Kako prakticirati zahvalnost kao alat za osnaživanje i transformaciju

Ovo je sedmica mog rođendana. Ponosno brojim još jednu godinu u nizu mojih životnih iskustava. Svaki put pred rođendan, mislima preletim kroz proteklu godinu i kroz svoj život. Bilo je puno lijepih stvari, ali bilo je i puno stvari koje su mi se dešavale ili dešavaju u životu, ili oko mene, koje ne bih nikada sama izabrala. Znam ja biti i jako ljuta na neke stvari.

Ne želim da koristim možda već izlizanu frazu: “Sve što mi se desilo me je formiralo u ovo što jesam.” Ne mogu potpuno da stojim iza ovoga, jer mi djeluje nekako kao neko ‘opravdanje’. Neću ni da krijem da sam ljuta na neke loše stvari koje su mi se dešavale ili mi se dešavaju. To su uglavnom situacije kada se osjećam bespomoćno i bezvrijedno – kada znam biti ponekad ljuta na sebe i svoj život.

Ipak, smatram se sretnom osobom! Smatram se osobom kojoj je dat ovaj život i ovo iskustvo. A moj zadatak je kako da se sa svim, i lijepim i ružnim izazovima, nosim i izborim. Vjerujem da svako kroz svoj život kreira nekakav svoj odbrambeni mehanizam i neku vrstu oružja za odbranu. Moje najveće oružje je zahvalnost!

Zahvalnost mi pomaže da budem pozitivna i normalno se nosim sa jako lijepim stvarima koje mi život nudi, a i da izdržim ružne stvari koje mi se serviraju. To je moj način da i dalje budem zadivljena životom i lijepim i ugodnim stvarima u mom životu. Kroz zahvalnost svjesno uvažavam dobre stvari u mom životu. Od uvažavanja malih svakodnevnih stvari, kao što je topla kafa, do uspjeha i prepoznavanja od strane drugih.

Naučila sam da je naš mozak postavljen na takav način da se više fokusira na negativne aspekte – opasnost – nego na pozitivne. Istraživanja pokazuju da ako smo negativni, imamo više šanse za preživljavanje, jer smo više oprezni na moguće opasnosti (na primjer, u davna vremena od napada neke divlje životinje). Danas nam ipak ovakav stav često stane na put, jer se više ne susrećemo sa ovako životno opasnim situacijama.

Naučila sam da stav zahvalnosti nije nešto što dolazi prirodno, a nije ni urođeno. Moramo svakodnevno ‘trenirati’ zahvalnost da bismo postali bolji u tome i iskoristili sve njene prednosti.

Istraživanja su pokazala da zahvalnost ima brojne prednosti za naše mentalno i fizičko zdravlje: pomaže u poboljšanju raspoloženja (zahvalnost stimuliše proizvodnju dopamina i serotonina, neurotransmitera odgovornih za osjećaj sreće), reducira stres (fokusiranjem na pozitivne aspekte, smanjujete proizvodnju kortizola, hormona stresa) i brojne druge.

Naravno, teoretski ovo sve zvuči divno. I teorija imamo milion. Samo treba otvoriti internet. Ja sam sebe naučila da ne upijam zahvalnost samo mislima i raciom, nego da je osjetim i živim. A to je sve pitanje treninga. Kako da sebe istreniramo da more informacija prođe kroz moju dušu i tijelo.

Najveća lekcija koju sam osjetila je da prije svega sebi i drugima smijem priznati svoje nezadovoljstvo, strah, nesigurnost i neizvjesnost. Svi mi to imamo. Zašto glumiti da ih nemamo? Svi smo mi nježna krhka bića koja imamo svoje snove i želje. Tako sam polako počela da se fokusiram na stvari koje su mi išle dobro.

Počela sam da pišem dnevnik zahvalnosti. Zadala sam si vrijeme uveče i bilo je svakog večera pisanje. Ukratko, ali pisala sam… Nekada mi je bilo mrsko, ali bila sam stroga prema sebi, jer sam imala moju ličnu misiju: Biti zahvalna i osjećati se sretnije. Počela sam se povezivati sa većim osjećajem sreće, pozitivnijim emocijama, boljim odnosima i još boljim zdravljem.

Naučila sam da se fokusiram na ono što imam, umjesto da se fokusiram na ono što mi nedostaje. Ovo mi je u početku izgledalo malo pod prisilom, pogotovo kad su bili ružni momenti, ali što sam više trenirala, postajalo je lakše i polako postalo dio mene i mog načina razmišljanja.

Nemojte mi se nasmijati, ali ja znam napisati pismo zahvalnosti. Možete usrećiti sebe i druge tako što ćete napisati pismo u kojem se nekome zahvaljujete za uticaj koji ima na vaš život. Meni ovo značajno povećava osjećaj sreće. Svaki dan zapišem tri stvari na kojima sam zahvalna. To nisu velike stvari. Ali na taj način razmislim i o stvarima koje se ne podrazumijevaju sami po sebi. Pišem i zahvaljujem se suncu koje se i dalje probija po kišnom danu, toploj šolji čaja uveče, dobrom članku ili knjizi.

I bez ozbira šta mi se desilo: baš kao što briga može povećati probleme, zahvalnost mi je počela djelovati obrnuto. Što više radim na tome, to postaje lakše. Svoju zahvalnost izgovaram i naglas, dok šetam ili pospremam kuću. Zahvaljujem se nekome u trgovini ko mi pridrži vrata, divnim kolegicama sa kojima sarađujem ili svom partneru koji me podržava i daje mi prostor da svoj život iskusim na svoj način. Prenoseći to riječima, automatski zahvalnost činim stvarnom.

Naravno, bez meditacije više ne mogu ni da zamislim svoj dan. Uz meditaciju sam naučila da se fokusiram na sadašnjost, umjesto na budućnost. Ovo mi osigurava više zadovoljstva i manje nemira. Ako i vi češće meditirate, nakon nekog vremena primijetit ćete da ne samo da doživljavate ovaj osjećaj tokom meditacije, već ga nosite sa sobom i do kraja dana.

Naučila sam da razmišljam šta je smisao prilika, umjesto smisao problema. Tako sam naučila da je neke stvari mogu mnogo lakše riješiti nego što sam prvobitno mislila. Zahvalnost je više od samog osjećaja; to je moćno mentalno oružje koje može obogatiti naš život na više načina.

Moj savjet je – budite prisutni, živite u trenutku i budite svjesni stvari oko sebe. Ovo vam može pomoći da cijenite male stvari u životu, umjesto da jurite pored njih u gužvi dana. Započnite dan sa zahvalnom mišlju prije nego što ustanete, razmislite o nečemu na čemu ste zahvalni.

Neka vam postane navika da izražavate svoju zahvalnost svaki dan. To možete učiniti tako što ćete nekome poslati čestitku, dati kompliment ili jednostavno reći ‘hvala’. Zahvalnost je jednostavan, ali moćan način da poboljšamo svoju sreću i blagostanje. Svjesnim odabirom načina razmišljanja zahvalnosti obogaćujemo svoj život i pozitivno utičemo na ljude oko sebe.

Pokušajte od danas primijeniti savjet zahvalnosti u svom životu! Zahvalnost je na neki način lična osobina – ali ona u kojoj se možete istrenirati, svjesno više fokusirajući se na dobre i prijatne stvari u svom životu. Ovo su izazovna vremena za nas ljude. Politika, ekonomija, ratovi, nesigurnosti i njihove posljedice uzrokuju velike promjene u svijetu, ali i lično u nama.

U ovim izazovnim vremenima, važno je s vremena na vrijeme napraviti korak unazad i pogledati šta sve imamo u životu