Kako se uistinu odmoriti na godišnjem odmoru

Imam sreću da svoj godišnji odmor provodim u Hrvatskoj, na ostrvu Šolta u Dalmaciji, odakle potječe moja baka, a još veću sreću imam da to ostrvo nije bas turističko, pa izgleda da vrijeme tamo stoji, ili bolje rečeno da vrijeme tamo ni ne postoji. Prvim korakom kojim kročim sa broda i prvim udisanjem jakog mirisa svih eteričnih ulja lavande, origana i ružmarina vraćaju mi se bakine priče. Ista klupa pored crkve na kojoj je i ona sjedila sa svojim prijateljicama, na kojoj ne sjede možda više isti ljudi, ali sigurno sjede njihovi potomci. Kao što sam i ja jedan od potomaka koji se svake godine vraća da korača jednostavnijim stazama. Da uživam u jednostavnosti koja na izgled nudi malo, a u suštini dobivam ogromno.

Ta jednostavnost i oporost ostrvskog života me uvijek malo uspori i opomene da cijenim vrijeme koje imam i ne samo da ga cijenim nego da ga na puno prirodniji način koristim. Za sve što zaista želimo je od neprocjenljive vrijednosti da odvojimo vrijeme. Vrijeme ne možemo kupiti, kao što ga ne možemo ni šparati. Sve mašine koje koristimo šparaju nam vrijeme, ali nam automatski prave takve situacije da nam je još veća gužva. Danas imamo za puno stvari mašine. Možemo puno stvari da radimo, začas i usput – ubaciti veš ili posuđe u mašinu, odgovoriti na poruke i mejlove i drugo.

No, šta nam se dešava je da sve sto radimo začas pravi nam da smo pod pritiskom, te da imamo osjećaj da smo nešto zaboravili, da moramo još puno toga odraditi. Sve što radimo sa pola posvećenog vremena nikad ne završavamo i nikada nema kraja. Tako da izgovor ‘nemam vremena za nešto’ postaje razumljiv, jer ‘usput i začas nam se nagomila jako puno toga, za što nam ponestaje vremena.

Komplikujemo sami svoj život. Vrijeme moramo odvojiti za bilo što. Ako ga odvojimo, onda ga i imamo. Uzeti vrijeme znači vrijeme kreirati. Uzmite si vrijeme i planirajte ga na miru. Sve oko nas ima ritam. Obaveze, poslovi i odmor se međusobno smjenjuju. I cvijet se otvara ujutro, a zatvara uvečer. Jedino mi ljudi izgubimo ritam i nemamo vremena, jer smo si usput nametnuli da se sve uvijek mora. 

Ali, ne može se uvijek sve! Bezbroj dijeta je na temu oslobađanja od kilograma. Ja bih prije preporučila i uvela info-dijetu na temu oslobađanja od info zalogaja pod kojima podrazumijevam oslobađanje od prenatrpavanja informacijama preko svih vrsta medija. Mi žene smo pogotovo podložne ovoj vrsti pretrpavanja, jer mediji nam omogućavaju kontakt s drugima, a mi žene to volimo. Svi kontakti preko Facebooka, Instagram-a, email-ova su predivni, jedino se moramo čuvati info-gojaznosti.

Zato, ostavimo na nekoliko sati ili jedan dan telefone, kompjuter i pojednostavimo si život. Zaboravljamo da je život jednostavan ako znamo jednostavno da ga živimo. Jednostavno živjeti život znači živjeti po osjećaju koje je našem tijelu potreban. Ako smo umorni- odmorimo se malo. Ako smo napeti – opustimo se.

Jednostavan život znači graditi kontakt sa našim tijelom, našim srcem i našim stomakom. Ako nas malo boli stomak, on nam šapuće da nešto nije u redu. Naš umor kaže da moramo stati. I moje tijelo kaže da moram stati i da mi treba odmor. Idem da uzmem vrijeme, da se prepustim sebi i uživam u jednostavnosti života. Idem minimalno da koristim telefon i ostale aparate. Ići ću na kupanje rano, kada je more još mirno i ozareno jutarnjim suncem.

Suđe i veš ću prati na ruke. Ručak će mi biti riba, koja je ulovljena u zoru prije izlaska sunca, a pravit ću je vani na roštilju ili vatri. Preko podne ću čitati i odmarati, a predvečer sjediti na klupi pred crkvom družiti se sa mještanima i pričati kako su naše bake i djedovi prije živjeli.