Moje ljeto je ove godine prošlo uglavnom u druženju sa mojom, odnosno našom djecom. Došli su da ljetuju kod nas po sedmicu, sve troje posebno, tako da smo se moj muž i ja svima mogli posvetiti pojedinačno. Moram biti iskrena, koliko god mi je lijepo da smo svi u jedno vrijeme na okupu, ovo mi je bilo prijatno osvježenje.
U duge ljetnje večeri, na terasi, u tišini i s lijepim pogledom na svjetlucavi Split i Brač, pričali smo opušteno o njihovim planovima, životnim stavovima i uvjerenjima. Srce mi je puno kada vidim kako su zreli, sve troje po jednoj strani isti, a po drugoj sasvim različiti. Sretna sam jer poštuju svoje uzajamne različitosti, a njeguju ono što im je zajedničko.
Ipak, kroz ovu skoro idiličnu sliku protakla se jedna njihova zajednička briga. Ne znam kako bih to drugačije nazvala. Žive svoje živote, ali veliki utjecaj na njih imaju i mediji i socijalne mreže i, naravno, svjetska zbivanja. Nisu oni nikakvi ovisnici, čak šta više, mislim da znaju dobro da se nose sa svim tim i da se reduciraju. Ali, ipak, puno je informacija u vremenu kada oni moraju da biraju i grade svoje živote.
Svi imaju jedan zajednički problem, a to je kome i šta više vjerovati? A pogotovo što im jedan odgovor daje njihov um, nahranjen svim tim informacijama, a drugi odgovor ne znaju kako da nađu. Razmišljala sam dugo o ovome i mislim da je ovo veliki problem ne samo mojoj djeci nego i svima nama. Toliko je pokreta, partija… Online su dostupni podkasti, video zapisi i svako ima svoje jake argumente da je u pravu. Ako pratimo samo glas našeg uma, živimo u vrijeme opšteg haosa.
Pa, kako da znamo šta je ispravno u tom haosu? Ne vjerujem da znam odgovor na ovo pitanje, ali vjerujem da je moć u nama. Da to otkrijemo kroz našu intuiciju, koja je često opisana kao “osjećaj u stomaku” ili “šesto čulo“. Intuicija je jedan fascinantan aspekt ljudske svijesti koji vijekovima intrigira naučnike i filozofe i puno se razlikuje od glasa našeg uma. Ali. šta je uopšte intuicija?
U svojoj suštini, intuicija je sposobnost da se nešto razumije ili zna instinktivno, bez oslanjanja na svjesno razmišljanje ili direktno posmatranje. Kao da naši umovi imaju pristup uvidima ili odgovorima, a da nismo svjesni osnovnog procesa koji vodi do ovog znanja.
‘Glas u glavi’ i ‘osjećaj u stomaku’ nekada izgledaju tako slično. Glas u glavi nam daje osjećaj nepovjerenja, pa kako možemo naučiti razlikovati intuiciju od nepovjerenja? Ja sebe godinama treniram koristiti intuiciju kako bih se izborila sa strahom i nepovjerenjem koje mi svijet i mediji nameću. Glas intuicije je postao moj vodič.
Nepovjerenje koje nam šalje glas iz glave je emocija i tu emociju osjećamo najčešće s razlogom. Ali uvijek možemo tražiti smjernice od svoje intuicije u vezi s nekom situacijom, a u tome nam može pomoći i naše tijelo. Na primjer, ako osjećate emociju nepovjerenja, prvo se zapitajte: “Šta mi moje tijelo pokušava reći?”
Umjesto da to vidimo crno-bijelo, bilo da je to intuicija ili ne, istražimo zašto osjećamo ono što osjećamo. Ovo nije baš jednostavno i lako, jer zahtijeva svjesnost. Dešavaju se često situacije kada se suočavamo s izborom koji ima savršenog smisla iz intelektualne perspektive, ali ga zapravo ne želimo. Tada moramo biti iskreni prema sebi i pitati se zašto se ne osjećamo dobro?
Ono što nam može pomoći je da sebi uvijek postavimo pitanje: šta želim, a šta ne želim? Na primjer, možda smo dobili unapređenje, ali se ne osjećamo sasvim oke. Ono što želimo je veći izazov, ali ono što ne želimo je da se odreknemo svoje slobode. Već znamo (i naše tijelo već osjeća) da ćemo u ovoj novoj ulozi iskusiti manje slobode.
Kada ovo znamo, možemo o tome razgovarati i tražiti rješenje koje nudi više izazova bez žrtvovanja naše slobode, a za to rješenje možemo koristiti svoju intuiciju da nas usmjeri u pravom smjeru. Možete se sada zapitati kakav je osjećaj kada razgovaramo sa svojom intuicijom? Naša intuicija je unutrašnje znanje; možemo je ignorisati, ali već znamo šta se dešava.
Ali, ponekad je teško znati i priznati sebi šta nam taj glas govori, jer ne osjećamo isto kao mali glas u našoj glavi, koji nije intuicija. Glas u našoj glavi je vrlo jasan u vezi s tim šta misli da bismo trebali učiniti ili izabrati. Ponavlja se, pokazuje nam sve moguće opasnosti i praktično vrišti. To je zato što je glas u našoj glavi fokusiran na to da nas zaštiti.
Znači, ako uradimo nešto izvan svoje zone udobnosti, alarmi iz glave se oglašavaju. Zato naš um čini sve što je u njegovoj moći da nas uplaši predstavljajući nam svaki mogući ishod. Jer to je posao našeg uma: da nas zaštiti, a hranimo ga vizuelno i emotivno sa svim vrstama medija i ovaj trenutni haos u svijetu izgleda jako tragično i bezizlazno.
Da bismo spasili sebe i olakšali si život, trebali bismo pozvati glas intuicije. Pa šta je onda uloga naše intuicije? To je sasvim nešto drugo od glasa u glavi. Naša intuicija je glas znanja, mudrosti i ljubavi. Ona već zna šta duboko želimo i pomoći će nam da to manifestujemo, ako smo spremni da slušamo šta ima da nam kaže.
To je tiši glas. Mi moramo da ga pozovemo, tako da će ovaj glas onda zvučati glasnije. Može se manifestovati kao unutrašnje znanje, osjećaj poput zadovoljstva kada počnemo raditi nešto što nam više odgovara. Ili počnemo da vidimo i pozitivne stvari u ovom haosu.
Ali, intuicija se takođe manifestuje kroz slike (često sliku iz naše prošlosti koja ima dublje značenje), unutrašnji glas koji se čuje (koji zvuči vrlo ljubazno i mudro), a takođe i kroz miris (koji vas podsjeća na nešto iz prošlosti što takođe ima dublje značenje). Zato trebamo da aktiviramo ta dublja značenja, kroz razgovore, pravljenje hrane, izlazak u prirodu.
Naša intuicija ne komunicira na isti način kao naš um. Ona komunicira kroz pet jasnih tačaka intuicije: jasno znanje, vid, osjećaj, sluh i miris, pa sam zato pokušala i svojoj djeci da objasnim kako da si pomognu u moru informacija koje u ova vremena naš um prima. Ako nismo sigurni u izbor ili ne vidimo rješenje, možemo zatražiti jasnoću od svoje intuicije. Važno je da je pozovemo.
Glas u našoj glavi će uvijek pokušavati da nas uvjeri da odaberemo sigurnost, čak i ako to nije najbolja opcija za ono što želimo. Zato treba da zamolimo svoju intuiciju da nam pokaže najbolju opciju za nas, koje životno uvjerenje, koji stav, koja partija, koji podkast i slično. A također trebamo da naučimo slušati.
To možemo svi vježbati tako što ćemo donositi intuitivne odluke s malim izborima. Ne moramo odmah da znamo koji životni put, ali možemo početi sa: kakav desert da pojedem? Koju odjeću bi naša intuicija odabrala? S kim da nastavim druženje, a sa kim manje? Trebamo se trenirati da nas naša intuicija vodi do parking mjesta. Pa da zastanemo i se pitamo da li bismo trebali skrenuti desno ili lijevo. I najvažnije je da ne pravimo odluke odmah, nego da prvo posmatramo.
Na ovaj način se možemo naviknuti na taj glas naše intuicije i naučiti osjetiti razliku između straha (zaštitnog mehanizma našeg uma) i naše intuicije, koja vidi mogućnosti. Uvijek je lični izbor da li želimo da je slušamo. Zato zapamtite, glas nepovjerenja je naš um koji pokušava da nas zaštiti, ali nam također daje korisne informacije o tome šta želimo, a šta ne želimo. Zato trebamo i njega slušati i istraživati.
Na intuiciju se možemo pozvati i možemo je zatražiti za jasnoću. Intuicija je nježnija, punija ljubavi, pa nam kroz njenu jasnoću daje da sa olakšanjem živimo svoje živote. Sve troje od moje djece sam rekla da razumijem vrijeme u kome oni sada žive. Na žalost, na jako puno stvari apsolutno ne mogu utjecati, a mogu biti jako nezadovoljni i nemirni.
Za mene lično nije rješenje, ali jeste veliko olakšanje pozivati svoju intuiciju i trenirati komunikaciju između svog uma i intuicije. Pa to prenosim i vama čitaocima. Ja vjerujem da je namjera našeg postojanja ovdje na zemlji da se ne zaustavljamo u ličnom razvoju, nego da budemo otvoreni prema životu i da uživamo. Znanje i snaga su u nama, samo trebamo naučiti kako to koristiti.
O Autoru
