U svijetu gdje su ekrani stalno osvijetljeni i digitalni podražaji nas okružuju, umjetnost roditeljstva se brzo mijenja. Roditeljstvo u digitalnom dobu: uravnoteženje i vođenje istražuje složene uloge roditelja i staratelja koji se ne snalaze uvijek između prednosti i zamki tehnologije.
Iskreno rečeno, i ja se u ovome puno obrazujem i istražujem kako možemo podržati djecu na njihovom digitalnom putu otkrivanja, istovremeno balansirajući povezanost i zdrave granice. Davati samo zabrane nije nikakva opcija. Potrebno je da zajedno istražimo tajne ovog modernog roditeljstva i otkrijemo kako pomoći našoj djeci da napreduju u vremenu punom mogućnosti.
U našem sve digitalnijem svijetu djeca su izložena tehnologiji od ranog doba. Ovaj eksponencijalni rast digitalnih podražaja direktno utiče na razvoj djetetovog mozga. S jedne strane, digitalni alati nude jedinstvene mogućnosti za obrazovanje i kreativnost. S druge strane, postoji rizik od prevelike stimulacije i poremećaja društvenih vještina.
Važno je da roditelji i edukatori aktivno učestvuju u vođenju djece kroz njihova digitalna iskustva. Redovne pauze i trenuci bez ekrana doprinose zdravoj ravnoteži. Učeći djecu da budu kritična prema tehnologiji, mogu uživati u njenim prednostima uz minimiziranje negativnih posljedica. I ovdje moram reći da roditelji ovo ne mogu prepustiti školama i misliti: „Ah, bili su cijeli dan u školi, sada mogu uz telefon i internet.“ Ne. Roditelji su ti koji postavljaju granice.
U svijetu gdje su tableti i pametni telefoni jednako česti kao ‘igračke’, veoma je važno razviti zdrave navike vezane za korištenje ekrana. Roditelji mogu pružiti sigurnost postavljanjem jasnih smjernica, gdje su i fleksibilnost i struktura jednako važne. Ravnoteža između digitalnih i nedigitalnih aktivnosti pomaže djeci da iskoriste prednosti tehnologije bez njenih nedostataka.
Kada su moja djeca bila mala, morala sam im ograničavati gledanje TV-a i korištenje video igrica. Kod moje kćerke danas vidim mnogo veći izazov, jer je djeci sve dostupno na puno lakši način. Posmatram kako moja kćerka odgaja svoju djecu, ne samo ograničavanjem, već prije svega vođenjem svoje djece na njihovom digitalnom putovanju otkrivanja. Tako ona i zet, kao roditelji, doprinose zdravijem načinu korištenja tehnologije. Važno je i kako oni zajedno sa djecom istražuju digitalni svijet i odgovaraju na njihova pitanja, ali istovremeno podstiču dječiju znatiželju na siguran i odgovoran način.
Za mene je roditeljstvo uvijek bilo umjetnost, ali umjetnost roditeljstva u današnje vrijeme podignuta je na još viši nivo. Roditelji moraju zakoračiti u delikatni ples tehnologije i tradicije. Privlačni, šareni ekrani mogu zasjeniti tradicionalnu igru. Međutim, ovaj novi digitalni svijet također nudi prilike za inovativne oblike igre, gdje se kreativnost i stare vrijednosti mogu spojiti. Pronalaženje ravnoteže je ključ uspjeha.
Igre u pokretu, gdje se lako može kombinovati razgledanje sa aplikacijom za potragu za blagom koja otkriva historijska mjesta i lokalne priče, predstavljaju jedan od primjera takve ravnoteže. Tradicionalne društvene igre danas su dostupne i u digitalnom obliku, sa interaktivnim elementima koji održavaju igru zanimljivom. Na primjer, virtuelno istraživanje prirode može se koristiti kako bi djeca dobila blag, ali avanturistički pogled na prirodu, uz istovremeno podsticanje boravka u stvarnom prirodnom okruženju.
Još jedan način za postizanje ravnoteže jeste kreiranje strukturiranog dnevnog rasporeda u kojem se vrijeme provedeno pred ekranom i praktične aktivnosti međusobno nadopunjuju. Uz takve inovacije i planove roditelji ne samo da mogu usmjeriti svoju djecu na pravi način, već ih mogu upoznati i sa beskrajnim mogućnostima koje digitalno doba nudi. To je potraga za harmonijom, gdje se stari i novi svijet spajaju kao izvor učenja i zabave.
I za mene je digitalno obrazovanje nešto novo, ali ono što učim i uočavam jeste da zdravo digitalno obrazovanje počinje dijalogom. Redovno razgovarajte sa svojom djecom o njihovim digitalnim iskustvima i zajedno postavite jasna pravila. Podstičite pozitivne online interakcije i pomozite im da razviju otpornost na negativnost. Osim toga, pobrinite se da uvijek postoji prostor za offline trenutke, bez dominacije tehnologije.
U ovom fascinantnom digitalnom dobu ravnoteža i smjernice su izuzetno važne. Nikada ne smijemo zaboraviti da smjernice ostaju naše igle kompasa. Od svijeta interneta ne treba bježati, naprotiv, potrebno je obrazovati se, jer je svijet interneta pun obećanja i izazova, u kojem tehnologija ne samo da širi vidike već i postavlja nova pitanja.
Nastavimo učiti, razmišljati i, iznad svega, zajedno koračati kroz ovo digitalno putovanje. Na taj način oblikujemo budućnost u kojoj i djeca i roditelji napreduju, ukorijenjeni u mudrosti i osjećaju pripadnosti. Odgajamo i odrastamo u svijetu za koji ne znamo da li će, zbog rapidnog tehnološkog napretka, vještačke inteligencije, kao i klimatskih promjena, i dalje biti onakav kakav poznajemo za 50 godina.
Svijet u kojem živimo se mijenja, a prije nekoliko godina iskusili smo kako je pandemija uticala na mnoge naše sigurnosti, poput posla, doma, planova, destinacija za odmor, zdravlja i brige o sebi. Ovo je bilo vrijeme koje je izazivalo strah i brigu, i kod roditelja i kod djece.
Moje dvoje mlađe djece su na početku svog zrelog života. Ali, kada slušamo vijesti, čini se da vrijeme u kojem živimo ne pruža baš neku ružičastu perspektivu. Čak se i moja unuka od 10 godina bavi pitanjima vremena u kojem živimo.
Za mene je ovo pitanje poseban izazov i posvetila sam mu se potpuno. Kao odrasloj osobi, već je teško nositi se s neizvjesnim vremenima, bilo da se radi o ličnim okolnostima, klimatskoj krizi, tehnološkom razvoju ili temama konflikata u svijetu. Ali, kako usmjeravati i odgajati djecu svjesno u ovom modernom dobu promjena? Sa mališanima je, hajde da kažem, malo lakše. Sa njima ne moramo dijeliti mnogo informacija. Često se brzo naviknu na novu situaciju. Sa adolescentima možemo otvorenije razgovarati – djeci je potrebna istina.
Trebamo imati na umu da nesvjesno prenosimo djeci strahove i emocije — brige, frustracije i napetosti, na primjer vezane za finansije i voljene osobe. Što je dijete osjetljivije, to više primjećuje kako se mi osjećamo. Zato je važno biti iskren o vlastitim razmišljanjima i potencijalnim opasnostima, ali i izraziti povjerenje da će se stvari ponovo posložiti, te predočiti djeci i potencijalne pozitivne strane i prilike koje su im na raspolaganju. Iz mog iskustva, najbolje je biti iskren prema djeci i svaku situaciju im objasniti jezikom koji razumiju, zavisno od uzrasta.
Kako sam već napisala, moje dvoje mlađe djece je na samom početku odraslog života. Po završetku studija kreću u svijet odgovornosti i ozbiljnosti koja nije samo u njihovim rukama. Njihove karijere i snovi umnogome zavise od svjetske situacije i svih dešavanja.
Ipak, uspijevaju. Žive i rade svoje strasti. Žive odgovorno, ali sa dozom ležernosti. Oduvijek smo ih učili da i najgore stvari imaju pozitivnu stranu. Da sve što mogu promijeniti — mijenjaju, a ono što ne mogu promijeniti — moraju pustiti. Sve troje moje djece, na moju veliku radost, ne žele uloge žrtava vremena, nego su izabrali puteve ličnih izbora u kojima su pronašli svoju kreativnost. Upravo ta kreativnost balansira sve loše što se dešava oko nas, a istovremeno ih štiti od stresa i psihičkih problema.
Dok ovo pišem, pada mi na pamet da su u historiji najveća umjetnička djela često nastajala u teškim vremenima. Dakle, jednostavna formula je: učite djecu da ne budu žrtve vremena u kojem žive, nego da otkrivaju svoje kreativne sposobnosti i talente i stvaraju umjetnost od svojih života. Možda je tada život još ljepši.
U svijetu gdje je budućnost neizvjesna, moramo se vraćati u sadašnjost. Mindfulness je svjesni fokus, bez osuđivanja, sa puno pažnje za ovaj trenutak. Naša patnja, anksioznost i stres često su uzrokovani brigom o prošlosti ili budućnosti, umjesto da živimo u sadašnjem trenutku.
Najviše patimo od patnje koje se bojimo, a taj strah uvijek leži u budućnosti. Trebamo prestati da se odupiremo stvarnosti ovog trenutka. U ovim nesigurnim vremenima, mi kao čovječanstvo suočavamo se sa stvarima koje pojedinačno ne možemo promijeniti. Primijetila sam da mnoge roditelje najviše plaši taj osjećaj nedostatka kontrole.
Ali, kao roditelji možemo transformisati svoj strah tako što ćemo se prepustiti sadašnjem trenutku, pokazujući saosjećanje prema sebi, članovima naše porodice i svim živim bićima na Zemlji. Tako možemo odgajati svoju djecu hladne glave, sa toplinom u srcu i ciljanim akcijama zasnovanim na našim vrijednostima.
O Autoru
