U životu, želje su jedne od najljepših stvari koje su nam dane. Želje dolaze iz srca. One su naši vodiči. Poželimo nešto. Pojavi se kao slika u umu, osjećaj u tijelu, kao stanje našeg bića i potom počnemo svjesno ili nesvjesno kreirati korake kako da ostvarimo svoju želju.
Materijalne želje. Nematerijalne želje. Želje naše duše. Naše želje rastu u našoj svijesti i ovisno na što obraćamo pažnju u tom trenutku, koliko smo svjesni – za tim željama biramo ići. One želje koje dišu s našim pulsom, te izbiju u prve redove.
Želje su na jednoj strani klackalice, dok su mogućnosti na drugoj. Ponekad mogućnosti su toliko jake i podržavaju našu želju da je poput katapulta vinu u visinu. Realiziraju. Odletimo… Ponekad su mogućnosti toliko lagane da je želja puno teža od njih i ostane onako “visiti” na zemlji. Sama se odguruje, i nije podržana mogućnostima i na kraju se umori. Ne želja, nego mi.
Najljepše je kada su želje i mogućnosti u balansu. Onda ta igra na klackalici traje i traje i pruža neizmjerno zadovoljstvo. Kada je želja prevelika, ili kada su mogućnosti premale, to nas dovodi do disbalansa u tijelu, mislima, emocijama. Ove godine moja želja da ostvarim zacrtano bila je velika. Bila sam podržana mogućnostima. Na prvu sam mislila da je to u jednakoj mjeri. Dok se nakon nekog vremena nije pokazalo da baš i nije tako. Da želja vuče više, da se mogućnosti “šlepaju”.
Mogućnosti daju koliko mogu, no nemaju tu snagu koju želja ima i dogodio se disbalans. Željela sam napraviti dva projekta i ujedno biti na raspolaganju svojim klijentima. Uzela sam i dodatnu obavezu koja me veseli, s druge strane uzima mi moje slobodno vrijeme za odmor. Želja me ponijela. Njena snaga me obuzela. Ona uključi moju strast za kreacijom i upali gumbiće u meni koji podržavaju moje uvjerenje da vrijedim kada sam uspješna. Vrijeme mi proleti dok radim.
Često nas želja očara svojim odvažnim planom, Osjećajima koje ćemo imati na putu ostvarenja i nakon što se ostvari. Kako ćemo misliti o sebi, kako će nas drugi vidjeti… Bivamo zavedeni. Bila sam totalno ponesena.
Zanemarila sam svoje dnevne rituale koji održavaju moje zdravlje i tijelo je počelo patiti. Počelo mi je slati signale. Želja za slatkim i za grickalicama, nakupljanje vode u tijelu. Muke s crijevima. Sve sam ih ignorirala. Sve dok mi tlak nije odletio u visine. Tada sam se probudila. Program ‘Nisam dovoljno dobra’ – postao je aktivan kao sunce u podne u Kolovozu.
Želja da sve to napravim je bila velika. Toliko velika da sam zanemarila sve ostalo. Nisam obraćala pažnju na potrebe svoga tijela i sve ono što sam stavila sa strane kako bih ostvarila zaželjeno. Rezultat je bila naučena lekcija.
Bez obzira koliko je želja jaka, a cilj atraktivan, važno je zadržati ono što održava tvoju mašinu tvoj duh, um i tijelo. Za mene je to meditacija, hodanje, rani odlazak na spavanje i balansirana prehrana. Kada me pokreće želja, ne osjetim umor. Tijelo se i dalje troši i umara i kako bih održala tempo, unosim u tijelo zamjensko loše gorivo u obliku hrane i pića kako bih nadomjestila nedostatak odmora i svojih rituala. Postala sam svjesna sebe, primijetila sam simptome na vrijeme.
Zapitala sam se: “Što se događa kod tebe? Koji je uzrok ovih simptoma i uvjerenja. Zašto ti tijelo žudi za određenom hranom? Što je dovelo do toga da ne možeš zaspati navečer?”
Samopromatranje je praksa svjesnog promatranja vlastitih misli, osjećaja, ponašanja i reakcija s ciljem dubljeg razumijevanja sebe. Samopromatranje uključuje analizu i refleksiju. Svjesno analizirajte vlastite misli, osjećaje i ponašanja. Identificirajte obrazac i procjenjivanje svojih reakcija i ponašanja.
Vježbe za samopromatranje
- Pisanje dnevnika (pisanje o svojim mislima i osjećajima).
- Refleksija nakon događaja (analiziranje svojih reakcija i ponašanja u određenim situacijama).
- Rad s terapeutom (korištenje terapije za dublje razumijevanje i promjenu nepoželjnih obrazaca).
Mindfulness Vježbe:
‘Nisam dovoljno dobra’ – je li to tvoja istina? Mindfulness nas uči da postanemo svjesni negativnih uvjerenja kada se pojave u našem umu. Umjesto da se u potpunosti identificiramo s njima, možemo ih promatrati kao prolazne misli koje dolaze i odlaze.
Umjesto da se borimo protiv negativnih uvjerenja ili se osjećamo krivima zbog njih, mindfulness nas uči da ih prihvatimo s ljubaznošću i suosjećanjem prema sebi. To nam pomaže da razvijemo unutarnju stabilnost i samosažaljenje.
Kroz mindfulness praksu, možemo istražiti dublje uzroke naših negativnih uvjerenja. Ovaj proces omogućuje nam da shvatimo kako su takva uvjerenja nastala i kako su povezana s našim emocionalnim iskustvima.
- Zašto vjerujem da je to uvjerenje istinito ili važno?
- Koje konkretne dokaze imam koji podržavaju to uvjerenje?
- Kako bi moj život izgledao bez tog negativnog uvjerenja?
- Koje su alternative ili suprotni dokazi koji osporavaju to uvjerenje?
Umjesto da se identificiramo s negativnim uvjerenjima kao sastavnim dijelom nas samih, mindfulness nas uči da ih promatramo s distancom. Ovo nas oslobađa od njihove moći i omogućuje nam da ih promatramo s objektivnošću.
Kroz mindfulness praksu, možemo stvoriti prostor između nas i naših negativnih uvjerenja. Taj prostor omogućuje nam da promatramo svoje misli s većom jasnoćom i otvorenosti, što nas može potaknuti na promjenu perspektive.
Tijelo nas dovodi u sadašnji trenutak i sve što nam je potrebno sada tu je u tom trenutku. Kada naučimo osjećati svoje tijelo, razumjeti njegove signale (to je način na koji tijelo razgovara s nama), lakše balansiramo svoju klackalicu Želje vs Mogućnosti. Čaša nam se nikada ne prelijeva i živimo sretnije, ispunjenije i zdravije. Jedna važna napomena: u životu je kako važno da smo iskreni prema sebi.
O Autoru
