‘Zašto se ne mogu smiriti, umiriti a sve radim onako kako je rečeno da trebam kako bih se umirila?’ Samo je jedno od pitanja koji sam čula. Dolaze po taj odgovor jer oni su probali i rade tehnike disanja, meditacije i dalje se osjećaju kao da su na startnoj liniji i čekaju da pištolj opali ‘start;. I on naravno ne opali, ali njihovo tijelo stalo iščekuje i ‘pripravno’ je. Postoji naziv za to stanje. Zove se kronična disregulacija. Kada je netko izvana potpuno funkcionalan, a živčani sustav mu je danonoćno na poziciji “uključeno” – tijelo je prestalo vjerovati da je sigurno stati.
To je stanje koje najčešće vidim kod ljudi koji su naizgled ‘posloženi’. Poduzetnici koji vode timove, a noću ne mogu zaspati jer im um nastavlja “rješavati”. Sportaši čije je tijelo trenirano za izdržljivost. Menadžerice koje su majstorice organizacije svega, osim vlastitog mira. Da budem iskrena, nije važno čime se bave, ljudi su generalno postali preopterećeni. Previše ‘moranja’, previše akcije, aktivacije, a malo vremena, prostora ili dozvole za odmorom, ne moranjem i mirom.
Kada radim s klijentom koji je kronično disreguliran, najveća greška bila bi reći mu: “Samo diši duboko.” Duboki dah zvuči kao logičan savjet, ali za nekoga čiji je živčani sustav u stalnoj pripravnosti, pokušaj kontrole disanja postaje dio problema, a ne rješenje. Traženje kontrole nad dahom kod nekoga tko je već iscrpljen od kontrole, samo dodaje još jedan zadatak umu koji je preopterećen. Zato ne krećem od uma prema tijelu. Krećem obrnuto.
Ovaj pristup polazi od jednostavne, ali znanstveno utemeljene premise: napetost koju nosimo često nije nešto o čijem uzroku možemo samo razmisliti i riješiti ga, ona živi u tijelu, ispod razine svjesne kontrole.
Naš autonomni živčani sustav, onaj isti koji regulira probavu i otkucaje srca, ne reagira na logičke argumente. On reagira na iskustvo sigurnosti koje mu mora pružiti tijelo, a ne um. Zato kada sebi na silu kažemo: “Udahni, izdahni, bit će bolje”, napravimo to jednom i nastavimo dalje, napetost ostaje tu i samo se nastavlja taložiti.
Tijelo treba osjetiti sigurnost. Trebamo mu napraviti prostor, što se u tijelu koje je pod velikom tenzijom i pritiskom naizgled čini kao nemoguća misija. Ali, nije tako.
Tada okrenemo pristup: umjesto da dajemo još jedan zadatak umu, počnemo osjećati tijelo. Primijetimo što je u ovom trenutku prisutno u njemu i promatramo to bez potrebe da reagiramo, analiziramo, potiskujemo, ili odbacujemo. U moru napetosti, pritiska i stiska, počnemo tražiti ono jedno mjesto u kojem ne osjećamo ništa ili osjećamo da ima barem malo prostora — mjesto koje ne boli, ne steže i ne peče. Tada uvidimo da postoji još nešto. Nešto na što se možemo osloniti i što nam ne stvara prijetnju.
Zato meditacija koju sam nedavno snimila “Kad je tijelo umorno, a um ne zna stati” – ne počinje uputom da usporiš dah. Počinje uputom da primijetiš gdje se u tijelu nalazi napetost — bez pokušaja da je odmah promijeniš. Tek kada tijelo osjeti da ga netko konačno sluša, dah se sam od sebe uspori. Ne zato što smo mu to naredili, nego zato što se više ne mora braniti.
Što je regulacija nervnog sistema
Regulacija ne znači da napetost čarobno nestaje. Ljudi često očekuju da će nakon meditacije ili terapijske sesije “biti potpuno mirni”, pa se razočaraju kad osjete da je nemir i dalje tu, samo malo tiši. Regulacija znači nešto skromnije, a istovremeno puno važnije: da uz napetost ponovno možemo osjetiti oslonac, prostor i mogućnost izbora. To je ključna razlika između osobe koja je zarobljena u vlastitoj iscrpljenosti i osobe koja jest iscrpljena, ali u tijelu zna da to nije njezino trajno stanje.
Jedan mali korak za danas
Ne moraš čekati vođenu sesiju ili meditaciju da bi ovo iskusila. Sljedeći put kad primijetiš da ti um “ne zna stati”, ne pokušavaj ga zaustaviti. Umjesto toga, na trenutak preusmjeri pažnju kroz tijelo i samo se pitaj: Gdje je sada napetost?
Ne moraš je riješiti. Dovoljno je da je primijetiš. To je početak razgovora s tijelom koje si možda predugo ignorirala u korist uma koji je mislio da sve mora držati pod kontrolom.
Za više informacija o individualnoj savjetodavnoj terapiji, radionicama svjesnosti tijela te somatskim praksama i mindfulness edukacijama posjetite www.dubravkafazlic.com. Vođenu meditaciju – spomenutu u ovom tekstu – možete poslušati ispod:
O Autoru
Dubravka Fazlić
Ja sam Dubravka, dipl. oec., terapeutska savjetnica, poduzetnica i učiteljica mindfulnessa. Karijeru sam počela graditi u obiteljskoj tvrtki koja je u to vrijeme bila vodeća proizvodna tvrtka u segmentu pekarstva. Ekonomski fakultet, izazovni duh i životne okolnosti dovele su me do rada u vodećim ugostiteljskim tvrtkama, gdje sam bila konzultant i menadžer. No, višegodišnji nebrojeni radni sati te ubrzan i stresan način života doveli su me i do burnouta, 37 kilograma viška i potrebe za promjenom. Okrenula sam se radu na sebi i upoznavanju sebe na drugim, dubljim razinama, što je rezultiralo promjenom karijere. Urođene komunikacijske i liderske vještine izbrusila sam kroz niz edukacija i postala terapeutski savjetnik, Coach i NLP trener. Upoznala sam se s mindfulness-om, koji je postao temelj moga rada. Prva sam generacija učitelja Mindfulness Based Living Course u Hrvatskoj, na što sam posebno ponosna. Life-Work-Wellbeing program koji danas podučavam sadrži elemente trenutno najaktualnijih terapeutskih pravaca i tehnika koje imaju znanstvenu podlogu. Moje savjete i kolumne možete čitati na portalima Sretna Žena, Ljepota I Zdravlje, Sensa i dr. Za dnevnu dozu inspiracije i edukativne objave kako voditi svjestan život, pridružite se mojoj Facebook grupi Be You – sa Dubravkom Fazlić i pratite me na Instagramu. Na mom YouTube kanalu, možete pronaći vođene mindfulness meditacije.
KRATAK SAŽETAK
Toggle





