Kao i svako ljeto i ovo sam provela na meni najljepšem mjestu na svijetu. U tišini, među maslinama, s pogledom na svjetlucavi Split. Provodila sam večeri tako zadubljena negdje u moje misli i osjećanja. Promatram i razmišljam o ljudima koje vidim oko sebe, o životu u dvije / tri zemlje sa kojima sam genetski i emocionalno povezana.
Vidim velike razlike, ali istovremeno i velike sličnosti. Po jednoj strani smo stvarno svi isti i imamo svi iste želje. Ipak, jedni po mojoj opservaciji žive zadovoljnije, drugi manje zadovoljni.
61. godina mi je. Predivna životna dob! Kako sretno starim, uzimam sve više vremena da se udubljujem unutar sebe, pa sve više shvatam da smo mi kao ljudi jedinstveno sposobni razviti vođstvo nad vlastitim životima, a u isto vrijeme, također smo u stanju da sebi ne dozvolimo da živimo kao bismo htjeli. Vidim oko sebe mnogo ljudi koji su nezadovoljni životom koji vode. Uglavnom se mnogo žale i osuđuju i brzo upadaju u ulogu žrtve.
Moram konstatirati da ovi ljudi žive iz svoje glave i misle da moraju živjeti ‘kako treba’ ili kako (misle) drugi očekuju od njih. Misle da imaju mali ili nikakav utjecaj na njihove živote i nisu u kontaktu sa svojim stvarnim potrebama i željama. To im otežava donošenje odluka i na kraju se ne osjećaju energično i srećno. Štaviše, potpuno su blokirani od bilo kakvog rasta.
Izjave ljudi sa ‘mentalitetom žrtve’:
Za sve je on kriv!
Samo da je drugačije…
Zapravo bih trebao…
Zašto mi se to uvijek dešava?
Svi se mi s vremena na vrijeme možda nađemo u toj ulozi ‘žrtve’. Na kraju krajeva, u odgoju nas nisu drugačije učili. Naučeni smo da se moramo prilagoditi željama svih vrsta situacija i ljudi oko nas. Većina ljudi oko nas jednostavno živi u strahu. Strah od odbacivanja, strah od neuspjeha, strah da ne budemo viđeni, itd. Nesvjesni toga, vođeni smo svojim strahovima, pa je tako lako završiti u ulozi žrtve, a da toga nismo ni svjesni…
Dobra vijest je da smo zapravo samo žrtve, jer dopuštamo da se to dogodi. Mi smo svi isti i možemo napraviti izbor između toga da budemo žrtva
i da budemo vođa svog života. Svi zaista mogu da biraju između toga da budu žrtve ili da žive svoj život. Svi mi možemo birati koga ćemo staviti za volan: sljedbenika ili vođu.
Sljedbenik je za volanom kada radimo stvari nesvjesno i na autopilotu i tada često slijedimo naše ustaljene automatske obrasce. Kada ste vođa svog života, preuzimate odgovornost. Oslanjate se na vlastite snage, rješenja i mogućnosti. Vidite prilike i usuđujete se pogriješiti. Živeći svjesnije, pokrećete se i izlazite iz svoje zone komfora. Ovo mijenja vašu situaciju. Ne morate više nikoga čekati, jer to je ipak vaš život.
Lideri razumiju da moraju promijeniti sebe prije nego što se bilo šta u njihovom životu promijeni. Tako stvaraju vlastiti uspjeh i sreću. Svi smo vrijedni toga!
Je li ovo uzbudljivo?
Naravno!
Da li je uvijek lako?
Nije, definitivno nije!
Za liderstvo svog života i uspjeh je potreban trud, ali nagrada je vrijedna toga. Tako sam iz večeri u večer razmišljala dok sam u daljini posmatrala osvijetljeni Split, a iznad mene zvjezdano nebo na kome se jasno vidjela Mliječna staza. U tim momentima mi se samo jedna poruka ponavljala u mojim mislima.
Zapamtite svi smo dostojni da živimo svoje živote.
Svi i smo jedinstvene osobe sa jedinstvenim, lijepim kvalitetama.
Budimo ponosni na to i cijenimo to!
Vodimo svoje živote sa zdravom dozom hrabrosti i ljubavi!
Živimo svoj život za sebe , ne za druge.
Život je dar.
U većini slučajeva dar rođen iz čina ljubavi.
Bez obzira da li ste ovo sami odabrali ili ne, to ću ostaviti otvorenim.
Ali i bez obzira kako na to gledate, ovdje na zemlji smo svi trenutno,
tako da to morao maksimalno iskoristiti.
O Autoru
