Najbolje ideje i najdublji razgovori uvijek se dogode u onim običnim, neobaveznim trenucima s prijateljicama. Sjedile smo za stolom i uhvatila sam se kako govorim: “Izgubila sam doticaj s kreativnošću. Ne znam kako je probuditi.”
Shvatila sam da posljednjih pola godine sav moj fokus stoji na jednom projektu. U njega sam utkala sva svoja očekivanja, sve nade, sve pretpostavke i naravno, moja kontrola je dobila svoju najdražu hranu i podivljala. U mojoj glavi je sve imalo jasnu putanju: do devetog mjeseca bit će gotovo. Točka. Ali, onda je krenulo drugačije. Sve prepreke koje su se mogle dogoditi, dogodile su se. Kao da je svemir rekao:
“Ne, neće biti u tvojem vremenu, nego u svom.”
I tu se pojavio stari obrazac, ona verzija mene koja vjeruje da sve može, sve mora i da mora biti baš onako kako sam zamislila. Samo što u toj verziji nema mjesta za slobodu, za igru, za stvaranje. Nema mjesta za kreativnost. Pitala sam se: što bi za mene sada moglo biti kreativno, a da se osjećam slobodno?
Probala sam trbušni ples – nismo se našli, nije to bilo ‘moje’. Pjevanje bi me veselilo, ali moje susjede ne bi. Kiparstvo? Ne. Vezenje? Ne. I tada sam se obratila prijateljici i terapeutkinji Jeleni, mojoj sigurnoj luci kad osjetim da sam preplavljena. Rekla mi je:
“Stavi svoje emocije u pokret. Dođi na pet ritmova.”
Jako sam se radovala, nisam znala što će se otvoriti, imala sam osjećaj i dogodil se neočekivano, kroz pet ritmova moja se kreativnost oslobodila. Tijelo je pronašlo svoj jezik. Pokret koji nije bio određen, ni vođen, ni usmjeren. Samo moje emocije pretočene u ples.
I ako sam htjela plesati kao riba na suhom, bacati se rukama i nogama, bilo je u redu. Ako sam tada osjetila sram ili misao “kako sam glupa” i to se moglo isplesati. Upravo u toj slobodi, bez granica, kreativnost je opet došla k meni. Za mene ovo je mjeto gdje istražujem svoju kreativnost i sebe. Pronašla sam ono što sam tražila.
Plešući, počela sam primjećivati svoje obrasce. Kada je došao dio kaosa, išla sam svom snagom naprijed, želeći ga što prije proći. Počela sam gubiti energiju, povlačila sam se, nisam htjela sudjelovati. Željela sam odustati, nestati, pobjeći, a kaos je i dalje trajao. Shvatila sam: isti obrazac imam i u životu. No, ovaj put nisam pobjegla. Dopustila sam si udahnuti i vratiti se natrag u ritam, svojim tempom, na svoj način. I to je bilo iscjeljujuće.
Pitanja za refleksiju:
- Kako ti prolaziš kroz svoje kaose?
- Bježiš li svom snagom da što prije završi, ili si možeš dopustiti stati i osjetiti?
- Jesi li spreman/na svoje emocije primjetiti, osjetiti, umjesto da ih držiš zatvorenima?
Život nam uvijek donosi priče, izazove, kaose i mirne luke. U svakom trenutku imamo mogućnost stati i pitati se: “Tko sam sada? Iz kojeg mjesta reagiram? Što me vodi ego ili duša?” Znam nije uvijek lako. Ali uvijek postoji jedna konstanta, jedan alat koji nas vraća u sadašnji trenutak. To je dah.
Dah je uvijek tu. Besplatan, tih i vjeran. Kad osjetiš da te kaos nosi, stani i udahni. Svjesno. Pa još jedanput. I još dublji izdah. To je nit koja te vraća natrag k sebi.
Mindfulness Vježba: Kanalizirajte emocije u pokret
Ova praksa spaja mindfulness i elemente Brainspottinga. Pomaže ti da emocije ne ostanu zaglavljene u glavi ili tijelu, nego da ih izraziš kroz pokret.
- Priprema. Pronađi mirno mjesto gdje se osjećaš sigurno. Zatvori oči na nekoliko trenutaka i udahni dublje.
- Primijeti emociju. Pitaj se: “Što osjećam sada?” Nemoj tražiti savršen odgovor. Možda je to tuga, nemir, ljutnja, ili samo osjećaj težine.
- Pronađi točku u prostoru. Lagano otvori oči i pusti da ti pogled krene sam. Ne traži racionalno, samo promatraj kamo oči žele stati. To može biti kut sobe, prozor, pod, zid ili prazno mjesto u zraku. Ako nisi siguran/na, pomiči pogled lijevo-desno i osjeti gdje emocija u tijelu najviše “odjekuje”. To je tvoja točka.
- Dopusti pokret. Držeći pogled na toj točki, primijeti što tijelo želi. Možda ramena žele otpustiti, ruke se mahnuti, noge poskakivati. Ako se javi želja da se sagneš, ispružiš ili treseš pusti. Tijelo zna.
- Izrazi i misli. Ako naiđe sram, misao “izgledam glupo” ili otpor primjeti i to i dopusti i da to prođe kroz tebe, dok je tvoj pogled u onoj točki ili sada u nekoj drugoj. Kako god da je sve je ispravno.
- Zatvori krug. Kada osjetiš da je energija popustila, zatvori oči. Stavi ruku na srce, udahni duboko i izdahni polako. Pitaj se: “Što je sada drugačije?”
Nisi sam/a. Uvijek postoji netko tko ti može držati prostor dok se vraćaš sebi. Ponekad je to prijateljica, terapeut, učitelj, a ponekad samo ti i tvoj dah. U svemu tome, ti biraš. Biraš kako ćeš proći kroz kaos, kako ćeš se izraziti, kako ćeš pustiti da tvoja kreativnost nađe svoj ritam.
Za više informacija o individualnoj savjetodavnoj terapiji, radionicama svjesnosti tijela te somatskim praksama i mindfulness edukacijama posjetite www.dubravkafazlic.com.
O Autoru
