Najveći rast, razumijevanje sebe i spoznaje (gdje još negdje kaskam u starim obrascima) dobivam, poput svih, kada me se izbaci iz zone komfora. Poznatog okruženja. Bilo da se radi o okruženju u kojem djelujem ili živim. Jedna ovca dala mi je dubok uvid u mene, moje reakcije i rane koje nosim.
Na planini visoko, u potpunosti odvojena od civilizacije na nekoliko dana, društvo su mi bile ovce i koze, planina, trave. Doslovno sam hodala iznad oblaka. Taj dan vraćali smo se iz dnevne ispaše s ovcama. Jedna je imala ozlijeđenu nogu i poprilično je zaostala za ostalima. Moj zadatak bio je dopratiti je do tora (kao da je treba ‘pratiti’, no ta spoznaja je za drugu kolumnu). Otprilike poznajem put. Na planini sam spoznala koliko se zapravo dobro snalazim. Moj unutarnji kritičar uvijek je bio jako glasan oko toga kako se ne snalazim u prostoru. Na otvorenim pašnjacima snalazila sam se odlično. No, da se vratimo ovci. Krenula ona lagano putem prema kući, a ja za njom usmjeravajući je. Odjednom, ona odluči krenuti kroz šumu. Ja je ne mogu vratiti na put koji mi je donekle poznat. Ona je odlučila, ‘zapela’ i krenula. Tada mi je u svim stanicama bilo jasno odakle dolazi izraz ‘tvrdoglav/a kao ovca’.
Ja za njom kroz šumu. Odjednom noge su joj puno lakše. Hoda kao balerina. Lišće na podu umanjuje joj bol. Nemam pojma gdje sam i spuštam se nizbrdo. Ne vidim šumu od stabala. Unutarnjeg kritičara niotkud. U meni beskrajno povjerenje da sam vođena i da ću naći put. Najednom se pojavimo na proplanku koji mi je poznat. Tu nedaleko je put prema doma. Ona ispred mene, a ja za njom ponosna na sebe. Nisam se izgubila, nije bilo ludih scenarija u glavi. Dolazimo do imanja i ja je ostavljam da pase ispred tora. Pomislim si, neka još malo uživa, jer nema kuda i krenem vidjeti ima li koga na imanju. Nakon desetak minuta vratim se do svoje ovce, a nje nigdje. Odjednom panika. Kritičar u meni vrišti. Urliče. ‘Izgubila si ovcu!”. ‘Samo si jedan zadatak imala, tu ovcu dovesti do doma sigurno. Sada si je izgubila’. Što ću reći?!? Milijun i jedna misao u glavi. Ono samopouzdanje koje sam imala u šumi usred ničega najednom se rasprsnulo u tisuću komadića.
Što sam više slušala deranje svog kritičara, to sam manje rješenja vidjela. Kritične misli su bile toliko intenzivne da one misli koje nose rješenja i mogućnosti nisu se mogle probiti do moje svijesti. Počela sam hodati i tražiti je. Samo hodanje djeluje na nas umirujuće. Svakim korakom stimulira se lijeva i desna hemisfera mozga. Tako niveliramo emocije unutar nas. Pomičemo svoje tijelo i mičemo se iz mjesta u kojem smo napravili sidro – panike i straha – i otvaramo se da vidimo rješenja. Misli su poprimile racionalniji oblik. Ma, ne može daleko. Ne možeš ‘izgubiti’ ovcu. Ona je doma. Zna da joj je vrijeme poći u tor. Pogledaj malo bolje. Umirenija, počela sam gledati po zatvorenim nastambama i našla sam je upravo u onoj u koju sam je mislila staviti, da joj se počne liječiti noga. Zatvorila sam je. Sjela i krenula razmišljati što se upravo dogodilo.
U šumi sam imala vjere i samopouzdanja. Bilo je tu i ni u jednom trenutku nisam razmišljala što bi bilo kad bi bilo. Moj unutarnji kritičar nije imao za što se uhvatiti. Moj unutarnji kritičar aktivirao se kada je namirisao krivnju. Ovdje sam osjetila krivnju da sam izgubila ovcu. Kritičar je razmahao svoja krila i krenula je igranka u mom unutarnjem dijalogu. Moje samopouzdanje je palo. Um mi se fokusirao samo na negativno.
Kako naš unutarnji kritičar negativno utječe na samopouzdanje?
Unutarnji kritičar može ozbiljno narušiti naše samopouzdanje na nekoliko načina:
Umjetno postavljanje visokih standarda
Unutarnji kritičar često postavlja nerealno visoke standarde koje je teško ili nemoguće postići. Kad ne uspijemo ispuniti ta očekivanja, osjećamo se neuspješno, što smanjuje naše samopouzdanje.
Fokusiranje na negativno
Unutarnji kritičar često zanemaruje pozitivne aspekte naših postignuća i usmjerava se na negativne. Umjesto da se osjećamo ponosno na ono što smo postigli, osjećamo se neadekvatno i nesigurno.
Stvaranje osjećaja krivnje i srama
Ovaj unutarnji glas često izaziva osjećaje krivnje i srama zbog prošlih pogrešaka ili neuspjeha. Ovi osjećaji mogu postati prepreka u našem razvoju i napretku, smanjujući naše samopouzdanje.
Usporedbe s drugima
Unutarnji kritičar često uspoređuje nas s drugima, naglašavajući naše nedostatke i minimalizirajući naše kvalitete. To može dovesti do osjećaja inferiornosti i smanjenog samopouzdanja.
Odbijanje priznanja uspjeha
Kada postignemo nešto značajno, unutarnji kritičar može umanjiti taj uspjeh, tvrdeći da je to bilo slučajno ili da nismo zaslužili. Ovo nas sprječava da razvijemo osjećaj ponosa i samopouzdanja.
Posljedice niskog samopouzdanja
Nisko samopouzdanje može imati ozbiljne posljedice na različite aspekte našeg života:
- Osobni život: Nisko samopouzdanje može utjecati na naše odnose s drugima, jer se možemo povući, osjećati nesigurno ili previše oslanjati na mišljenja drugih.
- Profesionalni život: U poslovnom okruženju, nisko samopouzdanje može spriječiti napredovanje, smanjiti produktivnost i ograničiti našu sposobnost da preuzmemo rizike i donosimo važne odluke.
- Mentalno zdravlje: Dugotrajno nisko samopouzdanje može dovesti do anksioznosti, depresije i drugih problema s mentalnim zdravljem.
Kroz rad na razumijevanju i umanjivanju utjecaja našeg unutarnjeg kritičara, možemo naučiti kako izgraditi svoje samopouzdanje.
Identifikacija unutarnjeg kritičara
Karakteristični znakovi i obrasci ponašanja
Identifikacija unutarnjeg kritičara ključna je za razumijevanje i upravljanje njegovim utjecajem na naše emocionalno stanje i ponašanje. Unutarnji kritičar može se manifestirati kroz različite znakove i obrasce ponašanja.
Nekoliko karakterističnih znakova koji ukazuju na prisutnost unutarnjeg kritičara u misaonom procesu:
Stalne negativne misli
Primjer: Misli poput “Nisam dovoljno dobar/a“ ili “Nikad neću uspjeti” često se ponavljaju i ometaju pozitivno razmišljanje.
Perfekcionizam
Primjer: Postavljanje nerealno visokih standarda za sebe i osjećaj da nikad ništa nije dovoljno dobro, bez obzira na postignuće.
Samokriticizam
Primjer: Neprestano kritiziranje sebe za male pogreške ili nedostatke, poput “Kako sam mogao/la biti tako glup/a?” ili “Uvijek sve zeznem.”
Samosabotaža
Primjer: Izbjegavanje prilika ili izazova zbog straha od neuspjeha ili kritike, poput odustajanja od kandidature za unapređenje jer mislite da niste dovoljno sposobni.
Katastrofične misli
Primjer: Uvijek očekivanje najgoreg ishoda, poput “Ako ovo ne uspije, bit će kraj svega”, ili “Svi će misliti da sam potpuni promašaj.“
Usporedbe s drugima
Primjer: Konstantno uspoređivanje sebe s drugima i osjećaj manje vrijednosti, poput “Svi su bolji od mene”, ili “Nikad neću biti kao ona osoba.“
Osjećaj krivnje i srama
Primjer: Stalni osjećaj krivnje za stvari koje nisu pod vašom kontrolom ili pretjerani sram zbog malih pogrešaka, poput “Sve je moja krivica”, ili “Nikad neću moći ispraviti to što sam napravio.”
Pet pitanja koja vam mogu pomoći u identifikaciji svog unutarnjeg kritičara:
- Koje su najčešće negativne misli koje imam o sebi?
Razmislite o situacijama kada ste samokritični. Što sebi govorite u tim trenucima?
- Postavljam li si nerealno visoke standarde i kako se osjećam kada ih ne uspijem postići?
Prepoznajete li u sebi perfekcionističke tendencije i osjećate li se neuspješno kad ne postignete ta visoka očekivanja?
- Kako reagiram na svoje pogreške i neuspjehe?
Razmišljate li o svojim pogreškama dugo vremena i kritizirate li se zbog njih više nego što je potrebno?
- Uspoređujem li se često s drugima i kako to utječe na moje samopouzdanje?
Primjećujete li da se često uspoređujete s drugima na način koji vas čini manje vrijednima ili neadekvatnima?
- Koji su konkretni načini na koje moj unutarnji kritičar utječe na moje odluke i ponašanja?
Razmislite o situacijama kada ste izbjegavali prilike ili izazove zbog straha od kritike ili neuspjeha. Kako to oblikuje vaš život?
Suočavanje s unutarnjim kritičarom zahtijeva svjesnost o njegovom postojanju i aktivno rad na tome da ga promijenimo iz unutarnjeg kritičara u unutarnjeg podržavatelja. To znači razvijanje pozitivnog unutarnjeg dijaloga koji nas ohrabruje, podržava i pomaže nam da se osjećamo bolje u vlastitoj koži. Unutarnji kritičar može biti i koristan, ako ga naučimo kako prepoznati i promijeniti njegove negativne riječi u poticaj za rast. Jedna ovca na najslikovitiji način pojasnila mi je moj trenutni odnos s mojim unutarnjim kritičarem.
O Autoru
