Nedavno sam završila pisanje knjige na temu holističkog odgoju. Moja draga kolegica i prijateljica, Danijela Jokić Vaislay, koja je urednica knjige, poslala mi je prvu verziju da pregledam – i moram reći da sam se malo iznenadila. Uvidjela sam da sam pisala o temama koje su možda za čitaoce konfrontirajuće, odnosno možda još tabu na našim područjima. Ali, ja sam odgajala svoju djecu baš na način da razbijam tabue, jer sam primijetila da tabui plaše i mene i njih. Pa, zašto onda ne to iskreno podijeliti i u knjizi?
Ovom prilikom napisat ću i koju riječ o tabuima, jer u našem šarolikom i složenom svijetu postoji nekoliko tema o kojima ne želimo razgovarati. Šta su, u stvari, tabui?
Tabui su teme, ponašanja ili ideje koje se smatraju neprikladnim ili neprihvatljivim u određenim kulturama ili društvima. Često izazivaju jake emocije i čak mogu izazvati strah kod ljudi. Budući da su tabui često okruženi stigmom, malo se ljudi usuđuje o njima otvoreno govoriti. Ovo može dovesti do osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja kod svakoga ko se bori s ovim temama.
Tabui su nastali iz različitih razloga i ispunjavaju određene funkcije u društvu. Neki od razloga zašto postoje tabui su: kulturne norme. Svaka kultura ima svoja pravila i vrijednosti. Ono što se u jednoj kulturi smatra ‘normalnim’, u drugoj se može smatrati tabuom.
Mnogi ljudi vjeruju da su neke teme ili radnje u sukobu s njihovom religijom. To često dovodi do jakih tabua.
Tabui štite društvenu strukturu. Sklonosti i ponašanja koja se smatraju prijetećima često se proglašavaju tabuom. Prošla iskustva, ili historijski događaji također mogu biti pokretači tabua u današnje vrijeme. Negativna iskustva iz prošlosti često stvaraju strah od razgovora o određenim temama.
Postoje razne teme koje se doživljavaju kao tabu. Uobičajenih tabu teme mogu biti: zdravlje, seksualnost, finansije, pa čak i razgovor o smrti, odnosi i porodični problemi. U mnogim porodicama je tabu razgovarati o problemima ili sukobima unutar porodice. Moja svekrva je uvijek govorila:
“Ne treba prljav veš izbacivati vani.”
Tabui utiču na naše živote na različite načine. Mogu dovesti do osjećaja izolacije i frustracije. Kada se osjećate kao da ne možete razgovarati o svojim brigama, strahovima ili iskustvima, možete izgubiti kontakt sa sobom i drugima.
Razbijanje tabua može biti oslobađajuće i iscjeljujuće. To stvara prostor za povezivanje, razumijevanje i rast. Ja sam u mojoj life coaching praksi imala često postavljana pitanja o tabuima, kao na primjer:
“Zašto je teško raspravljati o tabuima?“
Po mom mišljenju, tabui su često okruženi strahom i stigmom, što otežava razgovor o njima. Ovdje na Zapadu se susrećem sa tabuima o zdravlju i novcu. Kada nekoga pitate kako je, neće vam odgovoriti da je ‘loše’. Ja sam dala neki svoj zaključak. Možda u prijašnjim vremenima, ako bi se neko žalio na zdravlje, odmah bi dobivao otkaz. S druge strane, novcu je ‘nekulturno’ govoriti. Vjerovatno i ovo ima neke svoje razloge, poput straha od plaćanja poreza, ‘bivanja skromnim’, ili izbjegavanja ‘hvalisanja’ pred drugima koji ‘nemaju’.
U nekim krajevima je tabu govoriti o bolestima i smrti. Pacijentu se ne govori koliko je ozbiljno bolestan skoro do kraja. Ja sam primijetila da puno ljudi ne želi govoriti o smrti, jer je to kao kraj svega, pa da se ne ‘priziva’.
Tabui o seksu i drogama – o tome da i ne govorim. Ja često čujem: “Uh, gluho bilo, ne govori o tome.”
Mogu li se tabui vremenom ipak promijeniti? Da, tabui se mogu promijeniti, posebno kako se društva razvijaju i postaju otvorenija o određenim temama. Ovdje u Holandiji nema tabua o seksualnosti, homoseksualnosti, drogama i transrodnim osobama. Društvo je razvijeno do te mjere da je najbitnije da se osoba osjeća slobodno. Pojedincu je data sloboda da bira. Po meni je to prihvatljivo, ako još svako preuzme i odgovornost za svoje izbore, uz poštovanje tuđih izbora.
Kako da ‘prekršimo’ tabu? Otvorenim razgovorom, postavljanjem pitanja i pružanjem sluha za slušanje možete pomoći u razbijanju tabua. Zbog toga sam i u knjizi otvoreno pisala o nekim stvarima sa kojima sam se ja susretala. Ne kao veličanje ili pravljenje nečega normalnim, već više kao povod za otvoreni razgovor.
Da li je normalno imati tabue? Da, svaka kultura ili zajednica generalno ima neke tabue. I najrazvijenija i najmanje razvijena društva. Prepoznavanje i razumijevanje ovoga je prvi korak ka otvorenosti i rastu.
Tabui mogu poremetiti našu vezu jednih s drugima i sa samima sobom. Mogu utjecati i na pozitivan način na razvoj društva. Zato, započnimo razgovor zajedno i stvorimo siguran prostor u kojem se svi osjećaju da su ih drugi čuli i razumjeli.
O Autoru
