Poznajete li ovaj osjećaj? Toliko ste naporno radili na sebi, napredovali, vodili korisne razgovore, doživjeli prekrasan osobni rast! A onda, odjednom, čini se da se vraćate nekoliko stepenica nazad. Meni se to upravo desilo proteklih nekoliko mjeseci. Zbog gužve koja je neočekivano došla u moj život, nekih nepredviđenih problema i nemogućnosti kontrole.
Bilo mi je jako zbunjujuće i zastrašujuće, ali sada, kada sam opet u svojoj koži, mogu sa sigurnošću reći – to je potpuno normalno! To sve pripada životu, pa i onda kada mislimo da smo dosegli neki nivo osobnog rasta, a onda vidimo da ima još puno toga što se treba uraditi na osobnom polju.
Osobni rast je poput putovanja uspona i padova. Jako rijetko je život prava linija prema gore. Život je više poput vožnje toboganom s vrhovima i dolinama, a ponekad se čini kao da se vraćamo starim navikama ili negativnim obrascima razmišljanja. Ja sam to iskusila, i ne brinite – ovo je normalan dio procesa. Napredak često znači napraviti tri koraka naprijed, a zatim jedan ili dva koraka unatrag.
Mnogi se ljudi osjećaju baš kao što sam se i ja osjećala zadnjih skoro pola godine. Ovakav osjećaj i situacija nisu značili da nisam uspijevala. Naprotiv, to je značilo da izazivam sebe da rastem i razvijam se i dalje. Zato želim ovim tekstom potaknuti vas da razmislite o svom putovanju i pružiti vam nekoliko savjeta kako se ne biste prepali kao ja i kako biste ponovno nastavili svoj rast.
Ova pitanja su meni pomogla, pa se nadam da će i vama pomoći da razmislite o svom putovanju:
Kako ste se vratili na pravi put?
Gdje ste pronašli hrabrost da ne odustanete?
Kako znate da ste dovoljno jaki i hrabri da se vratite na pravi put?
Čega se možete sjetiti i upotrijebiti iz razgovora koje ste vodili s trenerom ili mentorom?
Koje druge kvalitete i snagu imate koje vam mogu pomoći?
Koje su najvažnije stvari koje želite nastaviti raditi?
Što trebate raditi puno i često kako biste se osigurali od promjene?
Moram priznati da sam ja bila poprilično u čudu kada sam osjetila da se vraćam par koraka unazad. Bila sam prije svega ljuta na sebe. Nisam mogla otkriti što je razlog. Ustajala sam s istim osjećajem utrnutosti i tako završavala dan. ‘Tjerala’ sam samu sebe da svako jutro dan počinjem sa zahvalnošću i isto tako završavam dan. Ali, bilo je teško. Nekako sam, po automatskom pilotu, bila dosljedna tom svom minimalnom ritualu.
No, onda mi je odjednom došao nekakav olakšavajući osjećaj. Ljubav i poštovanje prema sebi i mojim ulaganjima pomogli su mi da shvatim da su neuspjesi i loš osjećaj normalni. Dopustila sam sebi biti čovjek, odnosno žena.
Kao Life Coach, svjesna sam da svatko može doživjeti povremene izazove i neuspjehe, čak i najuspješniji ljudi. Okrenula sam se sebi i shvatila da mi je ovo sljedeća prilika za učenje i rast. Ma koliko bila iskusna, osviještena, pa i Life Coach koji pomaže drugima, to ne znači da sam gotova u svojim procesima. Shvatila sam da osobni rast također uključuje pokušaje i padove, bez obzira na iskustva. Prestala sam kriviti sebe i podvrgavati se negativnom samogovoru.
Odjednom sam to stanje i osjećaj vidjela kao privremeno, a ne kao neuspjeh. Bolje rečeno, sada sam sretna što sam se tako osjećala jer sam opet zakoračila stepenicu više. A najviše me raduje spoznaja da našem osobnom rastu nema kraja.
Najljepši poklon koji sebi možemo dati je naš osobni rast. Za to nikada nismo stari. Štoviše, mislim da nas otvorenost prema osobnom razvoju samo još podmlađuje. Ljubav prema sebi je definitivno kidanje granica za osobni razvoj! Razmislite o svom putu rasta. Odvojite vrijeme da se osvrnete na to koliko ste daleko došli. Podsjetite se na prepreke koje ste prevladali. To će vam pomoći da se motivirate i shvatite da ste sposobni za velike stvari.
Razbijte svoje ciljeve na manje korake. Ponekad se osobni rast može činiti zastrašujućim ako pokušavate postići previše odjednom. Razbijte ciljeve na male, ostvarive korake i put pred vama bit će manje zahtjevan.
Potražite podršku. Razgovarajte s prijateljima, nađite mentora. Oni vas mogu ohrabriti i ponuditi perspektivu. Ili rezervirajte konzultacije, “pregled” sa svojim trenerom. Može vam se činiti da je ovo usamljen proces, ali niste sami.
Život je stalno iskustvo učenja. Iskoristite neuspjehe kao priliku da otkrijete više o sebi i rastete. Ostanite otvoreni za nove uvide i mogućnosti. Zapamtite da je osobni rast putovanje, a ne odredište. Potrebno je vrijeme za rast, procvat, transformaciju.
Ono što sam ja iz svog iskustva naučila je: budite strpljivi sa sobom i nastavite vjerovati u vlastiti potencijal. Slavite svoje uspjehe. Ništa ne djeluje tako dobro kao umnožavanje uspjeha kroz slavljenje vlastitih postignuća. Ne morate za to praviti fešte – dovoljno je počastiti se šoljicom čaja ili večernjim gledanjem Netflixa. I to je slavlje! Možete ga učiniti sami ili s drugima. Važno je da to učinite.
Osjećaj da se ide unazad samo je privremena prepreka na putu osobnog rasta. To je dio procesa i čini nas jačima. Zato je moj savjet – ne bojte se, prihvatite sve. Gledajte na svako svoje iskustvo kao na priliku da naučite još više o sebi i učite iz njih.
Možemo nastaviti svoje puteve, jer svi smo mi autori i junaci vlastite priče. I svako poglavlje, uključujući i neuspjehe, čini našu priču jedinstvenom i uvjerljivom. Ja nastavljam rasti, nastavljam sjati, vjerovati u sebe… i nastavljam slaviti svoje uspjehe!
O Autoru
