Naš je um veličanstven, i može učiniti mnogo toga magičnog i čarobnog kako bi nas zaštitio i omogućio nam da se krećemo dalje kroz život. Često iskustva koja nam nisu ugodna, koja su stresna ili traumatična, racionaliziramo. Mi si pojednostavnimo situacije u kojima se nalazimo i osjećaje koje one u nama izazivaju. Osjećaje zanemarimo, izignoriramo ih – dok um s lakoćom i oduševljenjem prihvati taj zadatak, jer on voli kretati se prema naprijed, tražiti nove akcije i istraživati nove stvari. No, mi nismo samo naš um. Mi smo i tijelo i duša. Duša nosi iskustvo onoga tko jesmo i dokud trebamo doći, a tijelo i naši organi nose zapise svih naših iskustava, i to ne samo naših, već i zapise iskustava naših predaka.
Psihosomatska Manifestacija Traume
Koliko je naše tijelo magično, imam priliku saznavati posljednjih sedam godina, otkako sam si dozvolila osjetiti tijelo. Zaista osjetiti i upoznati. Dio po dio tijela, sloj po sloj tijela, senzaciju po senzaciju tijela. Ležila sam na stolu kod božanstvene Sandre, koja radi divnu kombinaciju masaža i predivna je osoba i čovjek. Polegnula me je na leđa, stavila nešto ispod glave i rekla:
“Glavu zabacuješ prema natrag. To ti je navika, pokušaj je malo ispraviti, kao da bradu gurneš prema prsima.“
Ja sam u tom trenutku osjetila osjećaj kao da se davim i izuzstila: “Jako mi je nelagodno, osjećam osjećaj gušenja” – i krenule smo raditi na tome. Ona je lagano postavlila ruku na moj vrat, dodirivala ga, a ja sa osjećala kako mi se prsa stežu, dah mi se produbljuje, i laganu paniku u prsima. Pratila sam svoje senzacije zatvorenih očiju i osjetila da moje tijelo ima sjećanje na gušenje. Ja ga se svjesno ne mogu sjetiti, ali sam u tom trenutku znala da je nešto u staničnoj memoriji.
Lagano je Sandra držla ruku, radila na otpuštanju fascije. Počelo je lagano popuštati, dah se umirivao, kao i osjećaj pritiska na vratu, pritiska u prsima, ramenima… Nakon deset minuta moja glava više nije imala potrebu zabacivanja unatrag. Lopatice su se pomaknule. Cijeli položaj tijela se promijenio. Fascija se opustila.
Trebalo je vremena da dođem do razumijevanja i, što je najvažnije, da si dopustim osjetiti i da prođem kroz iskustvo kako bih ga počela iscjeljivati. Ovo može biti neko iskustvo iz djetinjstva, dok smo bili klinci i igrali se na svakakav način, često nismo reagirali jer smo htjeli biti hrabri. Koliko od nas još i danas nosi nelagodu kada zaroni ili kada se igra s djecom i ona vas žele zaroniti? Ako u takvim trenucima osjetite nelagodu, paniku i strah, zamolite ih da to ne rade i pojasnite im zašto se osjećate tako ili im pojasnite da ni sami ne kužite što se događa u vama.
Neki će se točno prisjetiti događaja kada ga je prijatelj držao za glavu ispod vode i nije mu dopustio da izađe na površinu ili inog potapanja više puta dok smo se borili za zrak – sve je to bila igra. Ili nogu na ramenima, a mi ispod vode. Izranjamo i borimo se za dah. Um nam govori: “Budi hrabra i ne reagiraj“, ali tijelo pamti i nosi to u sebi, dok jedanput ponovo taj događaj ne ispliva van u obliku naše reakcije.
Kao mlada bila sam uvučena u svijet poduzetništva. Puno toga sam odrađivala jer se tako trebalo, jer je tata tako rekao. Radili su se poslovi, vrtjeli su se veliki iznosi. Ja sam tu bila potrebna kao ime na kojem je bila firma, obrt… Dolazila sam na gotov čin i potpisivala ugovore. Često ne znajući o čemu se radi, vidjela sam samo iznos i “šuti i potpiši“. Nisam smjela ništa reći niti sam imala zaleđa ako sam htjela reći “ne”. To je bilo tako. On je otac i njemu vjeruješ… Ja sam vjerovala i bila iznevjerena. U glavi sam si racionalizirala i stvorila sliku da bih, nazovimo to, preživjela. Na svim tim događajima i našem odnosu radila sam kognitivnom terapijom, koja mi je donijela olakšanje.
Značajna promjena se dogodila kada sam krenula u holističkom i somatskom smjeru, jer trauma je pohranjena u tijelu. Išla sam na razgovor u banku za kupovinu nekretnine. Primijetila sam da odgađam, izbjegavam, da se javlja otpor. Strah? Sama sebe sam ohrabrivala i, kako se taj dan približavao, javio se izuzetan sram. Nakon razgovora koji je prošao odlično, ja umjesto da odahnem i osjećam sreću i radost, ja sam sve više tonula. Moje tijelo je reagiralo mučninom, tlak mi je odjednom skočio. Nestrpljenje se javilo, jesam li potencijalno bila bolesna? Bila sam zbunjena i u strahu. Moje tijelo je reagiralo na sva ona moja iskustva koja sam pohranila još davno, još prije dvadeset godina, i ona su sada isplivala na površinu.
Traumatska iskustva ostavljaju nas zarobljenima u vremenu kada su ona nastala. Iako se danas nalazimo u sasvim drugačijim okolnostima u životu, ako prolazimo kroz ista iskustva, a nismo ih iscijelili, emocije će se pojaviti i blokirati nas. Često njih nismo svjesni i nađemo se u začaranom krugu. Danas imam alate i spoznaju kako se nositi sa situacijom u kojoj sam se našla. Situacija mi govori jedno: sve je u redu, sve se može, sigurna si, a moje tijelo reagira sasvim suprotno. Njega slušam. Njega je potrebno iscijeliti kako bih ja bila dobro, kako bi moje fizičko zdravlje bilo dobro. Ovo je samo jedna mala slika kako traume djeluju na naše tijelo i kako one dovode do narušenog zdravlja.
Kada ne obraćamo pažnju na signale koje nam tijelo pokazuje i kada ne reagiramo na njih na vrijeme, poput mog povišenog tlaka koji se javio nakon ove situacije, možemo se dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Što sam ja napravila? Dozvolila sam si osjetiti i reflektirati što se to dogodilo i zašto sam tako reagirala. Pričala sam s prijateljicama, pratila senzacije po tijelu – one će nas uvijek dovesti do uzroka (ovo je vještina koja se uči). Nazvala sam frendicu koja je terapeutica i zajedno smo radile EFT i vježbe disanja. Napravila sam si Bach-ove kapi. Povećala unos vode. Moje tijelo je reagiralo simptomom i ja sam dokučila što je uzrok tome. Nekada bih racionalizirala situaciju, našla brdo opravdanja za svoje stanje. Što bolje upoznajemo sebe i slušamo jezik svog tijela, to smo bliže onoj svojoj istini i onome što trebamo iscijeliti da bismo mi bili mi, a ne oni kojima su nas napravila naša iskustva.
Svatko od nas ima svoja iskustva i načine na koji ih želi riješiti. Ja se ovaj put nisam obraćala doktoru, jer stanje nije bilo dugotrajno, i ovime ne zagovaram da kada se pojavi neki uzrok u tijelu ne bismo trebali posjetiti doktora. Ovim vam želim napisati da biste možda dobili informaciju da vas vaše tijelo pomoću simptoma zove da pogledate u njega i neke neiscjeljene traume.
Subjektivna iskustva traume
Trauma je događaj koji ostavlja dugotrajan i negativan utjecaj na naše mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje. Trauma može nastati kao posljedica jednog snažnog i šokantnog događaja, ali isto tako i kao posljedica ponavljanih, kroničnih stresnih situacija koje nas čine nesigurnima i osjećamo se ugroženo. Trauma nije samo povezana sa samim događajem, već i s našim subjektivnim doživljajem tog događaja i našom sposobnošću da se nosimo s njim.
Što jedna osoba doživi kao traumatsko iskustvo, druga osoba može jednostavno na njega gledati kao na još jednu situaciju u životu koju je prošla i iz koje treba naučiti, ili je jednostavno ne doživi. Kada doživimo traumu, bez obzira koliko osoba da nas okružuje, mi tada imamo subjektivni doživljaj da smo usamljeni u svom iskustvu. Čak i kada smo okruženi ljudima koji nas vole i podržavaju, doživljaj traume može nas ostaviti s osjećajem izolacije i usamljenosti.
Taj osjećaj dolazi iz više razloga:
- Teškoća u verbalizaciji iskustva: Traumatiziranoj osobi često je teško pronaći riječi kojima bi opisala svoj doživljaj. Može se osjećati da nitko ne može u potpunosti razumjeti kroz što je prošla.
Osjećaj srama ili krivnje: Trauma često izaziva osjećaje srama, krivnje ili poniženja, zbog čega se osoba povlači u sebe i izbjegava dijeljenje svog iskustva s drugima. - Nepovjerenje u druge: Trauma može narušiti povjerenje u druge ljude, pogotovo ako je uključivala izdavanje ili zlostavljanje od strane bliske osobe.
- Osjećaj “drugačijosti”: Trauma može promijeniti način na koji osoba vidi sebe i svijet oko sebe. Može se osjećati “drugačije” od drugih ljudi i imati dojam da ne pripada.
- Preplavljenost emocijama: Trauma često izaziva preplavljenost intenzivnim emocijama koje su teške za kontrolirati, dijeljenje takvog iskustva s drugima može biti zastrašujuće i izazivati osjećaj ranjivosti
Zbog svega toga, traumatizirana osoba često se osjeća sama, čak i usred mnoštva, kao da je u nekom svom svijetu, izolirana od drugih. Važno je naglasiti da je taj osjećaj usamljenosti dio traumatskog iskustva i da je potražiti pomoć i podršku ključno za proces ozdravljenja.
Kako Iscijeliti Traumu Pohranjenu u Tijelu
U ovoj kolumni dijelim sa vama moj pristup iscjeljenju traume (i što je meni pomoglo):
Dozvoliti si osjetiti
Prvi korak je prestati ignorirati signale tijela i dozvoliti si osjetiti nelagodu, bol, napetost. Bez osuđivanja, samo promatraj što se događa.
Samorefleksija i razumjevanje iskustva i emocija
Zapišite svoja iskustva. Postavite si pitanja: Kada se javlja ta fizička reakcija? Što je okidač? S kojim sjećanjem ili emocijom je povezana?
Traženje podrške
Pričajte s prijateljima, obitelji, terapeutom. Ponekad je samo dijeljenje iskustva dovoljno da se osjećate manje usamljeno.
Koristiti somatske tehnike
Isprobajte tehnike koje pomažu otpustiti napetost iz tijela, kao što su: TRE (Tension & Trauma Releasing Exercises). U mom primjeru, odlično sam se “protresla”, odnosno dozvolila sam svome tijelu da se istrese i otpusti duboku napetost. TRE je niz vježbi koje potiču prirodni mehanizam tijela za oslobađanje od stresa i traume kroz podrhtavanje mišića.
EFT (Emotional Freedom Techniques)
Tehnika tapkanja određenih točaka na tijelu za oslobađanje emocionalnih blokada. (Ja sam koristila EFT i to mi je pomoglo, osjetila sam olakšanje.)
Zvučna kupka
Dobila sam zvučnu kupku kao dar i na njoj sam osvijestila da je u strahu dio nestrpljenja koje nisam primjećivala! Zvučna kupka koristi vibracije različitih instrumenata (pjevajuće zdjele, gongovi i sl.) za opuštanje tijela i uma.
Vježbe disanja
Svjesno disanje može smiriti živčani sustav i smanjiti napetost. Pokušajte s dubokim trbušnim disanjem ili 4-7-8 tehnikom (udišite 4 sekunde, zadržite dah 7 sekundi, izdišite 8 sekundi).
Somatska terapija
Terapijski pristup koji se fokusira na povezivanje uma i tijela za iscjeljivanje traume.
Bachove kapi
Uzimanje Bachovih kapi, posebice Rescue Remedy, može donijeti brzo olakšanje u stresnim situacijama.
Važne napomene: Nemojte se bojati potražiti pomoć stručnjaka. Terapeut može pružiti podršku, vodstvo i siguran prostor za istraživanje vaših iskustava i pronalaženje načina za iscjeljivanje. Moji simptomi nisu bilo za mene poziv da odem kod doktora, to je moja odluka. Da su se nastavli ili pogoršali otišla bi. Ovo nije poziv da izbjegavate odlazak doktoru, več još jedan pristup koji može pomoći vašem zdravlju. Onom fizičko, mentalnom i emocionalnom.
Za zakazivanje terapeutskih sesija i podršku u iscjeljenju pohranjenih trauma, možete me kontaktirati putem jednog od linkova ispod teksta ili putem emaila: dubravka@dubravkafazlic.com.
O Autoru
