Malo ću se opet vratiti na moj govor koji sam nedavno održala. Pricala sam o slobodi i o tome sam pisala u prošloj kolumni. Spomenula sam da je za mene sloboda i uzeti odgovornost za sebe. Za mene je odgovornost jako bitna i najvažnija stvar u životu!
O ovoj temi imam pravo pisati samo iz svog ličnog iskustva. Ne mogu da tvrdim da sam 100% u pravu, jer sam naučila da su sve istine relativne, ali mogu dati svoj primjer. Od momenta da sam ja preuzela odgovornost za svoj život u svoje ruke, uspjela sam riješiti mnoge svoje probleme i na kraju sam se počela osjećati bolje sama sa sobom. Od momenta preuzimanja moje lične odgovornosti, shvatila sam da je moj problem uvijek samo moj problem, a ne problem drugih!
Često čujem oko sebe kako ljudi osuđuju druge za svoje neuspjehe. Ili je kriva porodica, ili država, ili poslodavac, ili neka bolest… Uvijek neki izgovori i žaljenja, a najčešće se sve završava samo na tom žaljenju. U mom nizu godina i životnih iskustava naučila sam da ako se stalno žalimo na problem, ne znači da on nestaje.
Doživljavala sam i ja momente da sam bila jako nezadovoljna sa svojim životom. Davala krivicu drugima i imala ulogu žrtve. Ali, ubrzo sam se osvijestila i iz sve snage se trudila da sama preuzmem kontrolu nad sobom. Kod svakog problema pokušavala bih da racionalizujem svoje situacije i da ih promatram neutralno. Tada bih uviđala da sam ja jedina koja može pozitivno uticati na moje lično postojanje.
U vremenu kada to još nisam bila spoznala, činilo mi se da mi život ne ide onako kako sam zamislila znala sam se koristiti sljedećim izgovorima:
- Neko drugi je kriv za moje probleme i za njihove uzroke.
- Žalila sam se drugima na moju situaciju.
- Bojala sam se suočiti sa situacijom do te mjere
da sam znala negirati problem i ne željela vidjeti realnost.
Zbog takvog stava prema mom životu često sam se osjećala poraženom. No, najbolje što mi se tada desilo u mom životu je da sam naučila živjeti sa situacijom i iz osjećaja poraza. Prestala sam prebacivati odgovornost za svoju sreću ili nesreću na druge, jer sam tada shvatila da sam ja jedina odgovorna za nju.
Naučila sam da odabirem svoju odgovornost. Kada sam preuzela odgovornost za svoj život, naučila sam prihvatiti situaciju, što je vodilo daljoj mogućnosti da učinim nešto da promijenim situaciju. Naučila sam da stvari poput prigovaranja i okrivljavanja od drugih nisu dio mojih izbora. Moj problem je uvijek bio samo moj problem, tako da sam ubrzo uvidjela da je samo moja odgovornost da učinim nešto po tom pitanju.
Nije svima lako u životu. Jedna osoba se suočava sa neuspjehom, dok se čini da život drugima ide jako dobro. Život nije uvijek pravedan, to je činjenica, ali mi nismo ti koji o tome trebaju da sude. Ja sam shvatila da uvijek imam dva izbora. Prvo, prihvatiti da život nije pravedan. Drugo, odlučiti sam učiniti svoj život boljim. Ovako sam ja počela da preuzimam odgovornost za svoj život.
Koje su moje odgovornost za život?
Prvo sam preuzela odgovornost za svoje zdravlje. Počela sam da živim u svom tijelu i da volim svoje tijelo baš takvo kakvo je. Prije sam se znala napuniti nezdravom hranom, jer se zbog određene situacije nisam osjećala dobro, što je tipično za ljude koji stres guše hranom. Međutim, ubrzo sam shvatila da ja snosim posljedice, a ne osoba ili situacija koja mi je izazvala nezadovoljstvo i stres.
Zatim sam shvatila da su sve stvari koje kažem povezane sa mnom. Pa sam prestala govoriti stvari koje zaista ne želim da kažem ili stvari koje zaista ne podržavam, ili stvari koje mi izazivaju negativne emocije. To ne znači da zabijam glavu u pijesak kao noj. Ne, naprotiv uzdignute glave sa puno poštovanja za sebe i automatski sa puno poštovanja za druge, kažem što mislim i svjesna sam da dosta situacija ne trebam da promatram subjektivno.
Ako bih nekoga povrijedila svojim riječima, onda bih preuzela odgovornost i izvinula se. Prestala sam kukati zbog problema, i naučila da ne tražim mane nego tražim mogućnosti. Naučila sam ulagati svoju energiju u poduzimanje koraka u pravom smjeru.
To me svakim danom činilo jačom, nezavisnijom i mnogo sretnijom! Nisam više dozvolila da ostvarenje mojih snova zavisi od drugih ljudi. Moji snovi su postali samo moji. Naučila sam tražiti pomoć intuitivno. Kada sam se pustila intuiciji, počeli su u moj život dolaziti osobe koje odgovaraju meni i ja njima.
Po mom mišljenju je velika greška da ljudi traže svoju sreću u svom partneru, ili djeci. Na žalost, tada smo izloženi i razočarenjima. Moja najveća sloboda i odgovornost su da ne očekujem da će me moj partner ili djeca usrećiti. Jer oni to i ne mogu. Moja sreća je moja odgovornost i ona je u meni, ali mogu sa svim mojim dragim osobama tu sreću da dijelim. Onda sreća ima pravi sjaj!
Ja nikada više ne krivim vanjski svijet. Ne dozvoljavam sebi da se dugo zadržavam u osjećaju poraza i samosažaljenja. Ako neko ne želi da sarađuje sa mnom, to znači da moram smisliti nešto novo, moram pristupiti drugačije ili prihvatiti situaciju u kojoj se nalazim i tako napraviti prostora da na moj put dođu osobe koje su kako mi to kažemo meni suđene.
Ja imam odgovornost za moje vlastite vrijednosti i moje vlastite standarde. Kada naiđu problemi stanem mirno i prvo potražim rješenje u sebi, prije nego što tražim od druge osobe da se promijeni ili riješi moj problem. Tako često imam veći udio u situaciju nego što sam prvo mislila, mogu preuzeti vlastitu odgovornost i ostaviti svoj ponos po strani.
Ja imam odgovornost prema okolišu i prirodi. Odvajam otpad, štedim struju, jedem manje mesa i kupujem ga kod obližnjeg farmera, trudim se da jedem sezonsko voće i povrće koje raste na našem europskom podneblju. Pružam sebi njegu koja mi je potrebna. Pružam sebi ljubav koja mi je potrebna. Dajem sebi mir, vrijeme, svjetlost i prostor.
Moja poruka i želja za vas čitaoce je da shvatite, svaki dan, da je vaša sreća vaša odgovornost! Nije teško preuzeti odgovornost za svoj život. Možda će tu i tamo biti potrebno malo snage i volje, ali otkrit ćete da se to uvijek isplati na duge staze. Živite za sebe, ne za druge.
Želite li više savjeta koji će vam pomoći da preuzmete svoj život u svoje ruke? Želite li da živite autentično? Možete mi se obratiti za podršku i pomoć, ili kupiti moje knjige ‘Život‘ i ‘Iluzija o sebi‘, kao i knjigu ‘Ja Vrijedim – Vodič za žene za uvećanje osjećaja sopstvene vrijednosti, samopoštovanja i samopouzdanja’ od Danijele Jokić Vaislay.
O Autoru
