Samosabotaža je nesvjesno ponašanje ili misaoni obrazac kojim osoba, iako iskreno želi ostvariti određeni cilj, sama sebe ometa u njegovom postizanju. To je unutarnji konflikt između svjesne želje i nesvjesne potrebe da ostanemo u “poznatom” i “sigurnom” prostoru, makar on bio ograničavajući ili bolno disfunkcionalan.
U teoriji trauma i psihologije, samosabotaža se često objašnjava kao zaštitni mehanizam. Naš nervni sistem je dizajniran da održi osjećaj sigurnosti, a ne nužno sreće ili uspjeha. Kada se približimo promjeni, naš sistem sigurnosti se može ‘uzdrmati’, te nesvjesno počinjemo raditi sve što možemo da ostanemo u poznatom – koliko god to bilo neproduktivno ili bolno.
Samosabotaža ima korijen u vlastitoj riječi – sabotirati, koja dolazi od francuske riječi sabot, što znači drveni klomp (cipela). Prema jednoj od teorija, tokom industrijske revolucije, radnici su u znak pobune znali bacati svoje drvene klompe u strojeve kako bi ih zaustavili. Odatle se razvio izraz sabotage – čin svjesnog oštećivanja ili ometanja nečega što funkcioniše.
Ipak, kada govorimo o samosabotaži, riječ je o unutrašnjem ometanju vlastitog rasta, uspjeha, zdravlja, sreće ili ispunjenja – najčešće potpuno nesvjesno. Psihološki gledano, samosabotaža se definiše kao ponašanje, misao ili obrazac djelovanja kojim osoba – iako na svjesnom nivou želi određeni ishod – nesvjesno čini korake koji idu protiv tog cilja.
U nastavku ću podijeliti nekoliko primjera iz moje coaching prakse. Jedna moja klijentica godinama se borila s viškom kilograma. Baš onda kada bi krenula s redovnom tjelovježbom, zdravijom prehranom i počela gubiti na težini – došlo bi do iznenadnih epizoda prejedanja, konzumiranja hrane na koju je intolerantna ili “gubitka motivacije”. Tokom life coaching sesije na kojoj smo radile na identificiranju podsvjesnih uvjerenja i obrazaca, osvijestila je podsvjesni strah, koji ju je zapravo sabotirao u procesu:
“Kada bih smršala i bila atraktivnija, moj suprug bi postao ljubomoran, a to bi negativno utjecalo na moj brak.”
Iako je ona svjesno jako željela izgubiti višak kilograma s kojim se godinama ‘borila’, njen podsvjesni um štitio ju je od ‘raspada braka’.
Druga klijentica, vodila je launch svog grupnog onilne programa. Imala je odličnu marketinšku i prodajnu strategiju i mnogo pohvala prethodnih klijenata. Iako je interes za program (sudeći po broju klikova na prodajnu stranicu i čitanosti email newsletter-a) bio veliki – prijavila se samo jedna žena, koja je rekla da bi joj odgovaralo da program počne dva mjeseca kasnije. Predložila sam joj da tokom business coaching sesije istražimo što je možda podsvjesno sabotiralo uspjeh njenog programa. Osvijestila je skriveni uzrok podsvjesnog ‘otpora’:
“Kada sam završila rad s prethodnom grupom, bila sam potpuno iscrpljena i u jednom trenutku pomislila da bi bilo dobro ako se niko ne prijavi za novi ciklus.”
Iako je bila svjesno fokusirana na uspjeh svog programa, njen podsvjesni um ispunio je njenu želju – da se niko ne prijavi, kako bi se mogla odmoriti.
Slično se dogodilo i dragoj prijateljici i kolegici kada je objavljivala njenu prvu digitalnu knjigu. Uložile smo puno truda u promociju knjige, ali – nije prodala ni jednu knjigu, što je ona protumačila kao nedostatak interesa za knjigu. Ipak, kada sam pogledala analitiku, broj posjeta na prodajnoj stranici bio je veliki, što je značilo da interes za knjigu ipak – postoji. Postavila sam joj nekoliko pitanja za refleksiju vezano za eventualna podsvjesna ograničavajuća uvjerenja i otpor prema uspjehu knjige, nakon čega je osvijestila limitirajuće uvjerenje:
“Ko sam ja da objavim knjigu?”
U isto vrijeme kada je otpustila taj strah kroz meditaciju i coaching alate – stigla je i prva obavijest o prodaji knjige.
Druga draga prijateljica i kolegica mjesecima se ‘borila sa motivacijom’ da završi NLP edukaciju. U razgovoru mi je spomenula da zbog toga osjeća krivnju, jer se za pomenuti program dosta zadužila preko kreditne kartice. Tokom razgovora osvijestila je da je stekla dojam iz prvih modula programa da su NLP tehnike ‘manipulativne’ – što je bio razlog njenog podsvjesnog otpora prema učenju tih tehnika.
Psihološke teorije samosabotaže
U psihologiji, samosabotaža se povezuje s više temeljnih koncepata. Ključno među njima je pitanje unutrašnjeg konflikta – između svjesne želje i podsvjesnog uvjerenja.
- Psihodinamička teorija (Frojdova škola) vidi samosabotažu kao rezultat nesvjesnih unutrašnjih konflikata između Id-a (instinkti), Ega (realnost) i Superega (unutrašnji moralni sudac). Na primjer, osoba želi uspjeh (Id), ali ima stroga unutrašnja pravila da “uspjeh kvari ljude” (Superego), što stvara unutrašnje trvenje koje vodi ka samosabotaži.
- Jungova psihoanaliza uvodi koncept Sjene – dijelova nas koje smo potisnuli jer su smatrani neprihvatljivima. Kada ne želimo pogledati te dijelove, oni počinju da djeluju iza kulisa – sabotirajući ono što želimo jer duboko u sebi vjerujemo da to ne zaslužujemo ili se bojimo šta bi se dogodilo ako to dobijemo.
- Bihejvioralna psihologija sugeriše da je samosabotaža naučeni obrazac ponašanja. Na primjer, ako smo kao djeca dobivali pažnju samo kad smo “pravili problem”, moguće je da smo naučili da nesvjesno sabotiramo stabilnost jer nas drama i haos asociraju na ljubav i pažnju.
- Kognitivna psihologija povezuje samosabotažu s disfunkcionalnim uvjerenjima, kao što su: “Ako ne uspijem, neću biti voljena”, “Ne mogu biti sretna i uspješna u isto vrijeme”, “Ako zablistam, drugi će me napustiti”, ili “Ne zaslužujem više nego što imam”. Ta uvjerenja, ukorijenjena često još u ranom djetinjstvu, vode do obrasca samoočuvanja – čak i kada nas ti obrasci sputavaju.
- Humanistička psihologija (Carl Rogers) govori o neskladu između idealnog ja i stvarnog ja. Kada osoba ne osjeća da je “dovoljno dobra” da dosegne ono što želi, može nesvjesno sabotirati taj cilj kako bi izbjegla osjećaj srama, neadekvatnosti ili neautentičnosti.
- Studije pokazuju da ljudi često sabotiraju sopstveni uspjeh kada imaju nisko samopouzdanje (Di Paula & Campbell, 2002).
- Eksperimenti u sportu, obrazovanju i menadžmentu pokazuju da samosabotaža može nastati kada osoba osjeća da bi uspjeh ugrozio njen identitet ili odnose (Zuckerman et al., 1979).
Pojam “self-handicapping” se koristi u psihologiji da opiše ponašanja kojima ljudi unaprijed opravdavaju mogući neuspjeh (npr. “nisam se dovoljno spremio za ispit”) kako bi zaštitili sliku o sebi.
“Upper Limiting” – termin je koji je popularizirao terapeut i autor Gay Hendricks u knjizi The Big Leap, pozivajući se na istraživanja provedena na univerzitetima Harvard i Stanford. ‘Upper Limiting‘ odnosi se na koncept da svaki čovjek ima određeni “unutrašnji termostat vrijednosti” kada je u pitanju koliko sreće, uspjeha, ljubavi, mira ili obilja smatra dozvoljenim i sigurnim. Kada u životu počnemo prelaziti tu granicu – recimo, kada se osjećamo sretno bez razloga, kada odnos počne teći skladno, kada posao počne donositi rezultate ili ostvarimo veliki uspjeh – u nama se može aktivirati nesvjesni strah:
“Koliko dugo će ovo trajati?”,
“Da li ću to izgubiti?”,
“Zaslužujem li ja ovo uopće?”
Taj nesvjesni disbalans često rezultira time da nesvjesno učinimo nešto što će narušiti to novo, bolje stanje. Hendricks to opisuje kao emocionalni termostat koji, kada osjeti “previše topline”, automatski spušta ‘temperaturu’ – vraćajući nas u poznato, čak i ako je to poznato neugodno.
Neuroznanost podučava da je naš mozak biološki i evolutivno podešen da favorizira ono što je poznato i predvidivo, jer je to nekada značilo sigurnost i preživljavanje. U divljini, tokom evolucije, svaki novi ‘teren’ ili ‘podvig’ je predstavljao potencijalnu opasnost. Danas, iako živimo u znatno sigurnijem svijetu, naš nervni sistem i dalje reaguje na novo i nepoznato kao na potencijalnu prijetnju. Zato čak i kada svjesno želimo promjenu – naš nervni sistem je može doživjeti kao prijetnju, te nas povuče nazad u stare obrasce – zato što su poznati i emocionalno “sigurniji”.
Psiholozi se slažu da je samosabotaža obrambeni mehanizam koji nastaje kao rezultat kombinacije podsvjesnih uvjerenja, strahova, loših iskustava i unutrašnje nesigurnosti.
Samosabotaža je često duboko ukorijenjena u nesvjesnim strahovima – koji nas ograničavaju i sprečavaju da ostvarimo svoje potencijale i ciljeve. Ti strahovi nisu uvijek svjesni, često djeluju ispod površine i manifestiraju se kroz otpor, odlaganja, fizičke simptome ili destruktivna ponašanja.
Nesvjesni strahovi i uvjerenja stvaraju ‘unutarnji konflikt’ – psihološki otpor (engl. resistance), koji može biti vidljiv kroz:
- Prokrastinaciju – odgađanje važnih aktivnosti i donošenja odluka.
- Psihosomatske simptome – poput napada panike, anksioznosti, bolova u tijelu bez medicinskog objašnjenja, iznenadne prehlade, ‘gubitak glasa’ prije javnog nastupa ili podcasta, glavobolja, iscrpljenost, pospanost…
- Gubitak fokusa i motivacije – nagli pad volje ili ‘energije’ u ‘ključnim’ momentima – kada trebamo raditi na ciljevima.
- Perfekcionizam – poriv da sve bude „savršeno“ i ‘bolje’ – ne završavamo projekte i ne objavljujemo kreativni rad jer stalno nešto prepravljamo, usavršavamo, dopunjujemo, dorađujemo – i tako odlažemo završetak projetka ili zadatka, odnosno slanje, dijeljenje, ili objavljivanje kreativnog rada.
Razumijevanje i osvještavanje nesvjesnih strahova i limitirajućih uvjerenja ključni su koraci ka prekidanju ciklusa samosabotaže. Kada osvijestimo koji nas strahovi koče, možemo ih osvijestiti, razumjeti njihovu poruku i svjesno djelovati prema željenim promjenama. Samo prihvatanjem i radom na ovim dubokim slojevima naše psihe otvaramo put ka slobodi, autentičnosti i ostvarivanju punog potencijala.
“Dok ne osvijestite nesvjesno, ono će upravljati vašim životom, a vi ćete to nazivati sudbinom.” — Carl Gustav Jung
Ako već neko vrijeme ulažete trud, ali rezultati izostaju – možda se nesvjesno sabotirate u ostvarivanju ciljeva ili ličnoj transformaciji. U ovom procesu mogu vam pomoći pitanja za samorefleksiju:
- Što je najgore što bi se moglo dogoditi ako zaista uspijem u ovome što želim? Čega se zapravo plašim?
- Zašto možda (potajno) ne želim da se ovo ostvari?
- Da li zaista vjerujem da zaslužujem taj uspjeh/ priliku/ partnera kojeg želim/ visoke prihode/ da objavim knjigu/ [vaš cilj]?
- Koji dio mene sumnja da je ostvarenje mog cilja uistinu moguće za mene?
- Postoji li dio mene koji se boji da ću, ako uspijem, izgubiti nešto drugo što mi je važno?
Duboka samorefleksija, rad jačanju osjećaja sopstvene vrijednosti, identificiranje podsvjesnih strahova i limitirajućih uvjerenja, kao i rad sa life coachem, terapeutom ili mentorom – mogu biti od velike pomoći u ovom procesu.
Za podršku u jačanju osjećaja osobne vrijednosti te identifikaciji ograničavajućih uvjerenja i podsvjesnih obrazaca, od srca preporučujem da pročitate moju knjigu ‘Ja Vrijedim – Vodič za žene za uvećanje osjećaja sopstvene vrijednosti, samopoštovanja i samopouzdanja‘.
O Autoru
