ovako još 3 udaha. Polako otvorite oči. Uživajte u energiji jeseni.
O Autoru
