Pogledam kroz prozor i zastanem. Zima. Ove nas je godine počastila divnim bijelim pokrivačem koji moj grad nije vidio zadnjih deset godina. Sunce sija. Snijeg izgleda poput tisuća rasutih dijamanata. Bljeskaju dok sunčeve zrake plešu po njima. Zrak je hladan. Oštar. Grize za obraze, za nos, za grlo. Hladno je. Ali u toj hladnoći osjećam neobičnu ljepotu. Smiraj. Tišinu.
Kao da je s ovim snijegom došlo oslobođenje od nečeg teškog i tamnog što je predugo čučalo u zraku. Kao da je bjelina očistila sve ono nevidljivo što se nakupljalo godinama. Trebalo mi je to. Trebalo mi je da osjetim kako grad lakše diše. Siječanj je. Nakon blagdanskog blještavila, svijet se prividno usporio. Ali samo prividno. U zraku i dalje titraju planovi, rokovi, ciljevi.
Kolektivna energija ima svoju misiju: „Novo ja“, „Novi početak“, „Sada ili nikada“. No, priroda oko mene ima sasvim drugu priču. Nismo u skladu. Godinama sam se borila sama sa sobom jer se nisam mogla natjerati na postavljanje ciljeva onda kada bi se to „trebalo“. Pisala bih ih, jesam, ali oni su ostajali mrtvo slovo na papiru. Zaboravljeni na početnim stranicama bilježnica.
Što sam više upoznavala sebe, počela sam primjećivati: kada pratim mjene prirode, moj um je mirniji. Moj unutrašnji kritičar utihne. Kada mi je hladno i tijelo mi je u grču, planovi koje pišem su šturi. Hladni su. Napisani su iz mjesta „moranja“, a ne iz mjesta „htjenja“. Pokušala sam od sebe napraviti korporaciju u malom. Držati taj suludi tempo. Ali jedino što sam dobila bio je otpor. Ljenost. Površnost. Potom onaj destruktivni krug osuđivanja same sebe zbog nedjelovanja.
Zašto si to radim? Zašto se želim ugurati u kalup u koji ne stanem? Znate onaj osjećaj kada želite stati u manji konfekcijski broj jer se ne želite suočiti s istinom? Boli, neudobno je, ali i dalje tiskate jer vas je strah. Bojala sam se da neću biti u koraku s ostalima. Da neću imati nove ponude. Žudimo za autentičnošću, a zapravo ne znamo što bi s njom kada nam se uistinu ukaže. Autentičnost nam u siječnju kuca na vrata kroz umor, kroz potrebu za dugim snom, kroz tišinu koja ne želi biti ispunjena tablicama i ciljevima. No, umjesto da je prigrlimo, mi je ignoriramo. Bojimo se da ćemo ‘ispasti iz stroja’ ako poslušamo svoje tijelo koje žudi za laganim tempom.
Radije biramo iscrpljujuću ‘normalnost’ koju diktira kalendar, nego iscjeljujuću istinu koju diktira naša priroda. Prodajemo svoju autentičnost za prividnu sigurnost pripadanja masi koja, baš kao i mi, iscrpljeno juri prema ciljevima za koje još nije vrijeme. Ne možeš voziti sto na sat kada je cesta za četrdeset. Paradoks siječnja je bolan: društvo traži „novu verziju mene“ baš u trenutku kada moja biologija traži deku i čaj.
Rudolf Steiner je zimu vidio kao ključno vrijeme za unutrašnji život. Prema njegovom učenju, Zemlja zimi „udiše“. Ljeti njezina duša „izdiše“ u svemir – tada smo raspršeni. Ali zimi, Zemlja povlači svoju snagu natrag u svoje dubine. Ta duhovna snaga sada je najprisutnija u našoj unutrašnjosti. Zima kristalizira naše misli. Kao što je snijeg kristal, tako i naše spoznaje zimi postaju čvršće i jasnije od onih ljetnih, raspršenih ideja. Steiner predlaže budnost duha umjesto akcije. Ovo nije vrijeme za sijanje sjemena, već za pročišćavanje vizije koju ćemo posaditi tek u proljeće.
Zadnjih dvadeset godina imam ritual – pišem svojih „12 svetih noći“. U tom razdoblju, od Božića do Sveta Tri Kralja, povlačim se u sebe. Svaku se večer posebno pripremam za spavanje. Stavljam namjeru da se sjetim sna. Budim se usred noći, u potpunom mraku, i zapisujem. Slike, riječi, osjećaji… Sve je toliko stvarno da ponekad ne znam što je san, a što java. Još je ljepše svaki mjesec kasnije iščitavati te zapise. Vidjeti kako se mijenjam ja, kako se mijenja moja svijest. Svaki san s vremenom dobiva novi, dublji smisao. To je moja unutrašnja navigacija, daleko moćnija od bilo koje to-do liste.
Katherine May kaže: „Biljke i životinje ne pokušavaju se pretvarati da je ljeto kad je zima. One se pripremaju, one miruju.“ Odmor je aktivna priprema. Znanost to potvrđuje. Zbog manjka sunca proizvodimo više melatonina. Programirani smo da štedimo energiju. Forsirati visoku produktivnost sada je kao pokušaj paljenja kosilice dok je trava pod snijegom. Trošite ogromnu snagu za nikakav rezultat.
Stari narodi su bili mudriji. U starom Rimu siječanj i veljača dugo nisu ni imali imena; bili su to „prazni“ mjeseci. Godina je počinjala u ožujku, s buđenjem prirode. Poganske tradicije su zimi „čuvale vatru“ – fokus je bio na domu i toplini, a ne na ekspanziji. Zato, iskoristimo siječanj za „zatvaranje krugova“.
Ovo je vrijeme za „žetvu iskustva“. Probavimo prošlu godinu. Pretvorimo proživljeno u mudrost. Baš kao što zemlja prerađuje otpalo lišće u humus, mi prerađujemo svoja iskustva u hranu za budućnost. Ovo je vrijeme za energetsko čišćenje. Dovršite zaostatke. Raščistite dom. Riješite odnose. To je zimska rezidba – režemo ono što je slabo kako bi energija u proljeće išla u prave izdanke. Vaš život je kao knjiga:
- Siječanj: Uređivanje i pisanje zaključka prošlog poglavlja. Stavite točku.
- Veljača: Bijeli, prazni papir. Tišina. Čekanje.
- Ožujak: Prva rečenica novog poglavlja.
Ako u siječnju reflektiramo i završavamo, stvaramo vakuum. Taj prostor je nužan da bismo u proljeće uopće mogli čuti što doista želimo. Budite revolucionarni. Oduprite se pritisku. Niste lijeni ako ne trčite maratone dok priroda spava. Vi ste u skladu sa Zemljom. Ona upravo sada radi svoj najvažniji posao. Priprema se iznutra.
energija zime – Ritual zatvaranja krugova
Ako osjećate da je ovaj prirodni ritam ispravan za vas, ali se i dalje borite s unutrašnjim glasom koji vas tjera na akciju, pokušajte s ovom jednostavnom vježbom. Umjesto da dodajete nove terete, iskoristite ovaj mjesec za oslobađanje prostora:
- Popis “Repova”: Umjesto popisa novih ciljeva, zapišite sve “repove” iz prošle godine koji vas još uvijek ‘vuku za rukav’. To mogu biti nedovršene knjige, neodgovoreni mailovi, neplaćeni računi ili pretrpane ladice koje godinama izbjegavate. Proglasite siječanj mjesecom „čišćenja stola“.
- Namjera dovršetka: Svaki tjedan odaberite samo jednu stvar s tog popisa koju ćete privesti kraju. Bez pritiska. Osjetite olakšanje svakim zatvorenim krugom i točku koju ste konačno stavili na staro poglavlje.
- Vrijeme za unutrašnju budnost (5 minuta): Svako jutro ili večer, ugasite sve ekrane. Sjednite u tišini uz svijeću ili šalicu čaja. Ne planirajte ništa. Samo promatrajte svoj dah i vizualizirajte kako vaše ideje, poput sjemena pod snijegom, polako dobivaju snagu u dubini, čekajući svoj pravi trenutak.
Dopustite si luksuz da u veljaču uđete s manje tereta, a više praznog prostora. Jer tek u praznoj sobi možete jasno čuti glazbu koju želite svirati u proljeće.
O Autoru
