Medij (medijum) je osoba koja ima dar posredovanja između umrlih i živih – može komunicirati s njima, vidjeti ‘duhove’, entitete, duhovne vodiče i anđele. To posredovanje zove se kanaliziranje, jer kroz poseban duhovni kanal teku poruke između dva svijeta – onog kojeg vidimo očima i onog kojeg osjećamo i vidimo ‘unutarnjim’ okom. Mediji se rađaju s tim darom i uče kako upravljati njime, a često puta taj dar i nasljeđuju.
“Kako je to biti medij? Da li je to kao u serijama ili filmovima?”
“Viđaš li stvarno duhove, umrle i anđele stalno oko sebe? Zar te nije strah?“
To su samo neka od pitanja koja često čujem kada ljudima spomenem da „vidim“ duhovni svijet. Ja sam svoj dar otkrila jako rano, vjerojatno zato što je i moja majka imala isti dar. Nije me bilo strah govoriti o tome što osjećam ili vidim, iako se moja pokojna majka nije bavila duhovnim radom – bila je jako intuitivna i dobro je osjećala energije oko sebe. Zato me je mogla razumjeti.
Ono što je zanimljivo jest da i moj sin ima isti dar. Često u šetnjama primijetimo koja kuća ili kip ima duhove. Znam da zvuči bizarno, ali nama je to čak i zabavno – prvo ih vidimo, a onda ja te duhove pošaljem u svjetlo, na preobražaj. Osim gledanja, imam i dar da ih odvedem u svjetlo. Moj sin nije zainteresiran da se bavi time – on živi svoj život i razgovara sa mnom o tome samo kada želi.
Moram vam reći vam da kada se rodite s darom medija, ono što vidite postane sasvim ‘normalno’. Ne viđate baš na svakom koraku duhovna bića, nego samo u posebnim situacijama ili kad odlučite povezati se s njima. Taj duhovni dar komunikacije s drugim svijetom dio je intuicije, svojevrsne vidovitosti i empatije. Može se razvijati ili zanemariti, kao i svaki drugi talent s kojim se rađamo.
U jednoj mjeri svi mi nešto osjećamo ili vidimo, samo je pitanje što ćemo s tim. Zato je važno raditi na sebi, proširivati svijest, umirivati ego i uzemljavati se kako bismo mogli biti korisni sebi i drugima.
Kako zapravo izgleda „vidjeti“ duhovni svijet? Moram priznati da mi nije lako pisati o ovoj temi i da se dosta cenzuriram dok pišem, jer zvuči pomalo čudno. Ali, uvjeravam vas da sam osoba koja čvrsto stoji na zemlji i vjeruje i u sasvim obične i životne stvari. Nakon ovih par crtica o sebi, podijelit ću i neka iskustva kako to izgleda u praksi.
Duhovni svijet vidim ga kroz osjećaj jake prisutnosti i vrlo brzo se mogu povezati s tom prisutnosti – komuniciram na mentalnoj i duhovnoj razini, vidim unutarnjim okom osobnost te prisutnosti, njezine namjere i energiju. Mogu joj prići i zamoliti ju da se makne ili učini nešto pozitivno. Bilo da su energije pozitivne ili negativne, uvijek ih šaljem u svjetlo ako su povezane s duhovima.
Ljudi mi često dolaze jer nisu preboljeli odlazak dragih osoba i žele s njima popričati. Tada radim kanaliziranje poruka – pozovem duh osobe iz svjetla i pitam želi li razgovarati. Gotovo uvijek se dogodi komunikacija. Iako sam potpuno prisebna dok to radim, ne padam u trans, ali poslije se ne sjećam sadržaja koji sam prenosila. Zato uvijek kažem:
„Molim vas, zapišite si ili snimite ono što vam govorim, jer ja se poslije toga više ne sjećam.“
Ljudi mi često kažu da sam im doslovce prenijela energiju preminulih – njihove riječi, fraze, geste. Volim to raditi jer je vrlo ljekovito za ljude koji me traže. Riješe mnoge dileme, pomire se s onima kojih više nema, a dobiju i mnoge uvide u situacije koje su ih mučile.
Sjećam se jedne divne klijentice koja je jako tugovala za preminulim bratom. Često ga je sanjala, osjećala njegov miris u kući, stalno joj je bio u mislima. Prvo me zamolila da joj otvorim tarot za njega, jer nije ni znala da ga mogu pozvati i razgovarati s njim. Osjećala sam da to nije dovoljno, pa sam joj rekla:
„Draga moja, on je tu i želi ti nešto reći.“
Rasplakala se i rekla: „Adela, mislila sam da ludim. Osjećala sam to, ali nisam znala kako da vas pitam.“
Tražila sam od nje osnovne podatke – ime, datum rođenja, datum smrti – jer su to važne informacije kad radite s duhovima. Bez toga ne komuniciram, jer je duhovni svijet šarolik i morate znati s kim pričate. „Otišla“ sam tada do Svjetla – mjesta na kojem se povezujem sa svojim anđelima, duhovima, vodičima i božanskim energijama. Vrlo brzo smo se povezali. Ona mu je postavljala pitanja, a on joj je odgovarao kroz mene. Ja sam osjetila njegovu energiju, karakter, osjećaje, a ona je čula odgovore. Kada je sve pitala, ja sam ga vratila u Svjetlo i „vratila“ se natrag k njoj. Bila je ganuta i rekla:
„Vratili ste mi mog brata na trenutak. Pričao je sa mnom baš kao i kad je bio živ.“
Bilo mi je jako drago da joj je to pomoglo. Drugi slučaj bio je još dublji. Klijentica čija je majka umrla, ostavivši je u osjećaju velike krivnje. Došla je k meni na edukaciju „Životni Transformacijski Principi“, gdje podučavam kako oprostiti sebi, drugima i kako vratiti samopouzdanje. Bilo joj je jako teško, često je plakala. Pitala me za individualni tretman i ispričala koliko ju je majka ponižavala i zlostavljala. Predložila sam joj da „pozovemo“ majku i razgovara s njom. Iako joj je bilo teško, pristala je.
Nikada neću zaboraviti tu energiju. Majka je došla toliko bijesna i neugodna da sam osjetila veliku nervozu u tijelu – sjećam se gađenja i ljutnje. Klijentica mi je kasnije rekla da sam cijelo vrijeme imala okrenutu glavu, isto kao i njezina majka dok je bila živa. Borba je trajala dok klijentica nije pitala:
„Zašto si me toliko mrzila, majko? Nikad ti nisam bila dobra. Za mrve ljubavi sam sve radila za tebe, a ti si sve uzimala. Kad si umrla, ostala sam sama.“
Na to je majka potpuno promijenila energiju. Rekla je:
„Nisam te nikada mrzila. Samo sam te htjela zaštititi, tako je i moj otac meni radio. Ako nekoga voliš, moraš biti strog prema njemu.“
Klijentica je uzvratila: „Ne, mama, to je pakao. Ljudima treba pokazati ljubav, a ne ih kažnjavati.“
Nakon nekog vremena, majka je počela slati veliku količinu ljubavi prema kćeri. Kad se ta ljubav ustalila, majka je dala znak da odlazi u Svjetlo, i ja sam je vratila. Kćer je bila u nekom neobičnom miru i zamolila me za kavu. Skuhala sam joj kavu, a kad je sve sleglo, zagrlila me i rekla:
„Hvala ti. Pao mi je kamen sa srca, mogu napokon početi živjeti.“
Nasmiješila sam se i rekla: „Živi.“
Ima još primjera, ali o njima nekom drugom prilikom, možda u knjizi koju pišem o svojim paranormalnim iskustvima – u formi romana s kratkim pričama. Vjerujem da će takvi sadržaji pomoći nekome da se otvori i oslobodi. Iako jako volim raditi kanaliziranje, tretman traje do maksimalno pola sata – to je vrijeme koje fizički mogu podnijeti, jer nakon toga trebam vremena da se vratim u svoje tijelo i svakodnevni život. Lijepi dio kanaliziranja su dojmovi nakon „razgovora“ – mir koji vidim na licima, radost kada shvate da njihovi voljeni nisu zauvijek otišli, kao i nada da život poslije života ipak postoji.
Teško je dočarati kako to izgleda u stvarnosti jer su sve to dojmovi, slike i osjećaji koji su toliko stvarni da imam tu čast biti dio nečijih života, barem na tren. Iako se sadržaja ne sjećam nakon završetka, dojmovi ostaju u meni. Komuniciranje s anđelima i duhovnim vodičima je malo drugačije, jer je energija jača, svjetlija i konkretnija.
Kako zapravo izgleda ta komunikacija? Morat ću vas možda i razočarati – to nije ‘grom s neba’, ‘gorući grm’ ili trenutak poput Superman-a.
Anđeli su službujući duhovi koji su ovdje da pomažu ljudima. Svaki čovjek ima svog anđela čuvara, a svakodnevna komunikacija s anđelima može biti jednostavna – kroz meditaciju, kratku molitvu ili pjesmu. Anđeli nam često govore kroz simbole i brojeve jer nas jako vole.
Kada se radi iscjeljivanje i direktno komuniciranje s anđelima, ili kada želimo čuti njihove poruke u posebnim situacijama, medij se povezuje s njima. Medij tada pita za ime, svrhu, hijerarhiju i direktnu poruku anđela. Da bi se to postiglo, medij se prvo povezuje s energijom osobe koja traži poruku, a zatim i s njenim anđelom ili duhovnim vodičem. Proces je sličan kao kod kanaliziranja poruka od preminulih osoba.
Važno je znati da anđeoske poruke nisu proricanje sudbine. One imaju svrhu usmjeravanja i iscjeljivanja, vodstva prema svrsi duše i pružanja podrške onome ko to traži. Njihova uloga je iscjeljivanje, usmjeravanje i pomaganje. Zato je s njima često lakše komunicirati i ljudima koji nisu mediji, pa mnogi misle da mogu „naučiti“ kako biti medij.
Biti medij je dar od rođenja, ali komunicirati s anđelima kroz simbole je dar koji nam Božansko daje kako bismo se lakše snašli i ne izgubili u ovom svijetu.
O Autoru
