Kako preboljeti razvod braka – Od ljutnje i bola do razumijevanja i mira

U posljednje vrijeme sve češće čujem razgovor na temu razvoda braka. I sama sam se razvela prije više od 30 godina. Ko razvod nije doživio, vjerovatno ne može ni da razumije o čemu se tačno radi. Ja razumijem, jer sam imala to iskustvo.

Mnogi ljudi misle da se (sve) veze završavaju zbog prevare ili velikih svađa. Naravno da je i to jedan od razloga, ali u stvarnosti, proces je često mnogo suptilniji. Razvod se stvara polako. Razgovori postaju površni, dok potpuno ne prestanu. Intimnost se smanjuje i na kraju prestaje. Na kraju partneri sve manje primjećuju jedno drugo.

Danas, kada se vraćam mislima u taj period mog razvoda, mogu sa sigurnošću reći da je to nešto što ne bih poželjela nikome. Puno je tu bola, odricanja i prilagođavanja. Ali mogu isto tako reći:

„Hvala Bogu da postoje i razvodi i da se emancipacija razvila do te mjere da nije potrebno da se ljudi pate jedno s drugim i muče jedno drugo.“

Ako su supružnici nesretni jedno s drugim, razvod je kao spasenje i biranje za sebe i svoju sreću, pa indirektno i partnerovu sreću. Danas mogu reći da sam kroz razvod prolazila kroz četiri ’emotivne’ faze.

Prva faza razvoda braka

To je faza ‘oluje’ i nevremena. Faza u kojoj se osjeti intenzivna tuga, ljutnja prema partneru, pa i prezir. Ovo je vrijeme opstanka, kada moramo ostati čvrsti i vjerovati u svoj osjećaj i svoju odluku. Oboje smo ljuti i povrijeđeni. Želimo da dokažemo da smo u pravu i želimo da druga osoba osjeti bol koju mi osjećamo. Tada nam ljutnja prema partneru daje ‘energiju’ i ‘adrenalin’ da se to izdrži.

Ipak, postoji u svemu tome i zamka. Možemo ostati ovdje zaglavljeni i tako tu situaciju prihvatiti kao svoj identitet. Pa se preko društvenih mreža, preko djece, kroz svađe i dalje ‘svetimo’ i pokušavamo da dokažemo sebi da smo u pravu.

Druga faza razvoda braka

To je faza tišine. Prihvatamo oboje situaciju u kojoj se nalazimo: „To je ono što jeste.“ Energija je kod oboje sada opala. Ne raspravljamo više. Odjednom je nastala praznina. E, u toj praznini ima prostora za razmišljanje. Tada počinjemo oboje uviđati: „Nismo više bili dobri jedno za drugo.“

Ipak, i ovdje postoji zamka. Praznine najčešće ispunjavamo poslom, novom vezom ili cinizmom. Ja sam lično odlučila da mi ta praznina bude inspirativna. Počela sam da razmišljam i da otkrivam šta stvarno očekujem od neke eventualne buduće veze, a šta apsolutno ne. Tišina mi je bila mjesto gdje sam počela bolje upoznavati sebe.

Treća faza razvoda braka

To je faza uvida: „Ponovo ga vidim kao ljudsko biće.“ Ovo je bila prekretnica. Odjednom se bivši muž ili partner više ne vidi kao neko ko me povrijedio i razočarao. Ja sam tada svog bivšeg muža počela posmatrati samo kao oca mog djeteta. Odjednom sam uočila i osjetila da je i on neko sa strahovima, baš isto kao i ja. Nisam se trudila to opravdavati i bivšeg muža razumjeti. To sam gledala samo kao činjenicu. Ovdje je počelo razumijevanje. Ne zato što sam počela da zaboravljam šta je bilo, već zato što sam više razumjela i imala više povjerenja i poštovanja za sebe.

Četvrta faza razvoda braka

To je faza mira. Ovo je sloboda. Čuješ njegovo ime i prestaneš da ga napadaš i da se braniš. Mogli smo zajedno prisustvovati ceremoniji vjenčanja zajedničkog djeteta bez napetosti. Poželjeli smo jedno drugom sreću. Nismo se više ‘mrzili’. Jer sve dok mrzimo, i dalje smo zajedno zaglavljeni u začaranom krugu neuspjelog braka.

Ovo nije lako i prije bih rekla da je teško. Zašto je ovo tako teško? Jer razumijevanje djeluje kao „prepuštanje“. To je kao da kažemo: „Ono što si uradio je bilo u redu.“ Ali ,nije to tako. Razumijevanje znači: „Ono što si uradio je boljelo. Ali, to više ne moram da osjećam svaki dan.“

Treba ‘pustiti’ bivšeg, ne iz svoje prošlosti, nego iz naših svakodnevnih razmišljanja. Još nešto jako važno: mržnja je teška torba koju nosimo svaki dan. Razumijevanje je odlaganje te torbe. Ne moramo zaboraviti. Ne moramo biti prijatelji. Samo treba da izaberemo da budemo svoji. Za svoj život. Za dalje. Ponekad je to najbolja stvar koju možemo učiniti za sebe, a kada to utjelovimo u svoj osjećaj, pravi se prostor za pravu osobu koja je negdje baš stvorena za nas.

U razumijevanju leži ključ unutarnjeg mira. Put od ljutnje do razumijevanja mene je koštao najviše energije. Iako sam ja bila ta koja je htjela razvod, imala sam prezir i ljutnju prema njemu. Ta ljutnja je zapravo bila tuga koja je nosila oklop. Ta mržnja nije bila suprotnost ljubavi. Ljubav je bila ta koja je uzrokovala bol i štitila se. Ljutila sam se i mrzila sam ga jer sam u tu vezu toliko ulagala i toliko davala. Bilo mi je lakše da mrzim nego da priznam da tugujem.

Sumnje u vezi nisu postojale samo u mojoj glavi. Moje tijelo je često također davalo signale. Imala sam hronični umor, loš san, stalni osjećaj napetosti ili bol u stomaku, jer sam već neko vrijeme prelazila vlastite granice.

Onda sam se natjerala na razumijevanje. Razumijevanje je kod mene počelo kada sam prestala tražiti „krivca“ i kada sam uvidjela da smo oboje ljudi. Puštanje kod mene nije bio zaborav. To je bilo oslobađanje. Nisam razumijevala na način: „Hajde, bilo je u redu.“ Razumijevala sam na način: „Ne moram više ovo nositi sa sobom.“

Vraćala sam bivšeg muža njegovom životu. I uzimala sebe nazad. Sa svojim lekcijama. Sa svojom budućnošću. Ono što mi je ostalo je poštovanje. Poštovanje prema vremenu koje je bilo dobro, dok smo bili skupa. Poštovanje prema onome što smo zajedno izgradili.

Danas, kada čujem njegovo ime, nemam ‘grčenja’ u stomaku. Naprotiv, obuzme me mir i zahvalnost za vrijeme koje smo proveli skupa i za dijete koje smo iz ljubavi rodili. Sa sigurnošću mogu reći da danas imam mir, a taj mir je počeo kada sam počela da razumijem.

Moj savjet je da ne prelazite od mržnje do razumijevanja forsiranjem. Ja sam do razumijevanja došla postavljanjem iskrenih pitanja.

Upitajte se: ‘Od čega me štiti ljutnja?’ Ispod ljutnje često se krije tuga ili strah. Moje pitanje je bilo: „Da nisam ljuta, šta bih osjećala?“ Čim sam to imenovala, proces tugovanja je mogao početi, a tuga koja se procesuira stvara prostor za iscjeljenje.

‘Koju lekciju nosim sa sobom, iako je bila teška?’ Nijedna godina nije uzaludna niti bačena. Dozvolila sam sebi da ponesem lekciju sa sobom.

‘Šta želim mom bivšem, a time i sebi?’ Dokle god sam njemu željela patnju, i ja sam je nosila u sebi. Odlučila sam da i njemu želim: mir. Dobar život.

Ići dan po dan od mržnje do razumijevanja nije prekidač, koji samo pritisneš i upališ svjetlo. To je put, sa danima kada sve funkcioniše i sa danima kada ništa ne funkcioniše. Budite strpljivi sa sobom. Doći će dan kada ćete moći reći:

„Boljelo je, ali me je učinilo onim što sam danas.“

I u tome leži sva podrška koja vam je potrebna. Prolazite li kroz razvod i tražite li podršku u praktičnim koracima? Možete mi se obratiti preko jednog od linkova u biu. Od srca predlažem da poslušate i podcast epizodu u kojoj sam govorila na temu razvoda braka.