Mudrost Univerzuma: sve se dešava s razlogom

Koliko god nam ovo nevjerovatno zvučalo, ipak je tačno. Trebalo mi je vremena, ali sam se u ovo uvjerila. Svakodnevno dobivam moje porcije, ili bolje rečeno poklone i skrivene mogućnosti. Mi svi i vjerujemo da sve lijepo što nam se desi zaista jeste naša zasluga. Ali, što kada nam se ružne stvari dešavaju?

Tada automatski dajemo krivnju drugima i mislimo kako je svijet pun zločestih ljudi. Smatramo se žrtvom i ne vidimo sebe više kao jaku osobu, nego kao bolesnu i slomljenu i na kraju, dajemo krivicu životu koji nas je zadesio.

Da mi je neko prije dvadeset godina rekao da sve što se meni dešava ima svoj razlog, rekla bih mu da ne budali. Pogotovo onda kada su mi se dešavale bolne stvari. Svima nam se dešavaju momenti za koje možda i možemo da vjerujemo da imaju svoj razlog, ali ipak za bolest, smrt, razvod i usamljenost ne možemo baš da nađemo razlog.

Ne smijemo zaboraviti da sve sto nam se dešava nema samo jednu stranu. Stvarno se sve mijenja kada tako počnemo da posmatramo stvari! Svi imamo snove i tako pokušavamo da režiramo svoj sopstveni život. Tako sam i ja maštala i radila na ostvarivanju svojih želja. Dok sam bila u Bosni, imala sam muža, dijete, kuću, posao, lijepu familiju. I onda se sve raspršilo.

Došla sam u Holandiju, ponovo se udala, bila sam uporna, poslovna, vodila svoju trgovinu. Bila sam sretna. Sve mi je bilo blizu, sve je štimalo i onda mi se otvorila rana na nozi koju sam nosila pet godina. Izgledalo mi je kao da me neko, ili nešto kažnjava, ili iskušava. Osjećala sam se žrtvom. Bila sam emocionalna i ljuta.

I onda mi se odjedanput pokazala druga strana ovoga što mi se dešavalo. To je bio novi početak mog duhovnog putovanja. Odjednom sam znala zašto su mi se dešavale ove stvari. U oba slučaja sam dostigla jednu tačku u svom životu. ali nisam sama sa sobom bila jasna. Ponekad sam bježala u posao i obaveze, da ne mislim i suočavam se sa realnošću. Ponekad mi je tijelo slalo signale, a ja sam ih ignorisala. Ponekad mi je situacija upućivala na promjene, a ja sam i to ignorisala. Ignorisala sam neki glas u meni i potiskivala dublje stvari koje su se ticale samo mene.

Koliko god sam bila zadovoljna i uspješna, još uvijek sam se bojala raznih stvari: komfrontacija, loših vijesti, bolesti, razvoda, letenja… Kada danas gledam na te loše stvari koje su mi se desile, kao razvod i bolest, vidim da su bile u biti moji pokloni.

Učim se svaki dan iznova da ne treba ničega da se bojim. Kada sam se naučila da svaki loš momenat ima i onu drugu dobru stranu, kao da mi je spao ogroman teret sa leđa. Osjetila sam slobodu i mir. Naučila sam da ako živim život bojeći se svega, to znaci biti živ, a živjeti kao mrtav.

Kroz to saznanje jednostavno mi se nešto prelomilo i kroz cijelu mene prošla misao i odluka da ću radije da živim i da se ne opterećujem koliko mi je suđeno i na koji način mi je dato. Odlučila sam da se naučim da živim bez straha!

Radeći već više od deset godina sa klijentima, uočila sam da svi mi imamo svoje poklone i lekcije. Sve što nam se dešava ima svoje razloge u toj mjeri da nas upute na neka bitna poglavlja našega života. Da nas osvijeste i učine nas na kraju krajeva sretnima.

Sve što nam se dešava ima svoj razlog jer prije svega moramo sebe potpuno akceptirati, jer mi nismo niko drugi nego mi. Zatim moramo naći ili kreirati svoje mjesto pod ovom kapom nebeskom. Mjesto gdje će se sve kockice posložiti.

Moramo se oslobodimo strahova i doživjeti slobodu duha, da bismo mogli da otkrijemo svoje talente, jer svatko od nas je jedan novi izvor. Kada napravimo put našem talentu vidimo koliko je život može biti lijepa igra i na taj način otkrivamo šta je naša misija u ovom životu.

Pročitajte i Kako otkriti šta je naša životna misija

Znači, život moramo živjeti ne da sliježemo ramena i mislimo kako nas je život snašao, nego probati otkriti značenje onoga što nam se dešava. Ne trebamo da brinemo, za sve ružno što nam se desi probajmo pogledati onu drugu stranu. Univerzum je pun poklona, mi ih samo moramo znati naći!