Tema postavljanja ciljeva uzburkala je vodu u meni i podigla mulj. Sretna sam zbog toga jer sam otkrila mehanizme koje sam izgradila u sebi. Kada se postavljaju ciljevi, neminovno je dotaknuti temu novca. Novac i financije su teme o kojima ne pričam baš puno. Ponekad sam je dotaknula, da se prevarim i da stvorim iluziju da radim na njoj, da mi je važna, a zapravo sam zavaravala sebe i smještala ju u jedan kut, potajno želeći da nestane sama od sebe. Kada bi samo bilo tako jednostavno i da to ide svima, život bi nam bio lakši, no ne bih radila ovo što radim, ne bih vam pisala o svom iskustvu, a vi to sada ne biste čitali.
Za mene su novac i uspjeh bili povezani. Postavljena mi je odgovornost veoma rano, bez ikakvog uvođenja u posao i mentoriranja. Bilo je na principu: tu si, radiš, i samim time trebaš to znati. Sada, kada to gledam i prisjećam se toga – čista znanstvena fantastika. Tada nisam razmišljala o tome, jednostavno sam se našla, snalazila i željela sam se dokazati. Voljela sam taj posao, obožavala sam ga. Imala sam velike planove za sebe. A onda se dogodio krah posla, obiteljski problemi i burnout doveli su me do toga da sam jedan dio sebe pospremila. Dio koji je volio posao, poslovno ostvarenje i financijski uspjeh. I žudio za ostvarenjem na tom polju.
Izjava koju sam rekla svojoj terapeutkinji kada smo radile na temi bila je: “Ja to sebi više ne želim priuštiti.” Taj osjećaj iscrpljenosti, neuspjeha, nepoštivanja i nevoljenja sebe. Neimanja sebe. Ne, hvala. Tu je ležao izvor mog problema. Zaštitila sam se na način da sam ga uspavala, kako ne bih osjetila istu bol i patnju. Time sam uspavala i strast i želju, osjećaj ispunjenja i zadovoljstva. Radila sam, ali sam se bojala stvarati sa strašću. Nisam se ostvarivala u svom punom potencijalu. Radila sam minimalno, samo da imam. S jedne strane, žudjela sam za više, a s druge ogromna rezigniranost i nedostatak želje. Malo mi je bilo dovoljno.
Nisam željela više to za sebe, ali sam se osjećala kao svoj vlastiti zatvorenik. Potrebna su nam ogledala u ljudima da to vidimo. I potreban su nam pitanja o kojima razmišljamo i dajemo si odgovore.
Prije postavljanja ciljeva za Novu godinu, porazgovarajte sa sobom otvoreno i iskreno o svojim poslovnim iskustvima, uspjesima i neuspjesima, kako se osjećate kada samo pomislite na temu novac, financije, samoostvarenja. Kako reagirate kada vam se postavi pitanje vezano uz novac i financije?
Pitanja za samorefleksiju vezana za novac:
- Koje su moje prve asocijacije kad čujem riječ “novac”?
- Kako sam dok sam odrastala vidjela da su moji roditelji pristupali novcu?
- Koje misli prolaze kroz moj um kada razmišljam o postizanju financijskog uspjeha?
- Što sam/a sebi govorim o novcu?
- Jesam li primijetio/la određene obrasce ponašanja vezane uz novac koji se ponavljaju u mom životu?
- Koje priče ili izreke o novcu su mi ostale urezane u sjećanju iz djetinjstva?
- Kako reagiram kada čujem o uspjehu drugih u financijskom smislu?
- Kakav je moj odnos prema trošenju novca? Osjećam li grižnju savjesti ili anksioznost?
- Jesam li ikada primijetio/la da se osjećam nelagodno kada razgovaram o novcu ili postavljanju financijskih ciljeva?
- Kako opisujem svoj osjećaj vrijednosti u vezi s novcem?
- Imam li uvjerenja poput “novac ne raste na drvetu” ili “novac nije toliko važan”? Kako ta uvjerenja utječu na moje odluke?
- Kada razmišljam o štednji ili investiranju, osjećam li strah ili nesigurnost?
- Jesam li svjestan/na određenih uvjerenja o novcu koja su mi prenesena od strane obitelji, prijatelja ili društva?
- Kako se osjećam kada razmišljam o postizanju financijske neovisnosti?
- Koje izjave o novcu ponavljam u svakodnevnim razgovorima? Jesu li te izjave pozitivne ili negativne?
- Imam li strah od gubitka novca ili osjećaj da ne zaslužujem financijski uspjeh?
Odgovaranjem na ova pitanja možeš istražiti svoj odnos prema novcu i otkriti potencijalna negativna uvjerenja koja utječu na tvoje financijske odluke i ponašanja.
Naravno da ciljevi nisu samo oni finansijski. Tema novac važna je. Važno je da pričamo o tome. Novac je sredstvo razmjene u svijetu u kojem živimo. Nekima je mjerilo uspjeha, dok je drugima uspjeh samoostvarenje po onim ciljevima koje si je sam postavio.
Ja sam si uzela coacha za postavljanje ciljeva. Uvijek tražim osobu koja živi ono što radi. Koja kada mi kaže potrebno je da imaš raspored za dnevne zadatke i kada što radiš, pokaže mi svoj raspored zadnje dvije godine (#walkyourtalk). U sat ( slobodnom duhu u meni to je izgledalo scary).
Znam da će mi biti teško i izazovno i da ću sama sebi ponekad skidati sve zvijezde sa neba, s druge strane, beskrajno se radujem tome. Mijenjam nešto što mi više ne služi, rastem, ostvarujem se, budim se iz sna u kojem sam se dobro odmorila. Javlja se i strah, što ako se ponovi.
Što je sasvim normalno i prirodno. Neće se ponoviti. Naučila sam, mudrija sam sada. I što je tu najgore što se može dogoditi. Da ne ostvarim. Sve zapisano. I što je tu najgore? Ništa. Krenula sam… Krećete li i vi sa mnom?
O Autoru
