Svima nam treba šumska terapija i barem jedna šumska kupka mjesečno (da ne bude zabune – ne radi se o kupanju, nego o uranjanju u šumski ekosustav). Za vrijeme boravka u prirodnim šumama uranjamo u biokemijski sustav šume. Radi se o hlapivim tvarima i eteričnim kemijskim spojevima koje izlučuju stabla kako bi se zaštitila od mikroorganizama poput gljivica, virusa i bakterija. Ono što nazivamo šumskim imunološkim sustavom blagotvorno djeluje na naš imunološki sustav.
Samo četiri sata mjesečno provedena u prirodnim ekosustavima imaju brojne dobre učinke na naše zdravlje. Ali, postoji jedno „ALI“. Prirodu možemo u potpunosti doživjeti i iz toga imati zdravstvene koristi samo kada smo u potpunosti prisutni, odnosno kada su pomno angažirana sva naša osjetila. Ako pođemo šumom vodeći besmislene razgovore, od te šetnje imat ćemo malo koristi. Iscjeljenje traži sabranost i vrijeme.
Dobrobiti boravka u prirodi i šumskom ekosustavu
Svi negdje podsvjesno znamo da je priroda važna i da boravak u prirodi čini dobro za naše fizičko i mentalno zdravlje. Znamo da drveće proizvodi kisik, a pogled u zelenilo opušta. Da se dobro osjećamo i odlično spavamo nakon dana provedenog na svježem zraku – to nije ništa novo. Pa kako smo onda, kao društvo, postali vrsta zatvorenih prostora?
Većinu svog vremena boravimo pod umjetnom rasvjetom i klimom. Izloženi smo zračenju različitih elektroničkih i električnih uređaja koji remete naše elektromagnetsko polje. Jedemo više nego prethodne generacije, a oskudijevamo u potrebnim mineralima i vitaminima. Okruženi smo umjetnim mirisima i pojačivačima okusa pa nam prirodni okusi postaju bljutavi i neatraktivni. Dodirujemo i oblačimo sintetičke materijale prepune štetnih kemikalija. Nosimo umjetne parfeme koji remete naš hormonalni sustav. Do naših ušiju stalno dolazi buka. Neprestano gledamo u različite ekrane.
Zaboravili smo na prirodne ritmove dana i noći, izmjene godišnjih doba i nešto što se zove cirkadijanski ritam. Zaboravili smo biti sami sa sobom. Upravo taj osjećaj bivanja samih sa sobom kod mnogih ljudi danas izaziva nelagodu. To me uvijek iznova iznenadi kada sudionike na radionicama pozovem da ostave svoje telefone neko vrijeme i provedu određeni period u šutnji, osluškujući zvukove koji dolaze iz prirode.
Možda je krajnje vrijeme da vratimo prirodu u svoje živote – prije nego što postane prekasno. Nedostatak prirode danas postaje ozbiljan poremećaj do te mjere da je dobio i svoju dijagnozu. Sindrom je nazvan NDD – “Nature Deficit Disorder“. Pogrešno je vjerovati da je nedostatak prirode rezerviran samo za stanovnike velikih gradova. Sve češće i ljudi koji žive u manjim mjestima žive svoje “indoor” živote.
Zatvoreni prostori naročito pogađaju najmlađe. Normalizirali smo igranje i proslave dječjih rođendana u zatvorenim prostorima, među umjetnim materijalima. Današnji desetogodišnjaci mogu prepoznati više od 300 različitih brendova gotovo svega, a niti jednu biljnu vrstu koja ih okružuje.
Sindrom nedostatka prirode manifestira se pojavama koje su do nedavno bile potpuno nekarakteristične za dječju dob: inzulinska rezistencija i pojava dijabetesa tipa 2, pretilost, problemi s vidom (miopija), poremećaji pažnje – od blagih nedostataka koncentracije do ozbiljnih poremećaja pažnje, ADHD-a i autizma, problemi s alergijama, atopijskim dermatitisima i dr. Kod odraslih se sve češće javlja sindrom “pregorijevanja” na poslu, što često nije posljedica samog rada, nego nemogućnosti nošenja s vlastitim mislima, emocijama i tijelom.
Priroda nas iznova poziva na povezivanje, ali najprije moramo usporiti. U svijetu koji od nas traži brže, više i intenzivnije, to može biti vrlo izazovno. No, usporavanje je vještina – umijeće koje treba njegovati. Naša osjetila – vid, sluh, njuh, dodir i okus – kanali su putem kojih doživljavamo materijalni svijet. Obnavljati se počinjemo onda kada smo ovdje i sada. Kada su naše misli sabrane, a osjetila angažirana. U svakodnevnom životu često funkcioniramo na nekoj vrsti auto-pilota i mnoge stvari radimo rutinski. Pokušajte se samo prisjetiti kako ste došli s posla kući, dok su vam misli skakale s jedne obaveze na drugu… Koliko ste uistinu bili prisutni dok ste obavljali gomilu malih svakodnevnih aktivnosti?
Često se umorimo ne od rada, nego od misli, planiranja i svega onog što znamo da moramo. Sve što se događa “u glavi” u konačnici ostavlja kemijski otisak na tijelu – kroz emocije, hormone i imunološki sustav. Danas se taj pristup naziva PNEI (psiho-neuro-endokrino-imunologija) i o njemu se sve više govori. Jednostavno rečeno, svaka naša misao pokreće brojne procese koji se odražavaju na emocionalnom, hormonalnom i tjelesnom nivou. No, što bi se dogodilo kada bismo sve to barem jedan dan u tjednu ostavili iza sebe? Kada bismo tijekom vikenda ili za vrijeme odmora otišli u prirodu i dopustili si istinsku prisutnost?
Sljedeći put kada krenete u prirodu, stavite fokus na svoja osjetila. U šumskoj terapiji nema natjecanja – ne brojimo pređene kilometre, korake, brzinu kretanja niti osvajamo planinske vrhunce. Ne pratimo ni potrošene kalorije. Cilj je nešto sasvim drugo – cilj je usporiti i postati aktivno prisutan.
Dobrobiti šumske terapije i šumskih kupki
Uloga šumskog terapeuta upravo je ta – vraćanje pozornosti na osjetila onda kada misli odlutaju. U šumsko-terapijskim šetnjama koje vodim, često hodamo vrlo kratke udaljenosti sat ili dva, što je u potpunosti suprotno paradigmama modernog društva. Tek kada se naš živčani sustav počne opuštati, tijelo postaje fleksibilnije i mekše, a mi se otvaramo za rad na emocijama i finim energetskim strukturama poput meridijana.
Osluškujemo zvukove vjetra, lišća, ptica i kukaca. Dodirujemo prirodne materijale – mahovinu, koru drveća, šumsko tlo. Šumsko tlo je izuzetno živo; u samo jednoj žlici netretirane šumske zemlje živi više mikroorganizama nego što ima ljudi na Zemlji. Dodir naših dlanova s čistom šumskom zemljom rezultira kemijskom reakcijom koja potiče proizvodnju hormona ugode.
Tijekom šumske terapije izvodimo vježbe koje aktiviraju različite strukture tijela – od grubljih kao što su tetive, ligamenti, zglobovi i mišići, do suptilnih tjelesnih struktura poput fascije i energetskih meridijana. Vježbe disanja i meditacije dovode nas u stanje potpune prisutnosti. Učimo kušati i prepoznavati različite ljekovite biljke. Kao netko tko je magistrirao šumarstvo, nastojim ljudima približiti fenomen prirode kroz stručno znanje o biljkama, drveću i šumskom ekosustavu.
Kada ljude dovedemo u stanje prisutnosti, otvara se jedan sasvim novi svijet u kojem počinje obnavljanje i iscjeljenje.
Kako šumsko-terapijska seansa napreduje, ritam disanja postaje harmoničniji. Dah postaje dublji i sporiji, što potiče opuštanje mišićnog i živčanog sustava. Aktivira se parasimpatička grana autonomnog živčanog sustava. Suprotno tome, svi znamo da kada smo uznemireni, naš dah postaje plitak i ubrzan. Mišići ostaju bez kisika i postaju napeti. U svakom napetom mišiću i fasciji nalazi se ogromna količina zarobljene životne energije.
Često sudionicima šumskih kupki i klijentima koji dolaze na tretmane kažem: ono što nas je dovelo do stanja stresa i bolesti – ne može nas izliječiti. Potrebna je promjena. Moramo mijenjati obrasce ponašanja i svakodnevne navike. Ponekad je za istinsku obnovu potrebna i radikalna promjena.
Danas gotovo svi govore o stresu. U društvu vlada paradigma stresa i „vječitog nedostatka vremena“. Sama riječ stres znači „kompresiju“ – pritisak, stiskanje. Priroda, s druge strane, nudi prostor za dekompresiju i istinsku obnovu. Blagotvorni učinci boravka u prirodi znanstveno su dokazani, a današnja tehnologija i analize biokemijskih parametara pružaju konkretne podatke. Kod osoba s povišenim krvnim pritiskom dolazi do njegovog snižavanja, srčani ritam se harmonizira, a razina hormona stresa – kortizola – osjetno opada. Ovo smo višekratno mjerili analizom sline prije, za vrijeme i nakon šumske terapije. Posljednjih četrdeset godina u Japanu, Kanadi i Australiji provedena su brojna istraživanja o utjecaju prirode na ljudsko zdravlje.
Samo nekoliko sati provedenih u prirodi može rezultirati sljedećim učincima:
harmonizira se rad lijeve i desne moždane polutke
aktiviraju se dijelovi mozga (amigdala) odgovorni za obradu i pohranu emocija
stabilizira se krvni tlak
smanjuje se razina hormona stresa – kortizola i adrenalina
povećava se broj prirodnih stanica ubojica (NK stanica) koje štite imunitet
gase se upalni procesi u tijelu
poboljšava se kvaliteta sna
smanjuju se simptomi anksioznosti i blage depresije
Gotovo sve drevne civilizacije – od vedskih, preko izvorno indijanskih pa do slavenskih naroda – duboko su poznavale duhovne i fizičke dobrobiti povezanosti s prirodom. Termin „šumsko kupanje“ dolazi iz japanske prakse Shinrin-yoku, što doslovno znači „kupanje u šumi“. U Europi češće koristimo izraze kao što su „šumska terapija“ ili „terapija prirodom“.
Zanimljiv primjer dolazi iz Kanade – prve zemlje koja je uvela „prirodu na recept“. Osobama koje pate od nesanice, blažih poremećaja raspoloženja ili kroničnog umora, liječnici umjesto lijekova preporučuju boravak u nacionalnim parkovima i šumskim rezervatima.
Važno je naglasiti: šumska terapija nije zamjena za konvencionalnu medicinu, ali je iznimno vrijedna kao komplementarna i neinvazivna praksa. Ono što je jučer bilo „alternativno“, danas postaje „komplementarno“, a u skoroj budućnosti može postati i dio konvencionalnog pristupa zdravlju.
Kako prakticirati samostalnu šumsku kupku
Usporite. Stavite fokus na vaša osjetila.
Smanjite buku. Govorite tiše, budite prisutni.
Isključite mobitel – tehnologija neka ostane po strani.
Uživajte u prirodi – promatrajte boje, teksture, slušajte zvukove.
Gledajte zeleno – pogled na zelenilo umiruje i osvježava.
Ako ste u društvu, izbjegavajte površne razgovore.
Provedite neko vrijeme u tišini, a kasnije možete podijeliti dojmove.
Dodirujte prirodu – koru drveta, mahovinu, lišće…
Hodajte bosi – to smiruje živčani sustav, jača stopala i poboljšava san.
Odjenite se u prirodne materijale poput lana, pamuka ili vune.
Lagana kiša nije razlog da ostanete kod kuće – tijekom kiše udišemo negativne ione koji balansiraju električni naboj u tijelu.
Ponesite dovoljno tekućine – najbolje vodu ili biljni čaj.
Ponesite i dodatni sloj odjeće, za svaki slučaj.
Usput pokupite komad otpada otpada koji su bacili nesavjesni ljudi
– učinimo prirodi uslugu.
Kako je pred nama period godine kada možemo uživati u lijepom vremenu, potičem vas da što češće boravite u prirodi. Većina mjesta ima barem jednu šumu u blizini. Naše geografsko područje, između Jadranskog mora i Balkana, jedno je od najbogatijih područja biološke raznolikosti u Europi – odmah nakon Amazonske prašume! Često zaboravimo koliko prirodnog bogatstva nas okružuje i koliko dobrobiti nam može pružiti.
O Autoru
